Prije dvadesetak godina kod Aleksandra Stankovića u emisiji HTV-a Nedjeljom u dva gostovao je direktor TV Srbije Aleksandar Tijanić. Tijanić je prije rata bio kolumnist Slobodne Dalmacije. Kad je Hrvatska postala država postao direktor RTV Srbije.
U razgovoru s Aleksandrom Stankovićem o stanju u Srbiji Aleksandar Tijanić je rekao: „U Srbiji se svakih trideset do četrdeset godina dignu budale i pobiju one što su pametni. Zato Srbija, iako bi po broju stanovnika i po svim parametrima trebala imati, nema nobelovca“.
Iz toga razgovora treba izdvojiti još jednu zanimljivost. Stanković je pitao Tijanića „kako se to u Srbiji tolerira četništvo“? Tijanić je odgovorio protupitanjem: „A kako me ti kao Srbin to možeš pitati?“
Ako bismo išli potvrđivati Tijanićevu tezu da se svako trideset do četrdeset godina u Srbiji dignu budale i pobiju one što su pametni mogli bismo navesti da je Slobodan Milošević, kad je preuzeo vlast u Srbiji ubio svog kuma Ivana Stambolića koji je prethodno bio predsjednik CK SK Srbije i koji je najzaslužniji za politički uspon svoga kuma Slobodana Miloševića.
Ivan Stambolić je u trenirci trčao po Beogradskom parku od kada mu se izgubio svaki trag. Poslije pada Miloševića otkriveno je da je po kumovu nalogu bio otet, ubijen i zakopan na Avali, prekriven krečom, pa zemljom, gdje su mu pronađeni zemni ostaci.
Da je stanje u „Srpskom svetu“ dramatično svjedoči i činjenica da je premijer Plenković predlagao da se stanje u BiH i Srbiji raspravi na sjednici Vijeća EU-a, što je vetom spriječila Mađarska.
Gdje su u toj priči Srbi u Hrvatskoj?
Da bismo odgovorili na to pitanje prethodno treba ispričati jednu priču s naslovom Kafić „Petko“
21. 8. 2019. U mjestu Uzdolje kod Knina u kafiću „Petko“ nešto prije 22 sata prema iskazima vlasnika kafića Borisa Petka i njegove supruge Branke Petko, ali i prema tragovima u kafiću i ozljedama vlasnika kafića i jednog sedamnaestogodišnjaka desio se fizički napad tada neidentificiranih osoba, koje su ih tukli, razbili televizor i hladnjak. Prema tim iskazima prije napada u kafić je došao jedan gost koji je djelovao nervozno popio piće i izišao pa svjedoci misle da je on bio izvidnica. Nakon toga došla je skupina mladića s fantomkama, tukla njih i goste i razbijala. Prema iskazu vlasnika kafića ta skupina došla je s četiri automobila i sve je trajalo minutu dvije. Prema tim iskazima napadači su vikali tukli njih i goste zato što gledaju Crvenu Zvezdu i zato što su Srbi.
22. 8. 2019. U kafiću Petko boravio je čelnik SDSS-a Milorad Pupovac u društvu episkopa dalmatinskog Nikodima.
23. 8. 2019. Tiskovna konferencija SDSS-a, Milorada Pupovca, koji je rekao:
„Ne bih želio da ova zemlja doživi isto ono iskustvo koje je imao jedan pokušaj da se stvori Hrvatska država, a koji je kolabirao sa sramotnim krajem zato što je bio temeljen na mržnji i nasilju prema Srbima. Kako sada stvari stoje i kako se dobar dio ljudi koji sjede i s nama u Saboru odnosi prema tom pitanju-takav ishod nije nerealan pa da i ova država zbog svoje opsesivne mržnje prema Srbima i nesposobnosti političkih i vjerskih elita ili manjka volje da tu mržnju spriječe, doživi jednaku sudbinu kao i marionetska država od 1941. do 1945.godine. Govorim to s punom sviješću i najdubljom patriotskom zabrinutošću zbog onoga što se može dogoditi.“
Pupovac je podsjetio da su pripadnici Srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj od 1995. godine činili sve da Hrvatska postane najprije članica Vijeća Europe, a kasnije i NATO-a i Europske unije. Pupovac navodi:
„Naša zemlja na žalost dobar dio kredita koji je imala da uđe u NATO i Europsku uniju iz dana u dan gubi i postaje država koja svakodnevno krši vrijednosti za koje se zalažu te organizacije, vrijednosti ljudskih i manjinskih prava demokratskih načela i posebno vrijednosti na kojima je nastao zapadni svijet nakon Drugog svjetskog rata, a to su vrijednosti antifašizma. Budući da mi je stalo, a kad to ne možemo u našoj zemlji jer nam je dodijalo da organiziramo ovakve presice i da pišemo pisma na koje nitko ne odgovara, obratit ćemo se tim institucijama da u ovoj zemlji zaštitimo vrijednosti međunarodnog poretka po kojima je ona postala priznata članica zajednice“, naveo je Pupovac dodavši što su pogriješili što se ranije nisu obratili međunarodnoj zajednici.
Naveo je da se želi i ovo malo Srba što je ostalo protjerat iz Hrvatske.
Pupovac je također tom prilikom naveo da je dana 20.08.2019.godine u mjestu Viškovo kod Rijeke napadnut Dobrivoje Arsić kome su nanijete tjelesne ozljede i pri tom vrijeđan na nacionalnoj osnovi.
24. 8. 2019. Milorad Pupovac dao je intervju za Radio Sarajevo. Tom prigodom Milorad Pupovac je rekao: „U pogledu stanja mira, sigurnosti, poštivanja ustava i zakona, te poštivanja međunarodnih ugovora, koje je Republika Hrvatska potpisala, poštivanja povelja međunarodnih organizacija čija je članica od UN-a, NATO-a, Vijeća Europe, i Europske unije, situacija u Hrvatskoj nije dobra.“
Pupovac je nastavio: „Dolaskom Andreja Plenkovića na vlast to je bilo zaustavljeno, ali se onda nakon kratkog vremena ponovo obnovilo i sada iznova kulminira, tako da u proteklih dva ili tri mjeseca imamo povećan broj vrlo ozbiljnih ne incidenata, nego vrlo ozbiljnih nasilnih radnji, prema ljudima, njihovoj imovini, njihovoj etničkoj pripadnosti.“
Pupovac dalje tvrdi da je to ono što: „Hrvatsku izdvaja iz ostatka prostora bivše Jugoslavije, gdje slika istina nije najljepša, ali Hrvatska u tom pogledu preuzima vrlo neslavnu zastavu.“
Prema Pupovčevim riječima, nesnošljivost i nasilje prema drugim narodima povezano je s pokušajem rehabilitacije ustaštva, te govori:
„One su tijesno povezane s povijesnim revizionizmom koji se u Hrvatskoj ogleda u tome da se pokušava rehabilitirati ustaški pokret i ustanoviti ga u novom europskom kontekstu, u novoj europskoj Hrvatskoj. U tome značajnu ulogu imaju pojedini članovi episkopata lokalna Katoličke crkve i klera općenito, imaju pojedine veteranske organizacije, pojedine političke stranke i nevladine organizacije koje su nastale uz tijesnu povezanost s episkopima lokalne Katoličke crkve i nacionalne Katoličke crkve i političkih stranaka koje su s njima povezane kao njihovo političko krilo.“
Pupovac dalje nastavlja:
„Ta vrsta povijesnog revizionizma u kojemu se u europskom kontekstu želi rehabilitirati ustaštvo, a optužiti sve druge Jugoslaviju, Komunistički pokret, druge narode na prostoru bivše Jugoslavije to jeste Srbe i ostale, to je nešto što je matrica po kojoj se to odvija u Republici Hrvatskoj i to doprinosi tome da Hrvatska postaje faktor nestabilnosti na prostorima bivše Jugoslavije. Da Hrvatska postaje faktor produbljivanja nepovjerenja na prostorima bivše Jugoslavije, i da predstavlja svojevrsnu crnu ovcu i onako ne baš svijetlom stanju međuetničkih odnosa na prostorima bivše Jugoslavije:“
Pupovac je intervju nastavio onim što je govorio dan prije na tiskovnoj konferenciji rekavši kako ne bi želio da:
„Ova zemlja doživi isto iskustvo koje je doživio jedan pokušaj u 20. stoljeću da se stvori Hrvatska država, a koji je kolabirao i doživio sramotan kraj jer je bio temeljen na mržnji i nasilju prema Srbima“ ,pa nastavlja: „Kako sada stvari idu kako se dobar dio ljudi u ovoj državi, uključujući i one koji sjede s nama u Saboru odnosi prema toj mogućnosti, ta mogućnost nije nerealna.“
Govoreći o predsjedničkoj kampanji gospodin Pupovac je rekao: „Nažalost, aktualna kampanja za predsjedničke izbore pokazuje procese gdje se većina kandidata ili dobar dio kandidata natječe u tome tko će se više dodvoriti toj vrsti političke filozofije koju sam oslikao kao povijesni revizionizam, rehabilitaciju ustaškog pokreta. To je nešto što nije borba za glasove, to je nešto što ima još skuplju cijenu, a to je borba za vrijednosti koje mogu ostati dugo u hrvatskom društvu.“
Pupovac navodi da je on s drugima značajno pridonio tome da Hrvatska bude priznata kod ključnih međunarodnih institucija i asocijacija, da se stvori povjerenje na osnovu kojega Hrvatska može biti priznata pa nastavlja:
„Danas možemo konstatirati da Hrvatska to povjerenje vrlo brzo troši i da, ako se hoće nešto napraviti, mora se obratiti tim istim međunarodnim institucijama organizacijama i asocijacijama od UN-a preko NATO-a, Vijeća Europe, EU, a po potrebi i neke druge adrese koje mogu snažnije utjecati na to kako politički subjekti sudjeluju u formiranju političkog života dio episkopata lokalne Katoličke crkve.“
28. 8. 2019. Pritvorene su četiri osobe za koje je rečeno da su s područja Splita da su u dobi od 18 do 28 godina te da su pripadnici navijačke skupine. Također je rečeno da su te četiri neimenovane osobe otprije poznate zbog navijačkih izgreda. Oni se sumnjiče za napad u kafiću „Petko“ uvečer dana 21. 8. 2019. godine.
Vrlo je zanimljivo da je Pupovčev SDSS za isti dan zakazao tiskovnu konferenciju u zgradi Hrvatskog Sabora te da su po pritvaranju četvorice izvršitelja otkazali zakazanu tiskovnu konferenciju. Također je vrlo zanimljivo da je prethodno vrlo pričljiv i vrlo dostupan Pupovac, poslije pritvaranja četvorice naglo zašutio i postao nedostupan.
Zašto je to tako?
Jesu li njegove riječi o „“Hrvatskoj kao najnestabilnijoj zemlji nastaloj raspadom bivše Jugoslavije“ upravo to imale za cilj. Cilj je dakle proizvodnja nestabilnosti. U proizvodnji nestabilnosti napad maskiranih osoba u kafiću „Petko“ bio je okidač.
Ono što Pupovac evidentno nije očekivao jeste činjenica da će maskirani napadači biti uopće otkriveni jer on je njihov čin pripisao Hrvatskoj kao državi, odnosno takvom ozračju u Hrvatskoj koje Hrvatska Vlada tolerira, odnosno ne čini dovoljno da se takvo stanje u Hrvatskoj mijenja.
Pupovac bi ako je suditi po onome što je već rekao, na reakcije koje su uslijedile poslije njegovih istupa reagirao jednako ostrašćeno u funkciji proizvodnje stanja nestabilnosti i po tom kako je obećao slijedilo bi obraćanje NATO paktu i Europskoj uniji. Da li bi se time dovelo u pitanje Hrvatsko predsjedanje Europskom unijom od 01.01. do 30. 6. 2020. godine? Jeli to bio cilj?
Moglo bi se reći da napad u kafiću „Petko“ nije samo navijački napad. Fantomke nisu navijački alat i spadaju u drugu vrstu nasilja i kriminala.
Napad u kafiću „Petko“ djeluje kao naručen s obzirom na reakcije koje su uslijedile, pučkim rječnikom rečeno „to se čekalo.“ S tog aspekta napad u kafiću „Petko“ djeluje kao teroristički akt protiv Hrvatske države koji se evidentno s tim ciljem i politički i medijski iskorištava.
Jasno je da su time štetu pretrpjeli i oni koji su objekt napada, objekt nasilja, ali je politička šteta usmjerena na Hrvatsku državu. Stoga se mora odgovoriti na pitanje tko stoji iza napada?
Stoje li iza napada Pavelićevci ili iza napada stoje Brozovci. Kad ovdje govorimo o Brozovcima onda govorimo o onima koji bi „Savu naopako“. Brozovci su i u bivšoj državi, dakle u svojoj državi gdje su držali apsolutnu vlast djelovali i kao teroristička organizacija kad god su procijenili da im je to potrebno, korisno i efikasnije sa svim metodama specijalnog rata, do fizičkih likvidacija i to za sve vrijeme trajanja te države.
Poljudska svastika nije napad Pavelićevaca. To je alat s kojim su se služili i s kojim se služe Brozovci, kako bi u bivšoj državi kompromitirali i samu ideju Hrvatske države, a sada kako bi Republiku Hrvatsku poistovjetili s NDH. I metodologija napada u slučaju Poljudske svastike i u kafiću „Petko“, fantomke i noć i isti politički ciljevi kompromitacija Hrvatske države stoje i iza napada u kafiću „Petko“.
Pavelićevci su daleko malobrojniji od Save naopako. Pavelićevci su van sistema državne vlasti a „Sava naopako“ pokriva dio političkog sistema i znatan dio javnog prostora u Hrvatskoj. Brozovci su pokriveni državom i mogu bez problema i bez političkih posljedica djelovati na kompromitaciji Hrvatske.
Pitanje koje traži odgovor stoje li iza Poljudske svastike i napada u kafiću „Petko“ isti ljudi? U Hrvatskoj ne postoje službe koje se time bave niti im tko daje takvu zadaću. Suprotno od toga Poljudska svastika je i dalje pokrivena.
Otkriveno je da je Dobrivoje Arsić lagao, zbog čega je jedan častan čovjek bio pritvoren, da bi nakon što je laž toga Dobrivoja Arsića razotkrivena, pušten na slobodu. Nije Dobrivoje lagao sam. Pomagali su mu i neki diplomatski predstavnici i ljudi iz Srpskog narodnog vijeća iz Rijeke pišući lažnu prijavu što je Pupovcu bio snažan argument u perspektivnom kraju Republike Hrvatske zbog „mržnje prema Srbima“ kako je to on rekao.
Nije Pupovac ni tu bio sam. Arsićeva laž umnožavana je kao istina o brutalnom napadu na Srbina, na čemu su se angažirali brojni pripadnici novinarskog čopora u Hrvatskoj, na čije se savezništvo evidentno računalo.
U Pupovčevu priču o državi koja je mrzila Srbe pa doživjela sramotan kraj i ovoj državi koju bi mogla zbog istih razloga zadesiti ista sudbina umiješala se „istinoljubivost“ Dobrivoja Arsića, „laž je izraz Srpskog patriotizma“, kaže Dobrica Ćosić, i oni koji su tu laž umnožavali.
Pupovac ima visoku intelektualnu razinu i vrlo je iskusan političar da bi koristio tako težak politički rječnik zbog događaja u kafiću „Petko“. Događaj u kafiću je samo ispaljena signalna raketa za početak akcije. U akciju nije krenuo samo Pupovac nego i dominantan dio hrvatske medijske scene, da bi na kraju svi istovremeno zašutjeli i Pupovac i mediji. Čudesno.
Nije dakle riječ o politici u Hrvatskoj čiji je cilj da se „protjera i ovo malo Srba u Hrvatskoj“ kako to reče Pupovac nego o pokušaju da se takva klima stvori pri čemu se računa na pobornike „Save naopako“ unutar sistema vlasti u Hrvatskoj i na medijskoj sceni u Hrvatskoj. Pupovčev istup dobro sliči na pokazne vježbe koje je provodio Mile Martić prije Oluje. Uostalom Vučić u svakoj prigodi ponavlja da Srbija više neće dopustiti novu Oluju. Priča iz devedesetih nastoji se ponoviti.
Dakle biti Srbin u Hrvatskoj kako je to pisalo na predizbornim plakatima SDSS-a za Europske izbore, odnosno pozicija Srba u Hrvatskoj se ničim ne dovodi u pitanje od Zagreba, tu poziciju na identičan način kao i devedesetih godina nastoji dovesti u pitanje Beograd.
Priča o državi koja bi mogla završiti kao i ona, zbog mržnje prema Srbima je politička priprema nekog novog srpskog egzodusa koji bježe od ustaše što bi trebalo uz propagandu kakvu je predstavio Pupovac senzibilizirati dio svjetske javnosti, jasno uz novi pokušaj ponavljanja onoga što je skupo koštalo Miloševića a ponajviše Srbe u Hrvatskoj.
U ovoj priči desila se vrlo zanimljiva simbolika, pred stadionom Crvene Zvezde u Beogradu parkiran je tenk, a dva dana nakon toga ispred stadiona Dinama u Maksimiru parkiran je rijedak primjerak traktora iz 90-ih godina.
Na kraju Pupovcu treba odgovoriti na njegov način: „Ne bih želio da Srbi u Hrvatskoj dožive isto ono iskustvo koje je doživio jedan pokušaj devedesetih godina prošlog stoljeća da sruše Hrvatsku državu koji je kolabirao i doživio sramotan kraj jer je bio temeljen na mržnji i nasilju prema Hrvatima i prema Hrvatskoj državi.“
5. 9. 2019. Priopćeno je da je uhićeno još deset osoba koje se dovode u vezu s napadom u kafiću Petko od 21.08.2019.godine. Pomenutih deset osoba su u dobi od 19 do 29 godina i kako se kaže s područja Šibenika Splita i Sinja dok se traga za još jednom osobom od 21 godine starosti koja je u bijegu i za kojom je raspisana tjeralica. Priopćeno je da su navedeni otprije poznati policiji zbog navijačkih nereda. Također je priopćeno da se svih njih s četvoricom koji su prethodno pritvoreni, policija sumnjiči da su se 21. kolovoza okupili u Splitu i s više osobnih vozila uputili prema mjestu Uzdolje, a na temelju prethodnog dogovora.
I dalje ostaje nejasno otkud tom društvu okupljenom u Splitu „na temelju prethodnog dogovora“, otkud im uopće informacija o Uzdolju o kafiću „Petko“ i o gledanju utakmice Crvena Zvezda-Young Boys, otkud im takozvani „prethodni dogovor“ kako se to kaže u policijskom priopćenju? U cijeloj ovoj priči ključno je odgovoriti upravo na to pitanje.
11. 9. 2019. Tiskovna konferencija Milorada Pupovca u Hrvatskom saboru. Pupovac se pučkim rječnikom rečeno „povukao“ u odnosu na ono što je govorio prije dva tjedna. Kao razlog tog povlačenja naveo je da su to reakcije na njegov istup prije dva tjedna, pa je što je vrlo neobično za Pupovca na toj tiskovnoj konferenciji čitao pisanu izjavu:
„Veoma sam ohrabren tim reakcijama a moje su brige i moje bojazni danas manje nego prije više od dva tjedna jer nikada toliki broj utjecajnih glasova nije osudio dovođenje u bili kakvu vezu današnje Hrvatske Republike s Ustaškom NDH“
Da je Pupovac znao da su u Hrvatskoj „toliki utjecajni glasovi“ protiv izjednačavanja Republike Hrvatske s NDH ne bi joj ni on predviđao mogućnost da završe na isti način, a sad zna pa joj više ne predviđa takav kraj, pa kaže:
„Niko od mene ne treba tražiti da ne poistovjećujem demokratsku europsku Hrvatsku s nedemokratskom NDH i njenom zločinačkom ustaškom ideologijom jer ja isuviše dobro znam tu razliku kako iz današnje tako i iz historijske perspektive. I ne samo da ja znam, ja tu razliku živim i za nju i zbog nje tri decenije politički djelujem.“
Sreća je pa imamo Pupovca koji nas stalno potiče i podučava, inače tko zna bili se uopće „javio toliki broj utjecajnih glasova.“ Pupovac na kraju u istom stilu zaključuje:
„U ovoj Vladi i njezinoj koaliciji, u ovom Saboru i značajnom djelu njegovih klubova ima potencijala a uvjeren sam da ima i spremnosti za tu vrstu suradnje i čvrstog djelovanja protiv netolerancije nasilja i ekstremnog revizionizma.“
Ponovimo to, vrlo je zanimljivo da je da je kafić „Petko“ odjednom nestao s političke i medijske scene, kao da si sve spužvom izbrisao.
Ostalo je neodgovoreno na pitanje tko ovo proizvodi?
S obzirom na to da je sve odjednom spužvom izbrisano i na političkoj i na medijskoj sceni, to neodoljivo upućuje na činjenicu da u hrvatskoj postoji centar iz kojeg se upravljalo, odakle je organiziran napad u kafiću „Petko“, odakle se upravljalo pisanjem značajnog djela medijske scene u Hrvatskoj s Pupovcem i njegovim političkim napadom na Republiku Hrvatsku.
To dalje upućuje na činjenicu da je riječ o profesionalcima, ljudima koji su osposobljeni za stvaranje kaotičnih stanja i koji evidentno imaju većinski paket dionica u Hrvatskom medijskom prostoru. Jer kako to da oni koji su toliko o tome pisali ne idu dalje, ne istražuju tko su organizatori, koliko su kažnjeni napadači iz kafića „Petko“, je li kazna adekvatna, je li tu bilo mjesta za postupanje državnog odvjetništva i zašto nije, je li uhvaćen bjegunac, zašto je on jedini pobjegao, je li on izvođač naručenih radova?
Ako u Hrvatskoj poslije ovakve medijske orkestracije i teških političkih riječi nema tko odgovoriti na takva pitanja, a evidentno je da nema, onda je logično zaključiti da su proizvođači ovog slučaja, koliko god to bilo opasno reći, pokriveni onima čiji je posao briga o nacionalnoj sigurnosti.
Nećemo reći ništa novo, ako kažemo da se iz represivnog trokuta, obavještajna zajednica – policija – državno odvjetništvo, može upravljati političkim procesima u zemlji.
Je li upravo zbog toga Orešković odbio sve Karamarkove prijedloge za imenovanje novog šefa SOA-e. Orešković koji jedva govori i razumije hrvatski jezik procijenio je da su ljudi koje je predlagao Karamarko nestručni.
Tko to i u čijem interesu nije dopustio promjenu na čelu hrvatske obavještajne zajednice? Je li tu bila riječ o zaštiti interesa hrvatske države ili o zaštiti preuzetog aparata vlasti iz bivše države gdje nema mjesta za one koji bi to mijenjali, mogu doći samo oni koji će slušati?
I na kraju je li upravo zbog toga tako dramatično Milanović pokušao spriječiti izbor Ivana Turudića za GDO RH?
Ako bismo htjeli zaključiti ovaj tekst, onda bismo mogli reći da Srbi u Hrvatskoj sami po sebi nisu sigurnosni problem Republike Hrvatske, ali u Hrvatskoj postoji neotkriveni i pokriveni profesionalno osposobljeni ljudi za proizvodnju incidentnog stanja, što odmah snažno bude podržano od znatnog dijela medijske scene u Hrvatskoj i uz dramatične političke poruke srpske političke elite u Hrvatskoj i van Hrvatske mogu u Hrvatskoj državi stvoriti teško rješive probleme.
Marko Mamić/Foto:
