Milanoviću pozivanje na svijetle brojke i manipuliranje njima neće biti od velike koristi. Ljudi najbolje znaju kako žive. Dovoljno da se na dan izbora svatko do nas zapita kako je živio prije četiri godine, a kako živi danas?
Izbori su tu i krenulo je ispiranje mozga. A kad nemaš rezultate moraš pokazati nešto drugo. Predstavu. Tako je ministar Maras u samo jednom danu pilio drva i orao plugom, gađao lukom i strijelom, a onda na kraju nekakvu metu gađao ni manje ni više nego sjekirom. Lalovac je tijekom vikenda u kratkim hlačicama, ležerno nasred jednog gradskog trga građanima, koje su glumili unajmljeni SDP-ovci, održao predavanje o najnovijim fenomenalnim potezima vlade i svog ministarstva.
Ministar zdravlja Varga iznenada je izumio, pak, tzv. dane otvorenih vrata u bolnicama i pozvao građane da dođu obaviti pretrage za koje inače pod Varginom ministarskom palicom čekaju mjesecima. Ministar Grčić, poznat po tome da stalno najavljuje neke bolje dane, objavio je vic desetljeća i pozvao građane da odahnu, izvade ušteđevinu i počnu trošiti!?
Gledam i dnevnike našim nacionalnih televizijskih kuća koji nas izvješćuju kako naši ministri i ministrice obilaze sajmove, pjevaju, plešu u narodnim kolima, kušaju tradicionalna jela, kupuju voće na štandovima… Veseli i zadovoljni. A kako i ne bi kada su dobili partijski zadatak pokazati građanima kako je sve divo i krasno i kako svi skupa živimo u zemlji blagostanja. Euforija ide toliko daleko da se već u dijelu medija najavljuje moguća pobjeda Milanovića i njegove ekipe koji su, eto, u zadnji čas nekakvim fantastičnim potezima spasili Hrvatsku, sve nas, a onda i svoje pozicije.
„Čini mi se da se nešto pomaklo na bolje. Mislim standard“, kažem oprezno prijateljici. „Ma kakvi bolje, gore. Kakvom se ti to politikom baviš?“, odgovorila mi je kao iz puške i odmah za primjer izvukla cijenu jaja iz jednog domaćeg trgovačkog lanca koja je u odnosu na svibanj skočila za nekoliko kuna. Nisu poskupjela samo jaja. Nego sve. Cijene su se u odnosu na četiri godine ranije gotovo udvostručile. A plaće su, sretnicima koji ih imaju, iste ili manje. Standard, koji ionako nije bio zadovoljavajući, prema procjenama analitičara, posljednjih se godina urušio za preko 10 posto.
Čime se Vlada hvali?!
Rastom BDP-a? Porastao je i neka je. Nitko dobronamjeran to ne će osuđivati. Ali činjenice se moraju znati. Kao primjerice da je njegov rast posljedica svega drugog prije nego rezultata rada Milanovićeve vlade. Rast se dogodio prekasno, a nije dovoljan ni za što drugo osim kao broj kojim će Milanović mahati u kampanji. Jer, izračunali su stručnjaci, kada bi tim tempom BDP nastavio rasti tek 2045. uspjeli bi doseći standard kojismo imali 2008. godine. A moglo se puno bolje. Dokazuju to primjeri država EU, posebice post-tranzicijskih država u kojima se bilježi višestruko veći rast nego što je to uspjelo Milanoviću.
No, ova vlada nije napravila ni jednu ozbiljnu reformu, nije bilo ozbiljnijih strateških investicija, četiri godine potpuno su izgubljene. U odnosu na vrijeme kada je Milanović preuzeo Vladu, u Hrvatskoj je 62.000 radnih mjesta manje što je možda jedan od najporaznijih pokazatelja rada ove vlade. Argument kako je smanjen broj nezaposlenih apsolutno ne može biti relevantan jer se to dogodilo zbog masovnog iseljavanja.
Nezaposlenost mladih oko 50 posto
Svakodnevno sve veći i veći broj mladih, mahom i školovanih ljudi napušta Hrvatsku u potrazi za poslom, plaćom od koje se može preživjeti i živjeti… Relevantni podatci pokazuju da je Hrvatsku posljednjih godina iz tih razloga napustilo preko 150.000 ljudi. Prema izvješću Eurostata iz lipnja 2015. Hrvatska nalazi na drugom mjestu država u kojima najviše ljudi bezuspješno traži posao. Milanovićeva vlada uspjela je nezaposlenost mladih podići na 50 posto.
To su samo neki razlozi zbog kojih rast BDP-a ljudi ne će ni osjetiti. I dalje će im sve biti skupo, i dalje prosječna plaća ne će pokrivati osnovne životne troškove, i dalje će na desetke tisuća djece u školu dolaziti gladna jer im osiromašeni roditelji ne mogu priuštiti ništa za jelo. Inače, nikad stopa procijenjenog siromaštva u Hrvatskoj nije bila veća, pa čak ni za vrijeme Domovinskoga rata kada je zbog velikosrpske agresije protjerano na stotine tisuća ljudi i srušeno isto toliko domova, na desetke tisuća zatvorenih radnih mjesta i slično. U Hrvatskoj čak 20.000 ljudi radi, a ne prima plaću.
Hrvatska je ušla u Europsku uniju ali zbog toga gospodarstvo nije značajno poraslo. Nisu, a mogli su, iskoristiti fondove koji su nam stajali na raspolaganju. Vlada je zaostajala ili zabušavala u svemu čega se primila. Nisu se ozbiljno angažirali na tome da privuku strani kapital ili da pomognu domaćim poduzetnicima da budu konkurentni. Nisu se potrudili popraviti poslovnu klimu koja se zbog kompliciranosti i nepredvidljivosti porezne politike potpuno urušila.
Osobna karta Milanovića i njegove vlade
Zato Milanoviću pozivanje na svjetle brojke i manipuliranje s njima ne će biti od velike koristi. Jer ljudi najbolje znaju kako žive. Dovoljno da se na dan izbora svatko do nas zapita kako je živio prije četiri godine, a kako živi sada? Što je djeci mogao priuštiti prije, a što sada? Koliko je plaćao režije prije, a koliko ih plaća sada?
Poziranje u kratkim hlačicama i bacanje sjekire ne može zavarati sve one koji ujutro po kontejnerima traže plastične boce da ih unovče kako bi kupili jogurt ili kruh. Štoviše, takvo ponašanje u ovakvom trenutku izgleda kao kakav loš putujući cirkus.
Ako već moramo biti optimistični kako nam to sugeriraju ministri i premijer, onda to jesmo isključivo zato što se nazire kraj Vladi koja ničim ozbiljnim ili korisnom reformom nije ni pokušala popraviti stvari.
Foto:gov.hr