Nakon što je energična Jelena Veljača sa suborkinjama za “reproduktivna prava” rastjerala silovatelje iz Hrvatske, tako da se još samo trag pustinjske prašine vidi iza onih koji su zadnji utekli prema jugu, istoku i bespućima Arabije, sprema se i pomor korupcionaša, a svemu tome politički smisao daju Petrov i Podolnjak, koji su energičnije od Veljače odlučili vlast vratiti narodu.
Doduše, ne baš narodu nego građanima, ali kako oni ne vide razlike, hajdemo se praviti da ju ni mi ne vidimo.
Kako god okrenemo, očito je da je odzvonilo svim nevaljalostima i da će prema Hrvatskoj navaliti nepregledne kolone duša željnih društva bez silovatelja, korupcije i s građanima koji odlučuju o svemu.
Primjer građanskog odlučivanja ili narodnog utjecaja i autoriteta mogli smo vidjeti u slici i tonu Nove tv neku večer, gdje kršni, do pojasa goli narodni predstavnici, koji su se nazvali Torcida, zapovijedaju megafonom svojim vjernim slugama, nogometašima Hajduka, da dođu po porciju beštimanja, a ovi kao i svatko pred narodom ili građanima, koji trebaju odlučivati, dolaze pred tribinu, pokunjeno i prestrašeno stanu u vrstu, narod urla, prijeti im i beštima pa kad se izbeštimaju, zapovjede im – ajte ća.
Na radost i olakšanje nogometaša jer su izostale batine. Eto, tako će nova, slobodna i transparentna Hrvatska sada izgledati, pod moćnom palicom Jelene Veljače, Bože Petrova, profesora Podolnjaka te udruženih antikorupcionaša Beljaka, Bernardića, Aleksića i njegove Snage te neizostavnog borca protiv svih zala Silvana Hrelje.
Samo bi se neuko čeljade brinulo za društvo koje su takvi dokazani junaci preuzeli pod svoje, pogotovo uz sliku demonstracije upravljanja građana nogometašima i beštimanja, jer su se, zamislite molim vas, drsko usudili izgubiti utakmicu.Toga više neće biti.
U toj idiličnoj slici koja je javno predstavljena kako i treba, na nogometnom stadionu, jer je sport ključna radost naroda, neće više biti poraza, jer će narod izbeštimati i istući svakoga tko izgubi, počevši od utakmice, pa do recimo, međunarodne arbitraže s Mađarima. Nuspojava je malčice neugodna, jer bi ambulante i bolnice mogle imati neusporedivo više posla, a troškovi će rasti, ali i tu nuspojavu MOST može pametno iskoristiti i opet navaliti na ministra Kujundžića.
Jedino je rješenje, ako navijači svih sportskih klubova prihvate autoritativni primjer građana iz Torcide, da svi sportaši prešutno izbjegnu rizik, pa sva sportska natjecanja završe neriješeno, jer bi se na taj način izbjegle batine uz tu i tamo pomalo beštimanja, a poneki mladić i djevojka bi se usudili baviti sportom.
Kada svi budu igrali neriješeno, onda će profesor Podolnjak osmisliti zakon, a Petrov i Grmoja će ga uz pomoć Željke Markić referendumom usvojiti i dati ovlasti navijačkim građanima da u međusobnom svenarodnom ili svegrađanskom natjecanju, po mogućnosti poštenim tučnjavama na neutralnim terenima, odluče tko će biti prvaci. Naravno, prije nego se ide na referendum s Podolnjakovim genijalnim izumima, valja računati na pripadnike antikorupcijskog saveza, posebno na Krešu Beljaka, te na Jelenu Veljaču.
Isti obrazac bi se primjenjivao na sve u Hrvatskoj, stoga je posve razumno očekivati totalni procvat svega i svačega. Samo dobroga, naravno. Kada je sve to tako, a ne može biti drugačije, hajdemo vidjeti ipak tu ingenioznu misaono -programsku platformu, na kojoj bi sva ova epohalna postignuća izrasla ili onako narodski rečeno – iznikla.
“Izborna reforma mora biti prva reforma našeg pravnog sustava, jer ćemo u suprotnom i ubuduće imati Sabor kakav smo gledali dosad: preskup i neučinkovit, neodgovoran građanima, pun zastupnika – žetončića, koji počiva na prevari birača, sramotnim trgovinama i političkoj korupciji. Naši zastupnici ne bi trebali gledati svoj osobni interes, već interes onih koji ih biraju i koji ih plaćaju. Stoga pozivamo sve zastupnike koji to još nisu učinili da potpišu prijedlog da se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika žurno raspravi jer ga predsjednik Sabora nikada neće staviti na raspravu“, kaže mudri profesor Podolnjak.
Podolnjak je zatim ponovio da Most predlaže 20 posto manje zastupnika, zatim tri umjesto jednog preferencijskog glasa, jednako vrednovanje glasa svakog birača i izborne jedinice jednake po broju birača, koje poštuju granice županija i Grada Zagreba.
Nisam siguran je li se ovdje Podolnjak zabunio ili je zanemario činjenicu da je ovo što je naveo sadržaj legendarne građanske inicijative “Narod odlučuje”, pa dok još Beljakov savez za bitku protiv korupcije nije počeo uvoditi red, odlučio malo drpiti tuđe autorstvo. Moguće je da je s odmakom više od godine dana, kada su druge brige izbrisale narodno i građansko pamćenje, Podolnjak s ovim istupom zapravo otkrio da je MOST upravo bio skriveni politički nositelj inicijative “Narod odlučuje”, pod neovisnom građanskom i civilnom palicom Željke Markić.
Zanimljivo saznanje svakako. Bog zna kakve je i gdje tečajeve pozavršavao profesor Podolnjak, no iz ovoga što je rekao da se zaključiti da bi antikorupcionaši mogli biti ljuti na njega, a zamislite, on i Petrov traže njihove potpise potpore.
Naime, ako su Beljakovi bojovnici protiv korupcije i protiv virusa Tuđman, kako ga je on nazvao, istinski borci, a tko im ne bi vjerovao tako dokazanima, onda moraju srediti u toj bitci, ne Jandrokovića i Plenkovića, koji su ionako nevaljalci, nego Petrova i Podolnjaka. Eventualno Strenju Linić i Dobrovića, dok će malo teže ići s Mirom Buljom, jer on je narod. A narod, dakle MOST odlučuje, kako smo vidjeli, počevši od referendumske inicijative u kojoj je MOST sebe proglasio narodom, jedinim i izabranim, do još jedinstvenijih građana ili naroda na stadionu u Velikoj Gorici, u neposrednoj blizini Beljakovog antikorupcijskog Samobora.
Nit koja povezuje umotvorine profesora Podolnjaka i Krešu Beljaka u ovome slučaju je otkrivena. Konačno i kako bi Božo Petrov rekao, transparentno. Cilj je uništiti korupcijski virus Tuđman. MOST-ov prijedlog promjena izbornog zakona, za kojim je neuki i dobronamjerni narod nazad godinu i nekoliko mjeseci u kolonama pohrlio misleći da je to narodna, a ne MOST-ova inicijativa, konačni je udarac u srce simbolici i ostavštini Tuđman, koju Beljak naziva klicom korupcije, a neuki narod ju je do sada smatrao – nacionalnom slobodom ili državnošću. To je jako opasna zabluda pa su je Podolnjak, Petrov i Beljak odlučili iskorijeniti.
Podolnjak je osmislio viziju kao svojevrstan šaman, doduše uz ozbiljnu sumnju da je to sam bio u stanju, pogotovo jer je njegov prijedlog izbornog zakona posve prirodan slijed kolokvijalno nazvanog Šeksovog zakona, pri čemu je Šeks sa suradnicima još za života opasnog Tuđmana projektirao izbornu cestu, a Podolnjak stavlja točku na nju. Rezultat – nema više Hrvatske, jer, iako narod odlučuje, nema hrvatskog naroda u izboru i političkom odlučivanju.
Umjesto Hrvata primarno, Podolnjak je zamislio da zakonodavni dom čine Dalmatinci, Ličani, Dubrovčani, Istrijani, Zagorci, Međimurci, Slavonci te Srbi, Romi, Bošnjaci, Talijani. Ljudi će s toga pladnja umjesto jedne čaše rakije, sad imati pravo na tri, a ako kome padne na pamet zatražiti vino ili ne daj Bože pivo, tu je narod i Beljak da ga poduče kao navijači igrače Hajduka.
S tim izbornim konceptom Podolnjak i MOST-ov narod definitivno obračunava i s mrskim fašizmom, jer će ta opaka ustašoidna klica među četiri milijuna Hrvata izvan Hrvatske ostati odsječena ili barem poprskana poštenim antifa otrovom i odumrijeti, a građani će vladati. Izabrani zastupnici će odgovarati građanima, koji su ih izabrali, pa će Pupovac recimo konačno početi zastupati poštene Srbe, koji su se digli protiv Tuđman virusa, a ne kao do sada, biti odgovoran sumnjivim pripadnicima naroda u kojima još caruje virus Tuđman.
Pitat ćete se, hoće li se Sabor izabran u prirodnim i povijesnim okvirima regija zvati hrvatskim saborom? Ne bi trebao, jer to neće biti, ali kao i sa svakim liječenjem, pacijentu se mora dozirati lijekove. Mogao bi, ili u nevrijeme shvatiti da ga ubijaju ili onako naglo odapeti. To je nevolja koju valja izbjeći. Zvat će se i Sabor i država hrvatskom, sve dok neki novi Podolnjak, a niču kao gljive poslije kiše u sveučilišnim klupama, s nekim novim Božom Petrovom ne zaključi da je izliječenje od Tuđman virusa, uz potvrdu nekon novog Beljaka, završeno, pa će se i nazivlje vratiti izvornom narodu kroz savez regija i pokrajina umjesto tuđmanizirane Hrvatske.
Zato je ovo što MOST predlaže, ovaj put pod svojim imenom, a ne pod imenom “Narod odlučuje”, dalekosežan potez i vizija koju mora poduprijeti Beljak sa svojim antituđmanovskim antikorupcijskim savezom, a nitko se toj viziji današnje Hrvatske u bliskoj budućnosti neće obradovati kao srpski i pećki patrijarh Irinej ako ga zdravlje posluži, jer ako ćemo iskreno, on je suvremeni idejni promotor Podolnjakove izborne vizije Hrvatske, koju je u svojim poslanicama vjernicima odavno nazvao pravim imenom – savezom država Like, Banije, Korduna, Dalmacije, Slavonije, Istre i Hrvatske.
To je strateško jamstvo da neće više biti zategnutih odnosa sa Srbijom, a posve izvjesno ni sa sarajevskim pomorskim snagama, crnogorskim susjedima, talijanskim, slovenskim i mađarskim susjedima. Svi će omastiti brkove jelom posve ozdravljenim od virusa hrvatske državnosti, kojega je Beljak u ime svih tih snaga nazvao – Tuđmanom.
Konačno, pitate se hoće li biti tada korupcije ili silovatelja recimo, u Hrvatskoj. Ma kakvi. Neće biti Hrvatske.
Marko Ljubić/Foto:pxll/hrt
