Nakon presude Suda Bosne i Hercegovine kojom je nepravomoćno predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog rada vrijedi zabilježiti nekoliko reakcija:
Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov je povodom presude Miloradu Dodiku rekao: “Ono što se dogodilo u Sarajevu svakako izaziva našu negativnu reakciju. Osuđujemo takve postupke jer oni mogu imati vrlo negativne posljedice na situaciju ne samo u Bosni i Hercegovini već i na Balkanu u cjelini. To su postupanja koja će, ili bi mogla dovesti, do destabilizacije situacije što je jako loše.“
U ime Europske unije reagirali su izvjestitelj Europskog parlamenta za BiH Ondrej Kolar, voditelj izaslanstva Europskog parlamenta za BiH i Kosovo Davor Ivo Stier, te Europski parlament svojim priopćenjem. Oni su pozvali na poštivanje državnih institucija i neovisnost sudstva.
Glasnogovornica State Departmenta Tammy Bruce je priopćila:
„Priznajemo presudu Suda Bosne i Hercegovine predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku. Čvrsto se protivimo bilo kakvim postupcima lokalnih čelnika koji bi mogli podrivati sigurnost i stabilnost. Podržavamo Daytonski sporazum i suverenitet i teritorijalni integritet BiH“.
Aleksandar Vučić je rekao da presuda predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku predstavlja osudu svih Srba i Republike Srpske. Ovdje vrijedi posebno citirati sljedeće Vučićeve riječi:
“Zamolio sam predsjednika Dodika i vodstvo Republike Srpske da još jednom pozovu sve političke aktere u BiH, kao i predstavnike EU, SAD, Ruske Federacije na razgovore. Želimo pokazati srpsku opredijeljenost za mir i rješavanje problema kroz dijalog, a ne prijetnje i ucjene“.
Aleksandar Vučić nepravomoćno osuđenom Miloradu Dodiku predlaže da sazove „sve političke aktere u BiH, kao i predstavnike EU, SAD, Ruske Federacije na razgovore“.
Milorad Dodik više ne može sazvati nikoga i to je Vučiću savršeno jasno. Zašto on, Aleksandar Vučić kao predsjednik Srbije ne sazove takav sastanak? Ovo djeluje ne samo kao distanciranje od Dodika nego i kao politički šamar Dodiku? Zašto to Vučić radi?
Vučić je suočen s višemjesečnim studentskim prosvjedima u Srbiji kojima je cilj Vučićeva politička glava. Tko to Vučiću radi? Oporba u Srbiji je preslaba i slabo organizirana da bi oni mogli toliko dugo i toliko uspješno to organizirati. Ne radi to ni Amerika. Radi li to Vučiću Rusija preko svoje brojne i sveprisutne mreže u Srbiji zbog Vučićeva plutajućeg stava oko rata u Ukrajini.
Dodik je izrazito Putinov igrač, preko kojega Putin šalje poruke u region. Dodik je svakako od Vučića očekivao svašta drugo osim prijedloga da on Milorad Dodik pozove predstavnike EU, SAD, i Ruske Federacije.
Hoće li to dodatno otežati Vučićevu poziciju u Srbiji ili će on i dalje plutati, očekujući da će srpski lobi kod Trumpa snažnije pozicionirati njega i Srbiju pa time i srpske interese i ciljeve. Trump je napravio Hitchcockovski obrat u odnosu na Rusiju i bacio Europu u nesvijest i ako bi to bio obrat i prema Srbiji mogao bi za Vučića biti učinkovitiji od Putina, ili je to zbog snažnog doživljaja Srba prema Rusiji uzaludno.
No, za daljnju dramatizaciju stanja pobrinuo se Milorad Dodik. Odmah sutradan, nakon što mu je od Suda BiH izrečena presuda, Narodna skupština Republike Srpske usvojila je zakone o zabrani rada Tužiteljstva BiH, Visokog sudskog i Tužiteljskog vijeća (VSTV) i Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) na teritoriju Republike Srpske.
Pretpostavljam da će se Dodik unatoč ovakvim odlukama NS RS-a žaliti na prvostupanjsku presudu. Neće sebe dovesti u neugodnu situaciju. Presuda bi zbog neisticanja žalbe postala pravomoćna, a onda bi moglo uslijediti neko iznenadno i neočekivano uhićenje radi odsluženja kazne. Pored toga u žalbenom postupku svašta je moguće, svakakvi utjecaji i svakakve političke pogodbe, jer ovdje je veliki ulog u igri.
Da bi zakoni koje usvoji Narodna skupština Republike Srpske stupili na snagu nužan je potpis predsjednika Republike Srpske i potom objava u „Narodnim novinama“ RS-a.
Viski predstavnik je u slučaju suđenja Miloradu Dodiku poništio neke zakonske projekte RS-a i zabranio njihovu primjenu što u sebi nosi i zabranu predsjedniku Miloradu Dodiku potpisivanje poništenih zakona i zabranu njihova objavljivanja u „Narodnim novinama“ RS, što Dodik nije poštivao. Epilog je poznat.
Hoće li se i u ovom najnovijem slučaju koji je daleko dramatičniji desiti isto? Hoće li visoki predstavnik poništiti zakone koje je usvojila Narodna skupština RS-a kojima je zabranjen rad Tužiteljstva BiH, Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća (VSTV) I SIPA-e, što uključuje zabranu Miloradu Dodiku da ih potpiše i da se ti zakoni objave u „Narodnim novinama“ RS-a.
Postoje javno napisani tekstovi koji govore da su srpski lobiji pri Bijeloj kući nastojali utjecati da se s te adrese intervenira u rad Suda BiH koji je donio presudu Dodiku, ali da je zbog prezauzetosti predsjednika Trumpa i zakašnjelosti u odnosu na naslijeđen slučaj iz prethodne Američke administracije nije uspjelo. Hoće li se sada uspjeti izlobirati djelovanje s iste adrese na visokog predstavnika da ne djeluje?
Ako se to desi, ako se visoki predstavnik suzdrži od djelovanja u slučaju ovih zakona NS RS-a, ne poništi ih i ne zabrani njihovu primjenu, bio bi to dramatičan obrat u Bosni i Hercegovini. Bošnjačka politika bi postala nervozna. To bi od bošnjačke, ne samo političke nego i vjerske, medijske i intelektualne elite, bilo protumačeno kao rušenje ustavnopravnog poretka BiH. Istina Dodik je u pravu. Toga nema u Daytonskom ustavu. U Daytonskom ustavu nema Tužiteljstva BiH, Visokog sudskog i Tužiteljskog vijeća BiH i SIPA-e, ali je djelovanjem visokih predstavnika kao ovlaštenih tumača Daytona to postalo dio pravno-političkog sustava BiH i bošnjačka politika bi se pozivala i na stečena prava državne razine vlasti u BiH.
Teško je zamisliti takav razvoj događaja i njegove posljedice. Kako bi to rekao glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov, to bi moglo „destabilizirati ne samo BiH nego i Balkan“.
Srbima, kako u BiH tako i „vascelom srpstvu“, takav razvoj događaje ne može ići u prilog. Srbi u BiH s motiviranim i dobro naoružanim Bošnjacima, o čemu se javno, šuti ne bi imali šansi. Bošnjaci imaju van institucionalnu vojnu evidenciju s upisanom osposobljenošću vojnih obveznika za rukovanje pojedinim vrstama naoružanja. U slučaju miješanja Srbije, u sukob na strani Bošnjaka sigurno ulaz Erdoganova Turska.
Vrijedi reći da je Erdogan rekao da je njemu „Alija Izetbegović na smrtnoj postelji“ rekao, „vi ste potomak sultana El Fatiha, vama Bosnu i Hercegovinu ostavljam u amanet“. Bakir Izetbegović je rekao da Erdogan taj „amanet dobro nosi“. Također vrijedi reći da je Erdogan bio kum na vjenčanju Bakirove kćeri.
Ovdje bi također vrijedilo reći da je Turska 29. veljače 1909. prodali Bosnu i Hercegovinu kao nekretninu Austro-Ugarskoj monarhiji za iznos od 2,5 milijuna otomanskih lira po zlatnom standardu, odnosno za 54 milijuna austro-ugarskih kruna, po zlatnom standardu, što je tada u zlatu iznosilo 16. 464 kilograma zlata.
No pustimo to, a recimo da novog zapleta i raspleta u BiH ovoga puta kao u proteklom ratu neće biti bez Turske. Trump neće dopustiti američkoj vojsci da se bori u BiH na bilo čijoj strani, jer kod Trumpa nema geostrategije, nego vrijedi samo pravilo „kilo za kilo“, a Rusi su daleko i teško mogu pristupiti i kopnom i morem i zrakom. Pored toga iscrpljeni su ratom protiv Ukrajine i ne mogu ući u rat s Turskom u BiH i na Balkanu.
Ima li ovdje mjesta za novi međunarodni dogovor o Bosni i Hercegovini?
Prije nego li odgovorimo na to pitanje recimo nešto iz pred daytonskog perioda Bosne i Hercegovine, pa onda i o Daytonu odnosno njegovu provođenju.
Može se reći otkako je turski sultan El Fatih, kojeg kako rekosmo Alija Izetbegović spominje na smrtnoj postelji govoreći Erdoganu „vi ste potomak sultana EL Fatiha“, 1463. podno grada Jajca odrubio glavu posljednjem bosanskom kralju Stjepanu Tomaševiću, Bosna i Hercegovina je do danas obezglavljena. Veliki dio stanovništva je tijekom višestoljetne Turske okupacije prihvatio vjeru okupatora. BiH je pretvorena u nekretninu, u turski pašaluk.
Izetbegović i Kusturica
Poslije propasti Turske carevine BiH kao nekretnina prelazi u ruke novog carstva, Austro-Ugarske monarhije, nakon čega postaje dio Jugoslavije. Raspadom prve i druge Jugoslavije narodi Bosne i Hercegovine ljuto ratuju do međusobnog istrebljenja. Tijekom stoljeća tuđe vlasti onesposobljeni za samostalan život umjesto državotvornosti razvijala se samo međusobna mržnja. “Poturica gori od Turčina“, ostala je pučka izreka.
Alija Izetbegović se u mladosti izjašnjavao kao Srbin pa je Milorad Dodik rekao Bakiru Izetbegoviću da krije svoje srpsko porijeklo. Poznati redatelj Emir Kusturica je istražujući svoje porijeklo došao do svog pretka koji se kao pravoslavac islamizirao i Kusturica se vratio u pravoslavlje i uzeo ime Nemanja.
Zanimljiv je slučaj crkve svete Marije u Jajcu sagrađene u dvanaestom ili trinaestom stoljeću koju su 1404. godine obnovili franjevci, koji su u tom vremenu sagradili i samostan. Kraljevska obitelj, kraljica Mara je 1460 godine donijela Moći Svetog Luke, kada je sagrađen i zvonik sv. Luke u Jajcu. Crkva je bila krunidbena bazilika bosanskih vladara. Turci su crkvu 1528. pretvorili u Sultan Sulejmanovu džamiju, koja je u tu svrhu korištena do 1832., kada je stradala u požaru. Islamska zajednica u BiH unatoč svim poznatim povijesnim činjenicama odbija vratiti crkvu i zvonik Katoličkoj crkvi u BiH.
Politika okupljena oko Ženevske konferencije o Bivšoj Jugoslaviji nije bila sklona održanju BiH. Rat, mržnje pretvorena u etničko čišćenje su se samo produbljivali. To je trajalo sve do Daytona.
Tvorac Daytona Richard Holbrooke je shvatio suštinu BiH i to dobrim djelom pretočio u Aneks 4. Daytonskog mirovnog ugovora koji predstavlja Ustav BiH, koji u BiH nikad nije prošao parlamentarnu proceduru u BiH.
U BiH kao i na planetarnom planu svoje paralelne svjetove žive tri svijeta tri planetarne vjere, katoličanstvo, pravoslavlje i islam. Bosna i Hercegovina samo je tako moguća, u paralelnom životu triju svjetova, triju vjera bez mogućnosti nametanja i dominacije bilo kojeg svijeta nad drugim, jer to vodi u novi konflikt. Zato su u taj Daytonski ustav i ugrađeni mehanizmi konsenzusa i rotacije u svim bitnim institucijama vlasti. Holbrooke je shvatio da od tri planetarna svijeta na malom prostoru BiH nije moguće napraviti jedinstven državni projekt po uzoru na zapadne države i narode.
Zadaća je bila visokih predstavnika brinuti upravo o tome, o paralelizmu triju svjetova i ne narušavati u Daytonu stvorenu ravnotežu među tri BiH svijeta.
Može se mirne duše reći da je većina međunarodnih upravljača radila suprotno. Jedni, oni koji su bili okupljeni oko Ženevske konferencije namjerno, kako bi kompromitirali Dayton koji nisu željeli i zato što Američki izravan angažman za njih nije bi očekivan i dobrim djelom su u tome i uspjeli.
Dayton je danas u dobroj mjeri kompromitiran postupcima visokih predstavnika čije su odluke produbljivale nepovjerenje među trima svjetovima BiH. Drugi su to radili zbog neznanja gdje se nalaze i što im je stvarni posao, pa bi tek kad bi otišli shvatili gdje su bili i što su trebali raditi. Neki su to naknadno svojim javnim istupima i priznali.
Danas je teško govoriti o Daytonu, a njena tri naroda i dalje nisu u stanju samostalno naći formulu zajedničkog života. Stoga Bosna i Hercegovina i ima status države s posebnim potrebama.
Priča o njenoj Europskoj budućnosti s obzirom na stanje u BiH djeluje bajkovito. Država s posebnim potrebama može postati država od posebne skrbi Europske unije. Takav status države od posebne skrbi BiH može dati Vijeće Europske unije koje čine predsjednici država i vlada zemalja EU-a i s tim statusom BiH može imati pristup Europskim fondovima kao da je članica EU-a.
Ako bismo tražili temeljni nedostatak Daytona to je njegova teritorijalna podjela, koja nije pratila demografsku strukturu BiH, odnosno udio svakog od tri naroda u ukupnom stanovništvu BiH.
Na popisu stanovništva BiH iz 1991. BiH je imala 4 377 033 stanovnika, od čega 760 852 Hrvata ili 17,4 %, 1 902 956 Muslimana ili 43,5 %, 1 366 104 Srba, ili 31,2 %, te svih Ostalih 347 121 ili 7,9 %.
Srbi su u Daytonu dobili 49 % teritorija BiH, iako je njihov udio u stanovništvu BiH, na posljednjem popisu stanovništva neposredno pred početak rata 1991. godine iznosio 31,2 %.
Druga dva naroda smještena su zajedno u Federaciju BiH koja prema Daytonu čini 51 % teritorija BiH, iako je njihov udio u stanovništvu BiH prema istom gore navedenom popisu bio veći od 60 %.
Značajniji povratak Hrvata u mjesta odakle su prognani nije se desio ne samo u RS nego i na teritoriju Federacije.
Ovdje treba navesti „Travničku kroniku“
-
- 16. 2. 1997. ubijen je Fabijan Babić;
- 2. 3. 1997. silovana je i zlostavljana starica Marija Medić od čega je preminula;
- 30. 8. 1997. ubijeni su Jezerčić Luka i njegov sin Pero;
- 26. 10. 1997. ubijen je Ivica Domić;
- 8. 9. 1998. otvorena je rafalna paljba na policajce Hrvate: Josipa Prkića i Vjekoslava Kolendu;
- 12. 6. 1998. ubijeni su policajci povratnici Hrvati Pero Bilić i Ante Valjan;
- 27. 5. 2014. ubijen je poznati poduzetnik, gospodarstvenik Jozo Kafadar.
Niti jedno od ovih ubojstava da danas nije rasvijetljeno.
Navedimo ovdje i dva poznatija slučaja ubojstva koja također do danas nisu rasvijetljena:
-
- 8. 3. 1995. Zapovjednika HVO-a za regiju Bihać generala Vladu Šantića iz hotela „Sedra“ kod Bihaća odveli su pripadnici Vojne policije 502. brigade Petog korpusa Armije BiH kojim je zapovijedao general Armije BiH Atif Dudaković, od kada se generalu Šantiću gubi svaki trag.
- 28. 3. 1999. u Sarajevskoj bolnici preminuo je doministar Federalnog MUP-a Jozo Leutar od posljedica atentata 16. 3. 1999. kada je u službenom automobilu kojim je iz stana u Sarajevu putovao do sjedišta MUP-a eksplodirala podmetnuta naprava. Ovdje je vrlo zanimljivo da je tijekom uviđaja i istrage nestala Leutarova službena torba, a nestao je čak i geler koji je u Sarajevskoj bolnici izvađen iz njegove glave.
Ponovimo da niti jedno od ova dva ubojstva do danas nisu rasvijetljena.
Gdje je u sadašnjoj priči o Bosni i Hercegovini Hrvatska politika?
U ovakvom stanju u BiH gdje je još uvijek na djelu Daytonsku Ustav BiH Hrvatskom narodu je najvažnije i pitanje svih pitanja realizacija konstitutivnog statusa koji trima narodima jamči Daytonski Ustav.
Taj konstitutivni status Hrvatskog naroda u BiH doveden je u pitanje Izbornim zakonom kojeg su nametnuli i mijenjali visoki predstavnici koji omogućuje bošnjačkoj dvotrećinskoj većini u Federaciji BiH da se u izbornom procesu pretvori u političku većinu i i preglasa Hrvatski narod i bira dva člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i bošnjaka i onoga koji se za njihove političke potrebe u izbornom procesu izjasni kao Hrvat, kao što je to sa slučajem Komšić kod kojeg se ponavlja ona izreka „poturica gori od Turčina“.
Slična je situacija i s izborom Doma naroda.
Hrvatska politička i intelektualna elita u BiH u proteklim godinama napravila je niz prijedloga koje je odbila bošnjačka strana. Oni ništa ne predlažu, a sve što hrvati predlažu odbijaju.
Pokušalo se to riješiti i kroz nekoliko međunarodnih posredništava na pregovorima i od Američke i od Europske strane. Sve je to završilo bošnjačkom opstrukcijom.
Stoga se kao jedino rješenje nameće lobiranje kod međunarodnih centara moći koji postavljaju visoke predstavnike da visoki predstavnik uskladi Izborni zakon koji je sa strane visokih predstavnika i nametnut BiH, s Daytonskim ugovorom. Hrvatska je potpisnik Daytonskog ugovora i jamac njegove provedbe i s te pozicije mora djelovati.
Tu ne pomaže politika „pod stol“ i vrijeđanje onih kod kojih treba lobirati, što Milanović uporno radi. U svom prvom nastupu nakon nove inauguracije on je predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen nazvao „činovnikom“. On veliki državnik a ona činovnik i gdje će on s njom razgovarati.
Milanović je u gostima pod stolom i zbog vrijeđanja uvijek je pod žutim ili crvenim kartonima jer ga nitko ne želi, a pobjeđuje samo na domaćem terenu. Milanović Hrvatska 2:0.
Marko Mamić/
