S obzirom na najave u medijima par dana uoči Sabora HDZ-a gdje je s naslovnica vrištalo da su Hadezeovci udarili u “pederluk”, da dolazi Karamarko, da “Plenković bira svoje ljude u predsjedništvo”, nije bilo druge nego otići, to što se ima dogoditi, vidjeti neposredno.
Zoltan, vrijedan k’o Švabo iz nekadašnjih gastarbajterskih legendi, lako to riješi. I, evo me među živim, čistim, stvarnim i opipljivim Hadezeovcima. Valjda kužite da “opipljivi” ne znači onako, opipani, iako je preblizu gradska upravna zgrada, a infektivnost pipkanja pandemična.
E sad, da bi stvari bile jasnije, moramo razlučiti pojmove i značenje koje ću koristiti. U narodu postoji odavno pojam “peder” koji se praktično nikako ne odnosi na homoseksualce iako je vjerojatno nastao kao izvorni pojam na temelju ljudskog, što religijskog, što racionalno-znanstvenog tumačenja homoseksualnosti. Teško je ljude bilo uvjeriti da je, figurativno rečeno, stražnjica spolni organ te da je muško žensko, a žensko muško, čak i kad su bili suočeni s krajnje “tetkastim” muškarcima i brkatim ženama, kakve danas vidimo u prvim redovima borbe za ženska prava, doduše depiliranih lica.
Razlika je bila organske naravi, u gaćama. Zato se u narodu uvriježio pojam “peder” za mutikaše, beskarakterne tipove, prevrtljivce, lažljivce što bi se reklo “u oba oka”, pojam koji više nije imao veze sa seksom i gaćama. S druge strane, očito bježeći od tako sadržajnog i značenjskog “pedera”, homoseksualci i raznoseksualci svih vrsta i podvrsta, tražeći prijemčivu formu za razvoj društvene i političke paradigme koristili su pojam homoseksualac, gey, homić, lezbijka, a kako se seksualna revolucija širila i pretvarala u ljudsko pravo s ambicijom društvene uzoritosti to se definiralo kao LGBT i Bog zna što s puno pluseva.
Iako se homoseksualci često međusobno oslovljavaju pederima, njihovi promotori i aktivisti, te političke skupine koje se zalažu za njihova prava izraz “peder” smatraju uvredljivim, homofobnim i izrazom mržnje, što je u globalnom selu postalo višestruko kažnjivo i eliminirajuće. Zato ću u ovom tekstu koristiti izraz peder za sumnjive tipove i mutikaše, a homoseksualac za one koji se tako opredjeljuju.
Dakle, je li HDZ skrenuo u pederluk ili je odlučio fintom širom rastvoriti vrata LGBT i ostalim političko-aktivističkim promotorima i njihovim vrednotama?
S obzirom da stvarno nisam educiran prepoznati homoseksualce, ali ni pedere onako na prvi pogled, nisam mogao uočiti ništa sumnjivo promatrajući mnoštvo pred Lisinskim. S obzirom na poruke ljevice, desnice, medija, raznih skupina sa svih strana, a s obzirom i na vlastita iskustva, zaključio sam bez pretjerane analize da u tom mnoštvu sigurno ima pedera. Zašto?
Pa zato što pederi nemaju što tražiti ondje gdje se nema što umutiti, gdje se ne isplati lagati, muljati ili laktati. Logično je da je pojilo raznih pedera državno korito i tamo se ide. Sad ćete se pitati – dobro, kad ih ima, koji su to? E to će se tek razotkriti, jer se pederi uvijek pritaje, ne bi bili pederi da rade otvoreno i javno. Kad ih se uhvati na djelu ili s prstima u pekmezu – pederi su.
Je li bilo homoseksualaca?
Ha, to jedino znaju njihovi partneri ili partnerice, ali, statistički gledano – ne bi me iznenadilo. Nisu doduše nosali zastave, javno izražavali ljubav, nikoga koliko znam nisu ulovili in flagranti.
Mislim da, iako je vjerojatno bilo i pedera i homoseksualaca da im je strah u kosti utjerala medijska informacija da dolazi Karamarko.
Zato sam nestrpljivo gledao hoće li se pojaviti Tomo, kolegice i kolege su pronosile neprovjerenu vijest da je zbog programske ili kolokvijalno rečeno pederske definicije obitelji Tomo demonstrativno odbio doći, a neki su govorili da je bio povrijeđen jer mu nakon pet godina junačke i hrabre borbe protiv Dalije i Petrov-Grmoja napasti, nisu dopustili održati govor. A bolji poznavatelji Karamarka, pri čemu ne govorim o Kazi jer je on jedinstven i neusporediv, šaputali su da je zaključio “da još nije njegovo vrijeme”.
Meni se, usprkos tome što mi je drago pomišljati da je najava njegovog dolaska smrtno isprepadala i pedere i promotore LGBT, nekako najrealnijim učinilo ovo zadnje. Nije Karamarkovo vrijeme.
Krug političkih mudraca oko njega, kao Bosak, Prkačin, Jura, te mnoštvo nevidljivih je vjerojatno tako zaključio. Važno je zadržati s mukom stečeni ugled žrtve Bože Petrova i Dalije Orešković, političkih giganata inače, pa kad oni i opasnost od njih mine, doći na bijelom konju pred Lisinski.
Rekao bih, nadasve mudra liderska odluka. Ništa u tzv. strogo desnoj Hrvatskoj bolje ne vegetira kao biti žrtva.
Jesam li osjetio u pogledima Hadezeovaca strah od LGBT? Dok sam pijuckao kavicu pred Maticom iseljenika prilaze mi dvojica sredovječnih ljudi, onako na prvu, poštenih Hadezeovaca.
– Ljubiću je li slobodno, pitao me prvi smijuckajući se.
– Je ako nećete odmah početi vladati, odgovorio sam mu i Hadezeovci su se udobno smjestili obećavši da neće vladati.
Nakon njihovih uputa što bih trebao dodatno u Budnici, koga zvati, koga nisam smio zvati, pitao sam ih:
– Jeste li to udarili u “pederluk”?
– Čuj prijatelju, mirno će ovaj što me pitao je li slobodno, nema tog zakona i programa koji nekoga može prisiliti dati guzice ako neće. Ne bojimo se mi toga, to je politika.
Hm, pomislih, nije ova luda. Ubrzo sam shvatio zašto se Hadezeovci ne boje ničega. Sijevnuo je crni auto, suvozač je spretno iskočio, otvorio zadnja vrata i pojavio se Mario Banožić. Iziđe, protegne se malo, ustegne gaće, imao sam dojam da kratko razmišlja da k’o Tarzan zaurla, ali skužio je da su mnoge oči uprte u njega pa mu se učinilo dovoljnim viđenosti i odustao je, a gotovo se čuje uzdah olakšanja.
Što se bilo tko ima bojati pedera i homoseksualaca kad je tu čovjek očeličen u teškim borbama i batinama od Milanovića, koji ni pod najtežim batinama nije ništa priznao, jel tako!? Tako je naravno. Kakav Plenković, Božinović, Medved, Anušić, Marić, kakav Čović iz Mostara, kakvi Filipović, Piletić i grupa mladih intelektualaca!? Banožić je tu.
Palo mi je na pamet da je ovakav mir i sigurnost vjerojatno morao imati i neki poseban razlog ili nešto što mi je promaklo, pa sam upravo pridošlog kolegu Markovića pitao da nije kojim slučajem Kazo ranije protutnjao sa zastavama u dvoranu?
– Nisam ga vidio, slegnuo je ramenima Marko.
Je li, kako s desnice vrište, a na ljevici likuju potencirajući krvoproliće na desnici, Plenković odveo HDZ u onaj stvarni “pederluk”? Rekao je da će HDZ biti tolerantan prema svim oblicima ljubavi, solidarnosti i obitelji. Trebalo bi biti tragikomično, a ne samo čudno da upravo to pozdravljaju antifašisti, ona tzv. izvorna neokomunistička ljevica.
Njihovi uzori su tamanili homoseksualce k’o Banožićevi lovci zečeve u sezoni lova. Valjda bi trebalo biti i njima, a pogotovo desničarima antikomunistima drago što je HDZ drugačiji, što nisu komunjare.
Sad su se antifašisti dozvali pameti pa ne ubijaju homoseksualce, dapače, prigrlili su ih trajno kao izraz okajanja grijeha, ali i kao saveznika u borbi protiv “zatucanih” katolika. Pa i Pupovac je odlučio staviti na iskušenje svoju čvrstu svetosavsku vjeru podupirući LGBT, a nadasve ljepote duge.
Ovi s desnice, one nadasve kršćanske, kao Vigilare, Željka Markić, Grmoja, vjerujem i Bartulica, Penava iako nisam uspio čuti njihove kritike, valjda dok Ćipu ne brifiraju, upiru prstom u Hadezeovo ” napuštanje obitelji”, a upravo su oni ispucali gotovo svu municiju uništa proslavljenim referendumom o braku i silnim borbama protiv izdaje. Dok su globalističke i seksualno-revolucionarne trube u Europi označavale konačan juriš na obitelj i čovjeka, oni su preuzimajući obranu obitelji odlučili zaštiti – brak. I uspjeli su.
Obitelj je ostala razoružana, samo ju ubrati kao zrelu krušku. I, imamo to što imamo.
Taj stampedo je pregazio Zagreb, caruje ljubav tko s kim stigne, a tzv. desnica se krajnje pederski međusobno postavila, navodno podupirući novoproizvedenog mesiju Škoru, u biti ga rušeći divljačkim nasrtajima na Davora Filipovića, kako bi u tom klinču agenda LGBT i Tomašević glatko i potpuno preuzeo grad u kojem legitimno i legalno može što god hoće. Mogu seks između vuka i čovjeka proglasiti ljubavlju, a brlog domom, čopor obitelji.
Je li to s brakom i “zaštitom” braka bilo neznanje? Jest goleme većine dobronamjernih ljudi. No, nije inicijatora, baš onih koji danas kukaju nad obitelji i pokušavaju Plenkovića označiti kao vodećeg pedera. Svašta je moguće, tko zna što sutra nosi, no zbog toga nije peder. Rekao bi onaj moj Hadezeovac – politika je to prijatelju. I jest.
U SAD-u, kolijevci nove revolucije i modela preoblikovanja svijeta, procesi “pederastije” su se razvijali preko 40 godina, kroz sveučilišta, aktivizam, medije pa kroz politiku da bi početkom XXI. stoljeća eskalirali u konačan obračun za najvažnije svjetske poluge moći, od financija, preko globalnih medija i poslužitelja do gumba za atomsko oružje i ukupnu vojnu moć. Paralelno se u Europi odvijao isti proces.
Američka faza, bar privremena, obračuna je završena rušenjem Trumpa i dovođenjem Bidena, a zatim je trebalo samo ubrzati Putina i njegove namjere koje je prikrivao borbom protiv “geyeva”. Kad su Putinovi topovi zaparali Ukrajinu, započeo je s jedne strane rat ukrajinskog naroda za opstanak, a s druge strane, puno, puno globalno važniji sukob za i protiv LGBT i svega što on nosi, od seksa i ljubavi svih vrsta i uzrasta, svih stvorenja koja hodaju, skakuću, gmižu i lete, do “ženskih prava” ritualnog usmrćivanja nerođenog Grge.
Putin je ostvarujući ruske, svoje interese učinio više za “omražene gejeve” nego Markuze i cijeli homoseksualistički pokret. To je konačno javno rekao i direktor moćne britanske MI6, kvalificirajući rat u Ukrajini borbom za globalno ustoličenje LGBT. Europa je trenutno jako ovisna o američkoj vojnoj moći, a to bez pederastije ne ide. Sve ima cijenu.
Dok se u Fraknfurtu grle i ljube dva zelena muškarca na semaforu, u privremeno zauzetom Zagrebu se žene proglašava “osobama koje menstruiraju”, u Zagrebu Centar za mirovne studije Gordana Bosanca i GOOD inicijativa pripremaju “građanski odgoj”, iz Bruxellesa se kažnjavaju Mađarska i Poljska desetinama milijardi eura zbog homofobije i spriječavanja uvođenja promocije LGBT u škole, očekuje se ” vjerodostojni” HDZ koji će uzeti svijetlo oružje i razdrljiti, k’o Banožić protiv Milanovića košulju pa u boj.
U politici se ništa ne postiže urlanjem i glupošću. Znanje i razum caruju, uvijek je bilo tako, uvijek će biti. Čak i u revolucijama, koje pamtimo po balvan-komesarima, netko je morao imati mozga da se ostvari pobjeda.
Baš me zanima tko bi se danas i s kojom odgovornošću upustio u Hrvatskoj otvoreno usprotiviti uveliko premoćnoj institucionalnoj agendi pederastije u Europi i SAD, apsolutno u svim institucijama koje na stotinu načina utječu na naš državni i nacionalni život, riskirajući milijarde eura recimo?
To pogotovo ističem zbog toga što baš sve najglasnije strukture koje zazivaju “zaštitu kršćanskih vrijednosti” dnevno od države traže sve više i više novaca za “zaštitu tih vrijednosti”, a istodobno, ili podmuklim inicijativama kao što je već spominjana o braku umjesto o obitelji, te nizom sličnih, od referendumskih do aktivističkih, te medijsko-huškačkih, ili frontalnim ratom prema srodnicima na nacionalno-kršćanskom spektru upravo omogućuju totalnu kao u Zagrebu, a sve opasniju u institucijama, premoć nositelja preoblikovanja obitelji i čovjeka.
Tu su problemi, a ne u Hadezeovoj “toleranciji ljubavi i obitelji”, iako je to jako bolno, kao i svako suočavanje s realnošću koju nemaš snage upravljati po svojoj neovisnoj volji i želji. Treba za sve imati moć, k’o Banožić kako sam rekao. Ako ne znaš ništa drugo, trpi batine ko Mujo kad je milicionaru rekao da je Grga, a ovaj ubio boga u njemu jer mu je Grga skrivio, pa to kasnije predstavljaj kao uspjeh.
Jesu li teške i bolne Istanbulska, institucionalizirana pederastija, karikatura od obitelji koja se nameće ili, hoće li biti bolno gledati ucjenu da u Ustavuđe pobačaj kao žensko pravo?
Jako su to teške i bolne činjenice. No, ne mogu se promijeniti glupošću i konačno, bez vjere u hrvatskog čovjeka. Valja ponovo istaknuti riječi onoga moga slučajnog Hadezeovca – ne mogu mene program i zakon prisiliti dati guze!
Ostalo sa Sabora?
Naglasak u medijima je da je Plenković zaokružio svoj utjecaj izborom “svojih ljudi”, da Hadezeovci imaju moćan vozni park i da je definicija obitelji usmjeravanje prema liberalnim strankama.
Pa čiji bi ljudi trebali biti izabrani? Vasini, Grmojini, Petrovljevi, Penavini? Valjda su svi Hadezeovci Plenkovićevi dok im je on predsjednik. Bili su i Tuđmanovi, Sanaderovi, Karamarkovi, bit će i nečiji nakon Plenkovića.
Koje i čije ljude biraju Mostovci, esdepeovci, domovinski pokretaši, suverenisti, liberali? Nisam vidio nikoga tko nije Grbinov, Petrovljev, Radićev, Pavličekov ili Čačićev, da ne govorim o Tomaševiću i njegovim komesarima. Definicija obitelji kao mamac Čačiću, Hrelji i ekipi?
Tu nema razlike u “programskim načelima” ni milimetra, ni na tzv. liberalnoj, ni na tzv. desnoj a još manje na tzv. lijevoj sceni. Jedini koji ne smiju pristajati na kompromise oko obitelji, LGBT i sličnim pitanjima su Možemo, jer su potrošili milijarde tuđih novaca, i to opasnih tipova, a za drugo ništa nisu ni predviđeni, te MOST, koji ne smije raditi nikakav kompromis s HDZ-om, jer su stvoreni isključivo kao instrument protiv HDZ-a, dok će svi ostali, posebno liberali za malo investicija i love, te tzv. desničari za kakvu kost sa stola ćaću prodati.
A tumačiti da je Plenković s ovom definicijom strateški računao na liberale smijurija je prve vrste, jer nikakva strategija, zapravo ništa se ne gradi na realnih pola i četvrt jednog mandata, što je također optimistična ocjena liberala.
Vozni park?
Dobro bi bilo da su k’o Fižulić i Crkvenac za vrijeme s početka Račanove svilene revolucije došli na biciklima sa skrivenog parkirališta u blizini ili k’o Zekanović na devi u Marakešu, ili k’o Ćipe kao šofer u Škorinom Mercedesu. Ta naklapanja samo potvrđuju tragičnu neinventivnost medija i novinara.
Nisam na kraju pitao Markovića je li viđen Kazo sa zastavama, to bi bila vijest, kao što će biti vijest kad će Karamarkovo vrijeme. To da je protiv pedera, Petrova i Dalije, i da nije homofil smo znali.
Marko Ljubić/Foto:
