Marko Mamić: Milanovićeva Treća Republika i hrvatska desnica

Pokazalo se vrlo bitnim to što Tuđman kod uspostave Hrvatske države nije dopustio nikakav revanšizam u odnosu na politički i represivni dio aparata bivše države.

Tuđman je svoju (drugu) Hrvatsku, suprotno od one Brozove, stvorio na „pomirbi zavađenog hrvatstva i jedinstvu domovinske i iseljene Hrvatske“, koju, iseljenu Hrvatsku, Milanović iz ljubavi nastoji zaštititi od izlaska na birališta, određujući za njih radni dan kao dan izbora za Hrvatski sabor.

Podsjetimo da je Milanović govorio Račanu da je preblag prema Tuđmanu, a da na pitanje Tuđman ili Tito odgovorio – Tito.  Milanović nije uspio stvoriti neki novi revanšizam kod naroda svojim napadom na ustavnopravni poredak u zemlji, jer Tuđmanova (druga) Republika, kako rekosmo, nije stvorena na bilo kakvom revanšizmu koji bi u bližoj ili daljnjoj budućnosti mogao biti podloga za eventualni revanšizam druge vrste.

Milanović u svojoj premijerskoj kampanji govori da se „u ljudima nakupio silan bijes“ i da dobiva stotine poruka takve vrste, međutim pokazalo se da je taj „bijes“ nakupljen samo u Milanoviću i njegovu neposrednom okruženju.  Milanović taj svoj pučistički „bijes“ protiv te druge Tuđmanove Hrvatske ne uspijeva prenijeti na šire narodne mase bez obzira na političku opredijeljenost.

Stoga je i odziv na prosvjede 23. ožujka 2024. unatoč suboti i lijepom vremenu i od premijerskog kandidata Milanovića najavljenoj „Trećoj Republici“ bio tako slab.

Milanović toj uključivoj Tuđmanovoj demokratskoj Hrvatskoj sa Zapadnim standardima i vrijednostima pokušava suprotstaviti svoju isključivu „Treću Republiku“ opetovanim pozivima „na otpor“ i „katarzu“, prijeti općom smjenom, ukidanjem demokratskih institucija odnosno „rezidbom“, „hapšenjem i otimanjem djece i uzimanjem za taoce“, jer oni su „banditi, lopovi, gangsteri…“.

Tako može govoriti samo čovjek koji je punjen mržnjom, mržnjom koju nastoji prenijeti na javni i politički prostor u Hrvatskoj. Tako on predstavlja vrijednosti svoje „Treće Republike“ nasuprot Tuđmanovoj (drugoj) Republici.

U Milanovićevoj „Trećoj Republici“ za Milanovića nema Ustava, suda ni zakona, on će biti „misto Tite“. Broz je u suštini njegove pučističke akcije i njegove „Treće Republike“. Nema sumnje da u Milanoviću živi Brozovo nasljeđe koje on pokušava nametnutu izazivanjem nereda u Hrvatskoj, ali taj se pokušaj razbija o snagu uključive, demokratske, prozapadne Tuđmanove Hrvatske.

Milanovićev napad na ustavni poredak Republike Hrvatske samo je nastavak „slučajne države“, kako je on doživljavao Tuđmanovu Hrvatsku s početka svog promašenog premijerskog mandata, čije vrijednosti unatoč takvoj politici i premijerskom mandatu nije uspio promijeniti niti dovesti u pitanje, jer je Tuđmanovo nasljeđe jače od njega i on to nije u stanju prevladati demokratskim sredstvima, pa nam sad na kraju svog Predsjedničkog mandata tu „slučajnu državu“ nudi kao „Treću Republiku“ čija uspostava zahtjeva projektirane nerede koji bi po tom projektu trebali nastati njegovim napadom na Ustavni poredak.

„Treća Republika“ neskriveno je okrenuta prema Istoku i puna je „nakupljenog bijesa“ prema Zapadu, kao i ona Brozova. Mi kao narod i kao država pripadamo Zapadu sa svim njegovim manama i vrlinama. S Istoka smo se iščupali uz teške žrtve i nikad više.

Gdje je u ovakvoj Milanovićevoj „Trećoj Republici“ hrvatska desnica?

Opći je dojam da je Hrvatska desnica bezidejna. Kako to da primjerice u programu hrvatske desnice nema:

1. Ministarstvo useljeništva, ako se zna da nas je u svijetu koliko i u domovini. Ministarstvo useljeništva, može biti generacijski i višegeneracijski projekt. Samo oni koji vjeruju mogu uspjeti.
2. Izmjena diskriminacijske odredbe u članku 45 Ustava Republike Hrvatske gdje piše: „U izborima za Hrvatski sabor birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj imaju pravo izabrati tri zastupnika u skladu sa zakonom“. Podsjetimo da je na biračkom popisu u jedanaestoj izbornoj jedinici upisano više od devetsto tisuća birača, dakle kao u dvije izborne jedinice u Hrvatskoj koje biraju svaka po 14 zastupnika, skupa 28. Jeli ovu odredbu Ustava RH pisao Milanović koji se hvali kako je on jedan od autora Ustava. Ako se ovakva u Ustavnom tekstu napisana diskriminacija ne može promijeniti u Hrvatskom saboru, to se može učinit apelacijom Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, gdje bi ova u Ustav ugrađena diskriminacija sigurno pala kao diskriminatorna u odnosu na jednako pravo glasa i jednaku vrijednost glasa, koje je jedno od temeljnih prava demokratskog svijeta. Pored toga u istom članku 45 Ustava RH piše: „birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj ostvaruju biračko pravo na biračkim mjestima u sjedištima diplomatsko konzularnih predstavništava Republike Hrvatske u stranoj državi u kojoj prebivaju“. Ovo je odredba za sredinu prošlog stoljeća. Pa tko je ova i ovakva ograničenja i s kojim političkim ciljevima izravno ugradio u Ustavi tekst, ne ostavljajući nikakvu zakonodavnu autonomiju. Bez promjene Ustava iseljena Hrvatska ne može glasovati ni elektronički ni dopisno.
3. Republika Hrvatska treba omogućiti našim iseljenicima besplatno studiranje u Republici Hrvatskoj što uključuje i besplatan smještaj u studentske domove.
4. Desetine tisuća zemnih ostataka naših sunarodnjaka Hrvata su po jamama, rovovima i rudarskim oknima diljem Slovenije i Hrvatske. Ličko-Senjski biskup Mile Bogović je predlagao da se zemni ostaci tih ljudi, koje je pobila mržnja, ekshumiraju i dostojanstveno pokopaju podno crkve Hrvatskih mučenika u Udbini. Kakva je to politika uopće a napose kakva je to hrvatska desnica koja to nema u programu. To je civilizacijsko pitanje. Kakva smo to nacija, i što je s nama kao ljudima uopće? Je li nam to “ljubičica bijela” utjerala strah u gene pa i pedeset godina nakon njegove smrti ne smijemo pokopati zemne ostatke njegovih žrtava?

To je program koji bi hrvatsku desnicu učinio autentičnom i neka njima na takvom programu pristupi tko hoće i na takvom programu se traži koalicijski partner, a ne trčati za Milanovićem, kojeg je Zlatko Komadina kad su se natjecali za predsjednika SDP-a nazvao „frajerom koji može najdalje pljunut“, u njegovom suludom rušilačkom pohodu na ustavi poredak Republike Hrvatske, u očekivanju da će srušiti ogradu oko nečije njive pa onda eto i nama kupusa, i natjecati se s njime „tko će dalje pljunut“.

Marko Mamić/Foto:pxll