Zamislite vi drage građanke i građani te tu i tamo Hrvatice i Hrvati, uz ovo, ono, gornje i donje, ovaj rusofil, prikriveni Srbin i antieuropejac – protiv Ukrajine. Koji, pitat ćete se!? Kako koji, pa ovaj Čović!
Tako otprilike glase medijski upiti i plasmani ljevičarskih intelektualnih predvodnika, koji s prozora od jutra do sutra procjenjuju civilizacijsko stanje okruženja i društva, pa koga vide bez ukrajinske zastavice Rus je putinovske krvoločne naravi, a oni sa zastavama su dobrice, samo poželjeti.
Ponovo se po tko zna koji put pokušava u hrvatskoj javnosti kompromitirati poziciju Hrvata u BiH, plasirajući špekulativnu interpretaciju o “sumnjivom” Draganu Čoviću, neupitnom lideru Hrvata u BiH, koji realno, što izbornim, što neprijepornim javnim reakcijama, ima rijetko usporediv legitimitet u svome narodu.
Ovaj put ga se pokušava pregaziti globalnim stampedom u kome od silnih rogova iznad oblaka prašine, nitko više ne razaznaje tko koga bode, a pogotovo koje goveče nosi koje i kakve rogove.
Svakog hrvatskog lidera u BiH, od kad je započela tranzicija BiH, tzv. ljevičari, pojačani s proameričkim “desničarima” (ranije Banac, danas Bartulica, pa navrat nanos pokršteni Peternel, koga je Škoro po javnom priznanju učio prekrižiti se za potrebe kampanje) su žestoko osporavali vodeći preko kriminalizacije “Hercegovaca” ratove protiv nacionalne Hrvatske u Zagrebu.
Tako da nije nikakva vijest da njima Čović ne valja, kao što problematizirajući naizgled zabrinuto za stanje u strateški nam važnoj zemlji BiH, proamerički apologeti oko Željke Markić, kao Višnja Starešina primjerice, prikriveno promiču istu agendu, lukavo plasirajući teze da su tri lidera problem, dakle Dodik, Čović i Izetbegović, da bi eliminacijom njih trojice BiH procvjetala. Iako se u takvim stavovima iz hrvatskih medija plasiraju trojica, cilj je jedan – Dragan Čović.
No, ljevičari i proamerički desničari (samo idiot ne vidi da je svjetska ljevica totalno usidrena za američke globalne agende koje formalno predstavlja Biden, iako sumnjam da čovjek zna što i koga predstavlja) su u jednom trenutku zamijenili uloge u Hrvatskoj.
Ljevičari su naizgled izgubili posao, no rogove još nisu.
Čovića također godinama u hrvatskoj javnosti osporavaju samoproglašeni monopolisti i avangardisti na desnici, koji su od pojmova desnice, nacionalizma, suverenizma, kršćanskog u politici, zatim domoljublja odavno napravili karikaturu i predmet šprdnje, nabacujući neumorno meč lopte cijelom spektru poluinteligenata s tzv. ljevice, kojima su budale i profiteri na navodnoj desnici savršen paravan i pokrivač njihove intelektualne insuficijencije, do totalnog debilizma. Tko bi u Hrvatskoj znao da su Markovina, Klasić i slični tipovi dokturi, da nije budaletina na desnici?
Ha, znala bi nesretna djeca koju im po sili zakona i institucionalne nužde privode, da ne kažem podvode sustavna pravila po kojima ta dvojica i niz sličnih doktoraniraju. Ili, tko bi u Hrvatskoj čuo za mislioce tipa Duhaček ili Trkanjec da nije Crkve ili Hercegovaca, te plejade budaletina s desnim rogovima?
Prečesto je, da ne kažem kronično već takvo javno djelovanje, da ne bi bilo jasno svakome sa zrnom soli u glavi da se i u globalnom, i u internom kontekstu mijenjaju uloge, da već potrošene i neuspješne momčadi zamjenjuju svježe i bar na prvu nesumnjive snage.
Još ako to u Hrvatskoj upakiraš u starčevićanstvo, pa u pravaštvo kojemu nitko i ništa u Hrvatskoj ne valja, ako to zasoliš s tvrdim antikomunizmom, eto Hasanbegovića i skupine profesura i odokturenih dodrinaša koji lako potpale vatre na antisrpstvu i omoguće rogovanje, postaje smiješno gledati trud i umnu trudnoću korifeja ljevice, tipa Trkanjec, Markovina i slični, da sad vide priliku na mukama ukrajinskog naroda navaliti na Čovića.
Ovo sve ne bi vrijedilo spomena da nije spomenutog stampeda i tolikih rogova, gdje čovjek mora pokušati ponekom skinuti rogove, da bar svi ne budemo goveda.
Jer, eto, zamislite vi ljudi moji, on, taj Čović, glasuje protiv nekakve rezolucije ili čega već, koju su predložili “građani” u BiH, sasvim slučajno etnički Bošnjaci muslimani.
Samo, sad se u ovoj fazi zovu SDP. Gotovo kao Grbin.
Pa se Trkanjec snebiva Čovićevim antieuropejstvom i putinofilstvom, pa se “desničari” blago rečeno zabrinuli, jer, nisi li za Ukrajinu, za Rusiju si, a kud ćeš većeg dokaza o izdaji i veleizdaji. To u prijevodu znači da si Srbin, a kud ćeš gore, je l’ tako!?
No, da vidimo malo tko, što, koga, zašto i kako?
Može li odluka, rezolucija ili čak prijedlog objave rata mrskim imperijalnim Rusima zbog agresije na Ukrajinu biti razlog za povjerenje i potporu muslimanskim i promuslimanskim političarima pod anacionalnom firmom u ovom slučaju (SDP-ov prijedlog) i povod da Hrvati u ovom slučaju podupru tu lakrdiju?
Zašto lakrdiju?
Pa kakva je razlika između Putina, koji ne priznaje ukrajinsku naciju i bošnjačkih s nazovi građanskim politikama, koje ne priznaju hrvatsku naciju u BiH?
Bošnjaci muslimani i građanski probošnjaci u BiH čine baš sve što čini Putin u Ukrajini, s tom razlikom da oni dvadeset godina uz snažnu pomoć današnje antiputinovske koalicije otimaju politička prava Hrvatima, nakon što to nisu uspjeli vojnim snagama. Što vojno, što politički su proporcionalno u odnosu na brojnost nacije, protjerali, a prije toga ubili više Hrvata, nego danas Putin Ukrajinaca.
I pred cijelim antiputinovskim svijetom tvrde da na to imaju pravo, a to pravo obrazlažu povijesnim krivotvorinama, negiranjem jezika, nacije, kriminalizacijom i nacifikacijom svega hrvatskoga pozivajući se na denacifikaciju.
Može li se nad te, i ispred tih procesa i nastojanja staviti ukrajinska zastava, koliko vrijedi uz takvo ponašanje deklarirati se za Ukrajinu danas?
To je besramna prijevara, odnosno prilično glup, bezobrazan i inteligentan razine viceva pokušaj, pa pristajanje na tu “logiku” ili javno zagovaranje tog besramlja doslovno znači nataknuti rogove, nabaviti papke umjesto cipela i gromko rikati.
Poduprijeti taj esdepeovski promuslimanski prijedlog u Domu naroda bilo bi sudjelovanje u besramlju i totalna dehumanizacija. Jer, taj prijedlog je istoznačan Putinovim riječima danas da su Rusi i Ukrajinci braća, da on želi osloboditi Ukrajinu.
Kako sam rekao, ne čudi me toliko da papkarotvorci i papkari u Hrvatskoj “puše” ili nastoje prodati tu priču, čudi me da iz antiputinovskog saveza u svijetu i na taj čin, usprkos svemu što oči vide i razum registrira i dalje trube – izbori u BiH se moraju održati, pozivamo strane na dodatne napore.
To bi bilo isto da cijeli svijet danas poziva strane u Ukrajini na mir i na dodatne napore za uspostavom mira. To u ukrajinsko-ruskoj priči doslovno znači poziv Putinu – gazi to čim prije.
Tako i poziv “stranama” u Federaciji BiH na dodatne napore uz nametanje obveze izlaska na izbore, znači poruku Hrvatima – nestanite. A Bošnjacima – navalite!
Tko je sad u tome Rus, tko Ukrajinac, a kome su namijenjeni rogovi i papci?
Nema sumnje da Čović ne dopušta svoj narod pretvoriti u krdo ili čopor kako Hrvate nazivaju muslimanski militanti u Sarajevu, jer o tome među Hrvatima u BiH nema nesuglasja. Koliko rogova mogu i kome prodati trgovci ukrajinskom žrtvom u Hrvatskoj nije još poznato, iako izgledi nisu veliki. No nisu ni zanemarivi, pa valja ukazivati na to.
Marko Ljubić/Foto: pxll
