Evo, stiglo nam je toliko očekivano dugo, toplo ljeto. Stalno smo cmizdrili da ljeto kasni pa je sad dobro zapeklo. Bože, štogod da pečeš, već ti je pregorjelo!
Temperaturu je dodatno dignuo krah na Europskom nogometnim prvenstvu u Njemačkoj. Oni zlobnici koji samo čekaju neuspjeh Zlatka Dalića i repke zapalili su se od radosti. Sad se pale na Donalda Trumpa. Kako ga ne mogu zaustaviti na njegovom sigurnom pohodu u Bijelu kuću, sad su ga njihovi sumišljenici pokušali eliminirati mecima. Ali, sudbina ih neće…
Nekada smo se podsmjehivali dinaroidima, a sada smo malo smeteni uslijed poplave binaroida. Prema Googleu to su oni dvočlani, od lat. “binarius” što znači “po dva”, “udvojen”. Nastanu od dvije jedinice.
Šteta što tog sastavljanja dvije jedinice nije bilo za vrijeme mog školovanja u VI. Gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu. Da su se mogle sastaviti sve moje jedinice ispao bih sasvim solidan đak. No, dobro! Nizozemski “sudija” i njegov talijanski suprug održali su nam kratko predavanje o binarnim iliti “dvostrukim” hladno-toplim kriterijima i poslali nas kući.
Nakon tog šuta v’rit, ostalo je trebalo biti samo stvar tehnike. Zlobni jugofili i orjunaši očekivali su odmah “Pakrački dekret” selektoru Daliću. Luka Modrić i tako odlazi, Zdravka Mamića su već odavno eliminirali, dakle, sa “zdravim” snagama gradit će se nova repka. Repka sastavljena od svih naroda i narodnosti i svih pozitivnih različitosti iz naše slavne sadašnjosti.
Trebamo se osloboditi povijesnih zabluda kojima je bio zarobljen čak i naša “Ljubičica bijela” koji nije za vrijeme “partizanije” shvatio važnost pojma binaran odnosno što je to “drug sastavljen od dvije jedinice”. Stoga je po kratkom postupku takve streljao. “Istorijska” pogreška. Drug do druga – omladinska pruga.
‘Ako je Tito mogao igrati tenis…’
Nova repka bez Dalića i njegovih medalja bila bi otvorenija za sve LGBTQ+ i one binarne, osobito u ova sretna vremena kad se uvodi studij rodne ideologije. Sad je sve moguće. Saša Pejić je na Facebooku objavio sliku “Ljubičice bijele” s teniskim reketom uz tekst “imali smo jake igrače i prije Gorana Ivaniševića”.
Kad se studij “rodne” uhoda, kad nam u repki zaigraju Rada Borić, Dalija Orešković, Anka Mark Taritaš, Ivana Kekin i ostale članice šeste ličke, onda će nastupiti nova bolja vremena za naš nogomet. Naime, ako je Josip Broz Tito mogao igrati tenis onda su, binarno gledajući, pred Dalićem “ljubičasta” vremena.
U emisiji o “rodnoj ideologiji” na TV-programu mogli bi čuti kako pitaju djevojku preodjevenu u muškarca: “Zašto imate ženski rupčić?” “To mi je od sestre”, odgovori ona. “A zašto imate ženski glas?” “To mi je od druge sestre”.
Studij “rodne ideologije” izbacit će po terenima cijele Hrvatske igračice kao što su Mirela, Sandra, Sofija Kordić pa kad se njima u repki pridruže još Boris Dežulović, Ante Tomić, Jurica Pavičić, Pofuk i ostala družina neće nas više “hladno-topli sudija” iz Nizozemske slati kući usred prvenstva.
Novi selektor bi mogao biti iz Splita – Ivica Puljak. Ali to samo ako se u međuvremenu prestane sramiti zbog izjave Ivana Penave o studiju rodne ideologije koji se porodio na Filozofskom faksu u Zagrebu. Pok. don Ante Baković je jednom rekao: “Ako nastavimo s ovakvom jalovom i mlohavom populacijskom politikom, imat ćemo uskoro u Hrvatskoj manjak djece, a višak pedofila”.
Nije popušila drugarica Borić
Prema najnovijim istraživanjima navodno je dio hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu prolupao, a ostatak je popušio. Međutim, nije popušila drugarica Rada Borić. Ona živi u kvartu u kojem je sagrađena velika crkva pa kaže da je srce boli kad nedjeljom vidi stotine mladih kako idu u crkvu… Molim dežurnog kardiologa da odmah “dejstvuje”. Na Pupovčevoj “Vida TV” pojavila se Sofija Kordić, novinarka i književnica. Ona prosto ni danas ne može da veruje kad priča:
“Kristalna noć u Zadru bila je strašan šok. Sve je bilo zapaljeno, razbijeno i uništeno. Odjednom su Srbi krivi samo zato jer su Srbi. S mojom obitelji četiri, pet godina nitko nije razgovarao na ulici, osim jedne susjede. Mogu razumjeti osjećaje koje izaziva granata koja ti ubije prijatelja, ali s druge strane, Bože dragi… svi smo ljudi.”
Na prvi pogled ovo djeluje kao normalna reakcija, ali uvijek postoji taj “ali”. Nakon neke proslave miroljubivi su Srbi ubili hrvatskog mladića Franka Lisicu u Polači i blokirali balvanima sve ceste, protjerali Hrvate ne dozvoljavajući im povratak kući i onda je počela “kristalna noć”. Zbog ubijenog Hrvata stradalo je srpsko staklo. Dobrica Ćosić je jednom napisao: “Laž je srpski državni interes.” Je li naša Sofija čula za Dobricu?
Oscar Wilde je pak pogodio u “sridu” kad je napisao: “Moći pocrveniti u pravi čas zna biti vrlo korisno.”
Međutim, mislim da se pocrveniti može u svaki čas, a ne samo u pravi. To najbolje svjedoči sigurnosna situacija u Europi i svijetu koja eskalira do dramatičnih razmjera. Naime, tijekom summita NATO-a u Washingtonu objavljeno je da će SAD od 2026. godine rasporediti na teritoriju Njemačke svoje dalekometne rakete SM-66 i Tomahawk kao upozorenje Rusiji.
Miroljubivi i nekonfliktni Rusi to su interpretirali kao objavu rata. Stoga nisu imali kamo drugdje već će svoje nuklearno oružje pozicionirati u sebi savezničkim zemljama poput Kube, Sjeverne Koreje, Nikaragve, Venezuele… Na tu “radosnu” vijest nitko nije pocrvenio. Možda je za to “pravi čas” već prošao. Utješna je spoznaja kako će nuklearni rat sada, uz SAD, Rusiju i Kinu, moći započeti i Kuba, Sjeverna Koreja, Nikaragva…
Nisam umro!
I tako dok mi uvodimo studij rodne ideologije, a Puljak se srami količinom neznanja Ivana Penave, svijet se sprema za nuklearni rat. Samo budale misle kako u svijetu vlada tzv. ravnoteža snaga koja će spriječiti na primjer Sjevernu Koreju da napokon “riješi” pitanje Južne Koreje. K’o da je ta navodna “ravnoteža” spriječila Rusiju da pokuša progutati Ukrajinu. Navodno je nedavno slovenski policijski helikopter zaustavio hrvatski balon jer da je letio “brže od zraka”. Vozač je morao puhati u balon.
U Hrvatskoj još nema eksplozija bombi, ali prijeti teror bombastičnih laži. Evo primjer laži na fejsu. Najprije moja slika uz upaljenu svijeću i tekst: “Napustio nas Zvonimir Hodak. Spokoj mu vječni.”
Ljudi me počeli žaliti, a ja, njima u inat, živ, živcat. Da humor bude ipak potpun, napisao sam svom teniskom partneru prof. Žukini da sutra nema tenisa jer sam na žalost umro. Nakon nekoliko dana opet nova lažna objava na fejsu: moja slika i naslov: “Potvrđene sve optužnice protiv Zvonimira Hodaka.” Fake News je na sceni!
Moram u svojim kolumnama početi malo ljevičariti. Možda ih to primiri. Ma, onako iskreno, boli me ona stvar za njih, sve dok im jednog lijepog dana, a možda i prije, netko ne pokuca na vrata. Ne znam je li i to bila fake news, ali dobio sam na fejsu staru sliku Stjepana Mesića i Zorana Milanovića uz tekst: “Dok je srca bit će i Croatije u okvirima balkanske federacije.”
Malo morgen! Prije otvaranja Olimpijade u Parizu traži se olimpijski kolut viška!
Partizanske pjesme u kulturnu baštinu?!?
Slovenija je uvrstila partizanske pjesme svoju “kulturnu baštinu”. To je odmah “uzbudilo” naše usahle partizančiće. Dovoljno da jedan pas zalaje pa će se lajanjem javiti još sto pasa. Da ovaj jedan nije zalajao i ovih sto bi i dalje čkomilo. To je život. Slovenija vodi kolo, a Hrvatska lagano cupka za njom. Kao što se ženu nikada ne pita za godine, tako se Hrvatsku nikada ništa ne pita. A imamo već dosta godina da bismo mogli odrasti.
Ja osobno puno očekujem od našeg “bauka” komunizma koji trenutno maršira Hrvatskom. Naravno, radi se o Arsenu Bauku. On je Arsen, ali na žalost nije Dedić. Ovaj Arsen (zvan Bauk) misli da bi i mi Hrvateki trebali u svoju “kulturnu baštinu” uvrstiti pjesmuljak “Triglava do Đevđelije” kao i sve ostale partizanske pjesme.
Osobito one koje Anka Mrak pjevuši dok plovi u svojoj brodici. Bio sam uvjeren da su oni nakon 5. kolovoza 1995. godine otpjevali svoje, ali očito još uvijek nisu. Naša ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek možda ipak ima govornu manu. Prilikom izgovora uvijek proguta Hrvatsko slovo.
Večernji list na naslovnoj strani šalje poruku svojim vlasnicima: “Vijeće Europe prozvalo Hrvatsku zbog Domovinskog pokreta, i to zbog poziva da se ukine financiranje četničkog tjednika Novosti.”
Na čelu tog Vijeća Europe do rujna ove godine biti će Marija Pejčinović-Burić, bivša ministrica Andreja Plenkovića. Vijeće ima 46 članica, a fokus im je na jačanju demokracije i zaštiti ljudskih prava. Kako bi ojačali demokraciju da ne pljuckaju po Kroaciji? Srećom blizu je rujan pa svi očekujemo osvježenje. Možda će rujanski politički lahor započeti baš s našom “Jezus Marijom”. Takvom kadru treba osigurati istaknuto mjesto u međunarodnim institucijama da zauvijek bdije nad demokracijom u Hrvatskoj.
O Arsenu Dediću i Arsenu Bauku
Zlobni Oscar Wilde jednom reče o ženama: “Zauvijek je jedna grozna riječ, a žene je obožavaju. One uđu u svaku vezu trudeći se da potraje zauvijek.”
Kad sam gore već spomenuo velikog umjetnika Arsena Dedića, s kojim se Arsen Bauk ne može usporedi, vrijedno je istaknuti kako je Šibenik nedavno izuzetno lijepo obilježio godišnjicu smrti tog velikana naše glazbe pod geslom “Arsen, čovjek kao ja”. Arsen je bio Srbin, ali uvijek pošteni, iskreni hrvatski državljanin.
Dramatične 1991. godine protestno je svaku večer sa svojim kolegama pjevao “Moju domovinu”. Pjevao bi bio i Pupi, ali je imao tada problema sa sluhom. Sluh mu se vratio tek s dolaskom Ive Sanadera i Plenkovića…
Niccolo Machiavelli je jednom napisao: “Treba se praviti lud, poput Bruta, a čovjek se najbolje pravi lud kad hvali, kako bi ugodio gospodaru.”
Hajmo se mi ipak držati Tomislava Mihanovića. Nije znao da je brodovlasnik dok mu sve lađe nisu potonule.
Zvonimir Hodak/Foto: Maxportal
