MARKO LJUBIĆ: Izbori u Zagrebu su bitka za spašavanje Škore, a ne Hrvatske

Pokušaj predstavljanja drugog kruga izbora za zagrebačkog gradonačelnika nacionalnim referendumom i povezivanje toga navodnog referenduma s političkim projektom Miroslav Škoro, je jedna od najvećih i najbesramnijih prevara u suvremenoj hrvatskoj povijesti. To nije politička bitka za Zagreb u esencijalnom smislu riječi, jer, niti je Zagreb bio Bandić, niti će biti platforma Možemo, niti to može biti Škoro.

To je politička bitka za spas i održanje političke priče Škoro. Jer, ulaskom u finale zagrebačkih izbora, po mom mišljenju, Škori se dogodila Božja pravednost.

Suočit će se on i autori toga projekta s istinom i prilično zastrašujućim rukopisom, koji su ostavili na Hrvatskoj od kad postoje. I koji, u dubokoj pozadini, koju svojim pokušajem usmjeravanja kompletnog nacionalnog fokusa na Zagreb, pokušavaju sakriti od hrvatskog naroda, čine i dalje bez zastoja diljem Hrvatske, koja nije ništa manje hrvatska od Zagreba.

U Splitu, Splitsko-dalmatinskoj županiji, u Šibensko- kninskoj županiji, gdje su rame uz rame s progoniteljima Marka Perkovića Thompsona, u Sisku, u Osijeku, gdje se vode jednako presudne političke bitke za Hrvatsku, ni prstom nisu i neće mrdnuti za Hrvatsku, a hoće za desetine ” tomaševića”  i neusporedivo gorih od Tomaševića, kao Ikić Baniček u Sisku, ostvarujući ciljeve, koje pokušavaju sakriti od očiju javnosti pričom o referendumu u Zagrebu.

Koliko god stranka Možemo! može biti prijetnja, koliko god se mnogim ljudima u Zagrebu grčio želudac od Tomaševićeve pozadine s Radom Borić, Vilijem Matulom, Teodorom Celakovskim, Uršom Raukar, to ne može, i neće biti razlog za zanemarivanje svega što je Hrvatska i Zagreb vidjela, doživjela i čemu svjedoči iz projekta Škoro. To treba imati na umu.

Treba imati na umu da je višegodišnja kampanja Tomaševićeve skupine protiv Crkve ili simbola te Crkve, kardinala Stepinca, manje uvredljiva za Stepinčevu simboliku i izvornu vrijednost od pokušaja “obrane” Stepinca lažima, podvalama i prevarama u njegovo ime.

To nimalo nije dobro ni obećavajuće. No, zato postoji Božija pravda.

Da se recimo Davor Filipović suočio s Tomaševićem u finalu, primio bi na svoje ime i obraz sve ono loše što je uradio HDZ, a što on nije zaslužio. Da se Jelena Pavičić Vukičević našla u finalu, naslijedila bi puno toga Bandićevog što nije osobno zaslužila, jer niti su Filipović, niti ona, bili autori i kreatori bilo čega do ovih izbora.

Zato ne bi bilo pravedno da se oni suoče s nečim za što ne snose osobnu odgovornost.

A Škoro je pod svojim imenom postao politički projekt, ništa se, čak i ako je samo glumio plaćenu ulogu, nije događalo oko njega, bez njegovog potpisa.
Njega su predstavili kao lidera od prvog dana, personalizirali su u potpunosti politiku njegovom osobnošću i baš sve što su radili ikada u životu on, Peternel, Bartulica, Hasanbegović, Ćipe, Bujanec i kompanija sad on mora u svoje ime izvagati. Idealnije prilike nisu mogli željeti, jer teško da imaju savršeniji antipod od Vilija Matule i Rade Borić.

Zato je drugi krug izbora u Zagrebu prilično gadan izazov Škori i toj ekipi, i zato izbore u Zagrebu pokušavaju predstaviti sudbonosnim za Hrvatsku, besramno se čak pozivajući i na vitešku političku izjavu Ivana Anušića, bez da se ispričaju za primitivno višegodišnje banalno javno vrijeđanje toga čovjeka sintagmom Anus-ić. 

Zato je ovo što će se dogoditi 30. svibnja u Zagrebu suočavanje Škore s Hrvatskom, sa Zagrebom i sa svim što su učinili on i njegovi promotori i pratitelji. Mjera vrijednosti. Nikakve to veze nema sa sudbinom Hrvatske i Zagreba i na to besramnu podvalu nitko tko drži do sebe ne smije pristati. Zagreb postoji tisuću godina, niti ga je Bakarić bakarićizirao, niti ga je Bandić bandićivizirao, niti će ga Tomašević ili Škoro tomaševićizirati ili škorirati.
Zagreb će stajati Zagrebom i dalje.

Političke bitke ga mogu predstaviti onako kako žele sudionici tih bitaka, no, predstavljanje i stvarnost najčešće nemaju veze jedno s drugim. Na sreću zagrebačkih ljudi i Zagreba.

Samo i jedino će se 30. svibnja odvagnuti težina vrijednosti političkog projekta Škoro.

Škoro je u golemoj nevolji, jer će ovaj put imati s druge strane kao suparnika čovjeka i skupinu, koju njegovi propagandisti predstavljaju svim onim najmračnijim od čega oni kao brane Hrvatsku, neće imati smetnji oko sebe, bit će, što bi se reklo – jedan na jedan, na čistini. A upravo to su kao željeli od kad su nastali, praćeni stalnom sumnjom, s vrlo ozbiljno utemeljenom sumnjičavošću razumnih ljudi, upravo to propovjedaju, upravo je njihov narativ da bez njih nema spasa od Pupovca, komunjara, udbaša, globalista, lopova, od korupcije, da bez njih nema spasa ničemu hrvatskom. Samo su trebali priliku, finale, jedan na jedan.

I dobili su to što su tražili, jedan na jedan s onim s čime su plašili Hrvatsku i čime su opravdavali svoje bitke i medijsko- političke pokušaje svega i svačega, koje su opravdavali borbom protiv crvenog zla. Sad nema prevare, niti će im tko biti smetnja.

I nakon zatvaranja birališta i proglašenja rezultata neće se više moći lagati. Znat će se u takvim okolnostima, kad više nema zločestog HDZ-a, kad više nema ničega i nikoga na čistini, samo zli Tomašević i dobri Škoro, oba sa svojim suradnicima, koliko vrijedi Škoro.  Od toga ovisi sudbina golemog i skupog projekta.

Još te večeri 30. svibnja, od suočavanja s prebrojavanjem glasova nitko se više neće sjećati trećeg, četvrtog ili petog u prvom krugu izbora. Svi će vidjeti i znati rezultat na semaforu i to će se pamtiti. Od toga rezultata će ovisiti sudbina političkog projekta Škoro u koji je, prema procjenama ozbiljnih ljudi, u zadnjih nekoliko godina ulupano oko sto milijuna kuna, još od kada je tvrtka Pevec, današnji Pevex, kupila televiziju Z1 i krenula svojim emisijama na Kolindu Grabar Kitarović, neposredno nakon američko- hrvatske promocije strateškog energetskog projekta LNG terminala na Krku.

Zagrepčani mogu izići ili ne izići na izbore, mogu glasovati za Škoru ili za Tomaševića, no, ni u jednom slučaju to što urade neće imati povijesno značenje. Niti će to što odluče uraditi u ovom slučaju biti presudno za hrvatsku državnost. Tko hoće glasovati za Škoru, neka to napravi, no samo će militanti koji od pojave projekta Škoro nastoje ne birajući sredstva, huškanjem, linčom, lažima, uvredama, prevarama, podvalama svih vrsta ostvariti nekakav skriveni politički cilj umotavajući ga u sudbinu Hrvatske, iako nikakve veze s tim nema, misliti da su napravili nešto važno za Hrvatsku.
Nisu.

Jer, niti je Škoro, niti itko oko njega ikada bio motiviran nečim hrvatskim, niti će se potpora njima moći u stvarnom pokazati potpora Hrvatskoj. U ostalom, sam je Škoro to rekao toliko puta u pretpolitičkoj karijeri. Sjetite se izjave da je domoljublje floskula. Škoro će se na ovim izborima suočiti s činjenicom da je njegova mašinerija izdajnicima proglasila stotine tisuća ljudi, koji su imali drugačiji politički, a hrvatski stav, a da sad bez imalo srama upravo od tih izdajnika sad očekuju pomoć. Zagrebački izbori zato imaju veze samo sa Škorom i samo s autorima i financijerima toga projekta.

Ni sa čim više.

Zato, ili će netko poduprijeti Škoru 30. svibnja, ili neće, nikakve veze nema ni s hrvatskom državom, ni s hrvatskim narodom, niti s obranom od ekstremne ljevice, već samo sa stavom je li mu Škoro, Peternel, Bartulica i Bujanec prihvatljiv ili nije. I je li mu svejedno da ga ta skupina jednom izvagne izdajnikom, jednom Hrvatom, preuzimajući isključivo pravo mjerenja hrvatstva i nacionalno-kršćanske časti. Rijetki će to izvan skupine političkog projekta Škoro dopustiti.

A promovirati to kao Hrvatsku i hrvatski Zagreb je uvredljivo.

Marko Ljubić/Foto: cropix