Marko Mamić: Što Milanovićeva pobjeda donosi Hrvatskoj?

U Milanovićevu stožeru u izbornoj noći slavilo se uz fornette, spring rolice i pivo, a slavljenicima se za desert pobrinula hrvatska desnica.

Tuđman bi rekao “Hrvatska treba hodati na obje noge, lijevoj i desnoj”, a general Gotovina da “ptica treba dva krila da bi letjela”. Problem je što je Milanović onesposobio lijevu nogu i učinio je neupotrebljivom. Sve što je u njegovim rukama bit će kao i dosad upropašteno, kako unutar Hrvatske tako i na međunarodnom planu, nastojeći destabilizirati sve što bude mogao.

Na Ustavni sud se više neće ni osvrtati, davno im je obećao rezidbu, neće dopustiti da mu “stajske muhe” onemogućavaju izlazak iz ustavnih okvira. On će biti tumač Ustava. Jesu li toga svjesni oni koji su za njega glasovali, žele li oni takav razvoj događaja u Hrvatskoj i pad dostignute vanjskopolitičke pozicije Hrvatske jer Milanovićev je smjer poništenje svega postignutog?

Milanoviću skloni mediji su guštali na njegovim eskapadama praveći od razdornog Milanovićevog djelovanja javnu zabavu, zamagljujući suštinu, što je i suština Milanovićeve izborne pobjede. Na “zabavu” je došao i nasjeo veliki broj njegovih glasača. “Vicevima i doskočicama” omađijao je pola nacije i na tom valu ostavario ivjeljuvu pobjedu.

Milanović je nastavak Brozove škole koja od Hrvatske, uz snažnu medijsku podršku, nastoji napraviti srpsku inačicu gdje, kako bi to rekao Dobrica Ćosić “svaka laž s vremenom postaje istina”, a Milanović „laže stvaralački, maštovito i inventivno“. Šteta od Milanovićevog novog mandata mogla bi biti nemjerljiva, a stanje neizvjesno.

Milanović je iz SDP-a uklonio sve one koji su u Račanovom SDP-u djelovali kao racionalisti, koji su bili i dio vodstva u Račanovoj stranci. Ostale su samo dvije snažne osobnosti – Tonino Picula i Zlatko Komadina, ali bez utjecaja na politiku vodstva stranke.

Ostali su samo oni koji oponašaju „frajera koji može najdalje pljunut“, gdje im se u oponašanju priključila i ekipa iz Mosta i oni kojima kao „narikači“ to ne smeta čime je ispunila prolazno mjesto na izbornoj listi, bez dugoročnih izgleda da se to društvo osposobi za samostalan hod.

Oni koji su u stanju stvoriti novu vrijednost Milanović proglašava „polusvijetom“ kao i američkog predsjednika Trumpa. Tom „polusvijetu“ koji nastoji napraviti novu vrijednost suprotstavlja se glavno geslo komunističkog nasljeđa u Hrvatskoj „o svom poslu o državnom trošku“ što za Milanovića život znači i ne da se odbit.

HDZ je protiv takvog Milanovića ponudio odgovornog Primorca, čovjeka koji će vratiti dostojanstvo instituciji predsjednika i biti od koristi Hrvatskoj, jačajući njenu poziciju među saveznicima Amerikom, EU, NATO-om. Primorca koji je rado viđen na uglednim svjetskim adresama, Primorca koji će umjesto Milanovićeva razdornog djelovanja „mi ili oni“, što radi na dnevnoj bazi, djelovati kao predsjednik svih građana kakav predsjednik Republike i treba biti.

Međutim dominantno Milanovićevski gladijatorski raspoloženi mediji proglasili su ga mlakonjom, pomiriteljem, a oni s Milanovićem od Hrvatske nastoje napraviti gladijatorsku arenu.

Gdje je u ovoj priči bila hrvatska desnica, odnosno konzervativno hrvatstvo, kako bi to rekao Jonjić?

Prema onome što su prenijeli mediji Jonjić je 2. prosinca 2024. u svom obraćanju javnosti prije drugog kruga naveo da je „pred nama 12. siječnja tužna, sramotna alternativa.“ Jonjić je 6. 12. 2024. na pitanje novinara „zašto drugi krug predsjedničkih izbora smatrate „poražavajućim izborom“ te „tužnom i sramotnom alternativom“ dao, kako je to prenijeto u medijima, sljedeći odgovor:

“Zato što između Milanovića i Primorca nema supstancijalnih razlika. Obojica su oportunisti koji su u mladosti pristali uz propalu komunističku ideologiju, obojica su se potrudila ne sudjelovati u stvaranju i obrani hrvatske države od koje dobro žive, i obojica su na svoj način populisti – jedan poput trgovačkog putnika obećava brda i doline, drugi nudi viceve i doskočice. No, ono što je najvažnije, i jedan i drugi jamac su nastavka tihog propadanja Hrvatske.”

Jonjić je na Milanovićeve „viceve i doskočice“ dodao svoju doskočicu o „trgovačkom putniku“, dosjetljivo, apsolutno prešućujući njihove potencijale s obzirom na dužnost na koju se natječu, što određuju njihova djela, tako da ih njegovi glasači ne bi po djelima prepoznali, odnosno po djelima razlikovali. To prešućivanje trebalo je Jonjiću kako bi ih mogao izjednačiti, što je upravo u odnosu na djela ta dva čovjeka pokušaj manipulacije prvog reda.

U izbornim kampanjama laž i manipulacija su standardni politički alati s kojima se postižu ili žele postići određeni politički ciljevi. Jonjić je izjednačavanjem htio odvratiti svoje glasače da ne glasuju za Primorca, jer u suprotnom bi mogli dati mu glas..

Miroslav Škoro se nadao da bi Milanovićeva pobjeda mogla srušiti Plenkovića, a on doći na Plenkovićevo mjesto. Milanović bi bio predsjednik, a on njegov HDZ. Idila.

Podsjetimo da je Milanović poslije prelaska u oporbu kad je prisegnula Vlada Tomislava Karamarka na izlasku iz Sabora rekao da je „Hrvatska dobila ustašku, fašističku i rasističku vlast, imat će pakao“.

Milanović je tada rušio „ekstremnu“ HDZ-ovu desnicu iz “ustaških obitelji Karamarka i Hasanbegovića”, a sad nastoji srušiti “ekstremno” lijevu HDZ-ovu Vladu premijera Plenkovića.

To što je on Brozov vjernik iz obitelji Brozovih vjernika u trećoj generaciji, to ni u prvom ni u drugom slučaju nema veze. On se brine o ideologiji HDZ-ovih predsjednika i nastoji ih dotjerat po svojoj mjeri. Milanovićeva priča o „ustaškoj, fašističkoj i rasističkoj vlasti u Hrvatskoj“ tada se na daleko čula.

Mesić je tada govoreći na komemoraciji u Jasenovcu za Karamarka i Hasanbegovića rekao da su „ustaše zato što to jesu“.

Pamflet koji je tada otišao iz hrvatske na poznate svjetske adrese o ustaškoj vlasti u Hrvatskoj potpisali su tada francuski filozof Alain Finkielkraut, talijanski marksistički teoretičar Antonio Negri, bosanskohercegovački režiser i dobitnik Oskara Danis Tanović, talijanski književnik i nobelovac Dario Fou, bivša kanadska premijerka Kim Campbell, bivši španjolski ministar vanjski poslova Miguel Angel Moratinos, poznati intelektualci Etienne Balibar i Chantal Mouffe te poznati francuski aktivisti i lovci na naciste Beate i Serge Klarsfeld.

Slavko Goldstein je tada upozoravao hrvatsku javnost da „najutjecajnija međunarodna novinska glasila i televizijski programi dramatično upozoravaju na nakazne recidive ustašoidnosti u Hrvatskoj“ te da ako to ne prestane „Hrvatskoj prijete katastrofalne posljedice nesagledivih razmjera“, navodeći pri tom da „gospodin Hasanbegović i dalje žali za propašću Nezavisne države Hrvatske 1945. godine“.

U Hrvatskoj su se tada pojavili „Kulturnjaci 2016“ koji su na sastanku u Novinarskom domu u Zagrebu prosvjedovali uz poklič „smrt fašizmu“ gdje je nedostajao drugi dio slogana „ku*ac komunizmu“ („smrt fašizmu – ku*ac komunizmu“).

Kao što rekosmo Milanović se danas bori protiv drugog, sada lijevog „ekstrema“ HDZ-ove vlasti koji simbolizira Plenković koga Milanović nastoji diskreditirati izjavama “otac major KOS-a, majka vojna lekarka“. To bi trebalo ganuti srca hrvatskih konzervativaca što vodi zaključku Milanović i Plenković (posljedično i Primorac) su isti.

Vrijedi li uz sve što Milanović jeste, podsjetiti da je na TV sučeljavanju s Draganom Primorcem potvrdio da je upravo na njegovo uvjetovanje u hrvatski Ustav unijeta odredba da se broj zastupnika hrvatskog naroda iz BiH i iseljene Hrvatske svede na tri te da im se ograniči pristup biračkim mjestima tako što će se glasovati samo u diplomatsko konzularnim predstavništvima.

Obrazložio je stavom da ih se prije nije moglo kontrolirati, odnosno da ih je on, uvjetujući takvu Ustavnu odredbu, stavio pod kontrolu, navodeći čak da oni nisu zainteresirani za glasovanje na hrvatskim izborima. Sad istim tim Hrvatima obećava da će se on zauzeti za njihova prava, za prava Hrvata u Bosni i Hercegovini

Kolika je moć političke laži i prevare koju prati i promovira veći dio medijskog prostora u Hrvatskoj svjedoči i činjenica da je takav Milanović uspio da se s njim protiv glavnog izazivača HDZ-ova Primorca u kampanji, s jednakim žarom, bore kandidati hrvatske desnice bilo izravno, bilo da ih izjednačavaju kako Milanović ne bi sam bio meta. Ima li ovo još igdje? Rezultat je tu.

Onima koji su mu držali ljestve za pobjedu u drugom krugu, Milanovićeva pobjeda neće pomoći. Štoviše, primjer Škore i Mosta pokazuju da se im se biračko tijelo osipa. Neće pomoći ni priča da je Plenković namjerno predložio kandidata bez izgleda za pobjedu, što je i njih navelo na isti put. To samo pokazuje da ti ljudi nisu svoji. Zoran Milanović je opet pokazao kako se s hrvatskom desnicom mlati kao s korisnim budalama.

Marko Mamić/Foto: Cropix