Marko Mamić: Vic o Muji u punoj kafani najbolje opisuje stanje u BiH

Ovu priču vrijedi započeti jednim vicem. Mujo i Suljo prolaze pored kafića i vide u kafiću gužva. Mujo reče: „Idem vidjeti što se događa.“ Brzo vrati iz kafića s velikom „šljivom“ ispod oka. „Što je bilo“, pita Suljo. “Nema gužve, dok uđeš odmah si na redu.”

Odvjetnik Ante Nobilo je 13. 3. 2025. izjavio da više nije odvjetnik Milorada Dodika. “Ja sam bio odvjetnik samo u onom prvom postupku. Imam još obvezu napisati žalbu i to je sve.”

Iz ove izjave odvjetnika Nobila da se zaključiti da se Dodik odlučio žaliti na prvostupanjsku presudu Suda BiH kojom je nepravomoćno osuđen na godinu dana zatvora i zabranu političkog rada u trajanju od šest godina.  Nobilo ne bi rekao “imam još obvezu napisati žalbu” bez suglasnosti Milorada Dodika.

Međutim, posljednje svjetlo je pogašeno sutradan 14. 3. 2025. kada je Sud BiH na prijedlog Tužiteljstva BiH donio odluku o pritvaranju i izdao nalog za privođenje predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske Nenada Stevandića i predsjednika Vlade Republike Srpske Radovana Viškovića.

Time su svi pregovori triju tvorbenih naroda BiH onemogućeni i otvoren prostor za rješavanje problema u BiH silom.

Dodikova, Stranka nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) ima apsolutnu većinu u Narodnoj skupštini RS-a. U Vijeću ministara BiH dva ministra koji dolaze iz Srpskog naroda su iz Dodikova SNSD-a. Njihovim nedolaskom na sjednicu Vijeća ministara BiH, Vijeće ne može zasjedati jer je ustavni uvjet nazočnost najmanje jednog ministra iz reda svakog konstitutivnog naroda. Kad toga nema utvrđuje se da nema kvoruma.

U srpskom klubu Doma naroda Parlamenta Bosne i Hercegovine od pet zastupnika tri su iz Dodikova SNSD-a. Ako njih nema nema ni kvoruma za rad Doma naroda Parlamenta BiH, jer ustavni uvjet za kvorum je da sjednici nazoče najmanje tri zastupnika iz reda svakog konstitutivnog naroda. I u jednom i u drugom slučaju to se i desilo, predstavnici srpskog naroda ne dolaze na sjednice. Ne postoje uvjeti za rad ni Vijeća ministara BiH ni Parlamenta BiH. Sve je stalo.

Milorad Dodik otišao je i korak dalje. Narodna skupština RS-a usvojila je prijedlog novog Ustava RS-a, koji je stavljen na jednomjesečnu javnu raspravu. Prema onome što prenose mediji, prema tom prijedlogu novog Ustava RS-a, u Republici Srpskoj neće biti Vijeća naroda Republike Srpske. Sadašnja srpska komponenta Vojske Bosne i Hercegovine postaje Vojska Republike Srpske, dakle pod izravnim zapovjedništvom predsjednika RS-a.

Eliminacijom Vijeća naroda iz Ustava RS-a Dodik želi ukloniti prepreke koje bi mu mogle usporavati proces i stajati na putu kod donošenja odluka u Narodnoj skupštini RS-a gdje bi prema tom prijedlogu ubuduće sve odluke donosi Zastupnički dom.

Vrijedi reći da Vijeće naroda RS-a nije daytonska kategorija. Narodna skupština RS-a u prvih pet godina postdaytonskoga perioda imala je samo zastupnički dom, a Parlament Federacije imao je Zastupnički dom i Dom naroda koji se sastojao od Kluba Hrvata i Kluba Bošnjaka. S obvezom da sve odluke koje usvoji Zastupnički dom Federacije moraju proći i Dom naroda Parlamenta Federacije BiH, koji pri odlučivanju uključuje većinu hrvatskih i većinu bošnjačkih zastupnika Doma naroda.

Daytonskom Ustavom jamči se konstitutivnost triju naroda koja se ostvarivala na takav način, sa Srbima u RS-u i Hrvatima i Bošnjacima u Federaciji.

Ustavni sud BiH je 2000. postupajući po apelaciji Alije Izetbegovića donio odluku da su tri naroda konstitutivna na cijelom teritoriju BiH. Ustavni sud BiH tu je odluku donio većinom koju čine tri suca stranca i dva bošnjačka član Ustavnog suda. Suci Hrvati i Srbi bili su protiv.

Ta odluka Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda na cijelom teritoriju BiH s pozicija Daytonskog ustava politički je vrlo dvojbena, jer čemu onda Republika Srpska i Federacija BiH, čemu ta daytonskim ustavom definirana podjela na entitete s Ustavnim nazivom Republika Srpska ako su sva tri naroda konstitutivna na cijelom teritoriju BiH.

Tri tvorbena naroda BiH su po Daytonu konstitutivnost ostvarivali svatko u svom entitetu, Srbi u RS-u, a Hrvati i Bošnjaci u Federaciji.

Predmetnu odluku Ustavnog suda nije bilo moguće provesti političkim dogovorom, pa je Visoki predstavnik nametnuo izmjene Ustava RS-a kojom je u Narodnoj skupštini RS-u uspostavljeno Vijeće naroda, a u Parlamentu Federacije u Domu naroda pored kluba Hrvata i Bošnjaka ustanovljen je i klub Srba.

Visoki predstavnik je propustio Izbornim zakonom precizirati izbor zastupnika u Vijeće naroda RS-a kao i u Dom naroda Federacije, tako da oni budu i izraz izborne volje naroda kojeg predstavljaju, što je ostavilo prostor izbornim prevarama koje traju do danas i koje su i veliki izvor međunacionalnog nepovjerenja i rasta međunacionalnih tenzija što prethodno u periodu prije tih nametnutih odluka visokih predstavnika nije bio slučaj.

Druga bitna odluka prijedloga novog Ustava RS-a je vojska Republike Srpske. Tu su još i odluke o pravu na samoopredjeljenje i udruživanje sa Srbijom. Dodik se priprema za ono što je i sam 12. 3. 2025. rekao: „Bit će kao onda kada se raspala Jugoslavija.“

U Bosni i Hercegovini u sadašnjem stanju rade samo Sud BiH i Tužiteljstvo BiH koji prijete Dodiku olovkom i papirom. Slična papirnata upozorenja prema dužnosnicima RS-a šalje i Visoki predstavnik.

Što akteri ove priče mogu očekivati u krčmi s pogašenim svijetlima.

Da bi se razumjela i objasnila Dodikova, odnosno srpska pozicija u ovoj priči, vrijedi se podsjetiti i nešto reći o Planu Z-4 iz proteklog rata, odnosno zašto Slobodan Milošević uopće nije htio primiti na razgovor četvoricu veleposlanika akreditiranih u Hrvatskoj koji su bili autori Plana Z-4., iako je taj Plan Z-4 nudio Srbima, tadašnjoj takozvanoj Republici Srpskoj Krajini, državu u državi u Hrvatskoj.

Najprije neobično je da takav plan rade veleposlanici akreditirani u Hrvatskoj, zemlji domaćinu. Ozbiljne mirovne planove rade državnici s međunarodnom političkom reputacijom, a ne četiri veleposlanika na svojim sijelima u državi domaćinu.
Drugo, o čemu je Milošević vjerojatno bio dobro informiran i od ruske i od engleske strane, skrivena je namjera plana. Ako se prihvate autonomije Srba u Hrvatskoj slijede iste ponude Srbiji za Kosovo, Vojvodinu, Sandžak, čime se šalje poruka da je rat promašen i da se bolje vratiti na projekt Jugoslavije.

Srbi nisu krenuli u rušenje Jugoslavije i stvaranje Velike Srbije da bi se ustanovljavale nove autonomije. Srbi su upravo zbog toga i krenuli u rat. Borba protiv svih autonomija.

Tuđman je primio veleposlanike koji su mu uručili primjerak Plana Z-4 vjerojatno i sam informiran o ciljevima i sudbini plana, mudro je rekao da Plan Z-4 može biti podloga za razgovore. Tuđman je uz smijeh nakon Oluje rekao Plan Z-4.

Kod Srba, u srpskoj politici i danas vrijedi politika čistih računa. Nikakvih autonomija što uključuje borbu protiv toga da se Republika Srpska pretvori u autonomiju u sklopu BiH i da sama za sebe s Vijećem naroda dobiva elemente tronacionalne vlasti, kao Bosna i Hercegovina sama za sebe, jer dijeli konstitutivnost na teritoriju RS-a s druga dva naroda, što nije bilo u Daytonu i pod tim uvjetima Dayton ne bi bio niti zaključen.

Srpska politika, naravno i Milorad Dodik, su svjesni da je Banjalučku regiju strateški teško obraniti u nekom novom ratu. Zašto onda idu u „pogašena svjetla“?

Ovdje vrijedi podsjetiti da je i u prošlom ratu postojao plan zamjene Banja Luke za Tuzlu. Srpska vojska može vršiti vojnički pritisak na Tuzlu daleko lakše nego li braniti Banja Luku. Ta zamjena ne ide bez rata. Jeli to cilj ovog vrlo izglednog rata?

“Mi ovako dalje ne možemo”, često bi znao reći Milorad Dodik. Mislim da bi u konačnici takvo ratno rješenje, ostvarenje takvog cilja ratom, prihvatila i međunarodna zajednica. Na kraju i Bošnjaci.

U suprotnom Bošnjacima kad bi uz pomoć Turske i mogli doći do Banja Luke, bili bi kao i Gotovina zaustavljeni od međunarodne zajednice, jek kud s milijun Srba. Za njih se negdje mora naći drugi adekvatan prostor i smještaj.

Bi li poslije slijedio jednako dramatičan obračun između Hrvata i Bošnjaka? Nema podjele bez rata, a zajedno je nemoguće. Svi, i Hrvati, i Srbi, i Bošnjaci i međunarodna zajednica prihvatili bi konačnu podjelu BiH jer drugačije ne može biti.

Vrijedi podsjetiti da je Dobrica Ćosić rekao: “Srpski narod je na kraju dvadesetog vijeka doživio historijski poraz. Ja još nisam došao do istine koja me čini spokojnim. Izdao nas je historijski um. No naš poraz ne mora biti i konačan. Trebamo učiti od Nijemaca kako se poraz pretvara u pobjedu.”

Slobodan Milošević bi to jednostavnije rekao: “Svi Srbi žele živjeti u jednoj državi.”

Marko Mamić/Foto: SNSD/X