Nije problem što lažu nego što mi šutimo

Onaj tko kontrolira prošlost, upravlja budućnosti. Onaj tko kontrolira sadašnjost, kontrolira prošlost. Povijest je linearan, znakovit slijed događaja koji vode prema ispunjenju Božje namjere za čovječanstvo. 

Ovaj dokument vremena pomoći će i sadašnjim i budućim naraštajima da bolje sagledaju svoju prošlost i golemu žrtvu svojega naroda te da iz njih crpe pouke za budućnost.Ali i da svoju prošlost nikad ne zaborave.

Naš Ante se rodio 1963. u Kninu. Novinarstvom se bavi od dolaska na studij u Zagreb, od 1984. godine. Objavljivao je u Poletu. Bio je među prvim novinarima Radija 101.

Do 1988. godine bio je urednik u Studentskom listu, kad su ga ondašnje jugokomunističke vlasti zabranile. Uslijedio je milicijski i sudski progon. Nakon toga surađuje sa slovenskim listom Mladinom. Poslije je postao stalnim suradnikom tjednika Danas iz Zagreba. Njegovi najplodniji novinarski dani tek su slijedili. Počeli su kad se je zaposlio u splitskom tjedniku Nedjeljnoj Dalmaciji u kojoj je od listopada 1991. pisao pod pseudonimom Jurica Šimić.

Pisanje pod pseudonimom bilo je zbog toga što mu je najuža obitelj ostala na području koje je bilo pogođeno balvan-revolucijom i do kraja rata bilo je pod velikosrpskom okupacijom. Tek kad mu je obitelj uspjela izaći s okupiranog područja Republike Hrvatske, nakon 17. veljače 1993., Ante opet piše pod pravim imenom. U izdavačkoj kući Slobodna Dalmacija bio je politički komentator, šef dopisništva i zamjenik glavnog urednika. Bio je jedan iz mlađe garde uglednih hrvatskih novinara. Ante je u to vrijeme surađivao s televizijskim kućama. Bio je urednik i voditelj političkih emisija.

U lipnju 2001. godine otišao je iz Slobodne Dalmacije jer se nije slagao s upletanjem političkog vrha u njezinu uređivačku politiku. Prešao je u politički tjednik Fokus, koji je bio pred gašenjem. U tom je listu postao glavni urednik i pod njegovim uredovanjem Fokus je postao najjači politički oporbeni tjednik kojem je rasla naklada.

Ante Gugo se u knjizi Oluja koju nismo mogli izbjeći, ne bavi samo vojno-redarstvenom operacijom Oluja, već je obuhvatio malo veći fragment suvremene povijesti hrvatskoga naroda te prikupio i istražio sve najvažnije događaje koji su obilježili raspad SFR Jugoslavije i nastanak hrvatske države.

Obuhvatio je deset godina jednoga burnog vremena. Dugačak niz događaja počinje 23. svibnja 1985., kad su srpski akademici jednoglasno odlučili da se izradi Memorandum SANU, a završava 8. kolovoza 1995., kad se predao cijeli 21. kordunski korpus srpske vojske. Taj dan hrvatska je vlast objavila da je operacija Oluja završena. Bio je to i kraj sna o Velikoj Srbiji i početak novih geopolitičkih odnosa u ovom dijelu Europe.

Široka lepeza civilnih i vojnih izvora omogućila mu je kvalitetan pogled u prošlost i – kvalitetnu knjigu.

Gledajući na ta burna zbivanja s odmakom od tridesetak godina, skupljena na jednome mjestu, čovjek iznova spozna s čime se sve suočavao hrvatski narod i u kakvim je okolnostima tadašnje državno vodstvo donosilo odluke, od kojih su mnoge imale dalekosežne posljedice za budućnost Republike Hrvatske i njezinih građana. Iz ove perspektive perfidni srpski plan razbijanja Hrvatske radi uspostave zapadne granice Velike Srbije na liniji Virovitica – Karlovac – Karlobag, koji se počeo provoditi 1991., ne djeluje samo kao puki povijesni podatak nego i kao opomena dolazećim generacijama da se budućnost ne može graditi bez poznavanja prošlosti. Istina se mora stalno ponavljati, u protivnom nadvladat će je zabluda i krivotvorenje povijesti. Kreiranje i širenje laži bio je važan dio srpske strategije za osvajanje hrvatskih područja, jer laž je poput snježne grude: što se više valja, to sve više raste.

S kreatorima laži susretao se i američki mirovni posrednik Richard Holbrooke, koji je u svojoj knjizi „To end a war” zabilježio riječi britanskoga mirovnog posrednika lorda Petera Carringtona, koji mu je rekao kako nigdje nije vidio da ljudi toliko lažu kao na Balkanu.

Ova će knjiga pomoći u raskrinkavanju kreatora laži, koji i danas, dvadeset godina nakon rata, govore kako je Olujom u Srbiju protjerano pola milijuna ljudi. Pritom prešućuju podatak UNHCR-a (objavljen u ovoj knjizi) prema kojemu je 1991. na okupiranim područjima ostalo 80.000 Srba, a u ostatku Hrvatske između 160.000 i 180.000 Srba.

Autor je dosta prostora posvetio i Planu Z-4, koji su pobunjeni Srbi odbili premda im je davao vrlo široku autonomiju. Kakav je to plan bio, govore i riječi uglednog čelnika tadašnje oporbe i jednog od prvaka Hrvatskog proljeća Mike Tripala, koji je tada napisao da je Plan Z-4 kapitulacija Hrvatske.

Znatan i vrlo zanimljiv dio knjige zauzima opis većih operacija Hrvatske vojske kojima su oslobađana okupirana područja. Autor nije prešutio pogreške u njihovoj provedbi ili planiranju. Otvoreno pišući o njima, izbjegavajući klišeje o junaštvu i nepobjedivoj vojsci, citira riječi generala Petra Stipetića i baca novo svjetlo na taj dio Domovinskog rata.

Ako zametnemo svađu između prošlosti i sadašnjosti, vidjet ćemo da tako gubimo budućnost.

Knjiga  se može naručiti preko weba na mondo.hr ili se može kupiti na kioscima.

Cijena je 69,90.