Novak Đoković, trenutno vodeći na ATP ljestvici, pozirao je držeći u rukama bocu rakije s likom četničkog vojvode i osuđenog ratnog zločinca i Draže Mihajlovića.
Dragoljub (Draža) Mihailović, poznat kao Čiča (Ivanjica, 1893. – Beograd, 1946.) je bio zapovjednik kraljevske Jugoslovenske vojske u otadžbini tijekom Drugog svjetskog rata (četnika). Osuđen je i strijeljan 1946. zbog ratnih zločina i suradnje s okupacijskim vlastima.
Smatra se kako je odgovoran za smrt za više od 50 000 ljudi, uglavnom političkih protivnika.
Draža je simbol zločina koje su počinili četnici u Drugo svjetskom ratu. Četnici su napravili strašne pokolje, u većini prema muslimanima, ali i prema svim drugim narodima pa čak i prema Srbima koji ih nisu podržavali.
Đoković ga danas slavi i reklamira rakiju s njegovim imenom.
Kada je hrvatskih nogometni reprezentativac Josip Šimunić 19. studenog 2013. godine nakon utakmice Hrvatske s Islandom na Maksimiru (kvalifikacije za odlazak na Svjetsko prvenstvo) u mikrofon viknuo “Za dom” a publika odgovorila “Spremni”. ( Hrvatska je dobila Island 2:0 i plasirala se na SP)
FIFA je kaznila Šimunića s 10 utakmica zabrane igranja za Hrvatsku i 30.000 franaka.
Hrvatski olimpijski odbor(HOO) osudio je Šimunićev istup jednako kao i saborski Odbor za ljudska prava “zbog iskazivanja netolerancije i kesnofobije”.
Šimunić je na Prekršajnom sudu u Zagrebu kažnjen s 5.000, a presudu je potvrdio i Visoki prekršajni sud koji mu je novčanu kaznu povisio na 15 tisuća kuna. Tužiteljstvo je tražilo 25.000 kuna.
Nakon presude u Zagrebu Šimunić se žalio FIFI, a Međunarodni sportski arbitražni sud u Laussanei i Savezni sud u Švicarskoj odbili su njegove žalbe. Sud iz Strasbourga zaključio je kako nije u njegovoj nadležnosti analizirati na koji način domaći sudovi provode hrvatske zakone, niti analizirati sudsku praksu.
Prema presudi hrvatskih sudova na koje se Šimunić žalio, “pozdrav ‘za dom’ simbolizira službeni pozdrav za vrijeme totalitarnog režima Nezavisne države Hrvatske. Kao takav predstavlja i manifestaciju rasističke ideologije, prezir prema drugim ljudima zbog njihove vjerske i etničke pripadnosti te trivijaliziranje žrtava zločina protiv čovječnosti”.
Referirajući se na dio Šimunićeve tužbe u kojem se požalio da mu je uskraćena sloboda izražavanja, Europski sud za ljudska prava ocjenjuje kako se to pravo “ne odnosi na onu vrstu govora koja proklamira mržnju ili nasilje”.
“Hrvatski sudovi kaznili su Šimunića na osnovu Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima za što su imali legitimno utemeljenje u borbi protiv nereda te rasizma i diskriminacije na stadionima”, napominje se u odluci od odbačaju Šimunićeve tužbe.
Može li Đokovićem potez dovesti u istu ravan s Šimunićevim. U jednom dijelu tog slučaja ne, u drugom da.
Ono gdje nisu isti je činjenica da je Šimunić incident napravio na sportskom terenu nakon kvalifikacijske utakmice za Svjetsko prvenstvo (Hrvatska je dobila Island 2:0 i plasirala se na SP) koja se igrala u organizaciji Fife.
Đoković se s rakijom Draže Mihajlovića slikao na teniskom terenu, ali ne tijekom meča nego treninga (ili nekog egzibicijskog turnira, pojedinosti nam nisu poznate) pa nam nije poznato može li ATP ili bilo koje drugo sportsko tijelo reagirati prema Đokoviću.
U drugom dijelu ovog slučaja, povezivanje s osobama i tema iz Drugog svjetskog rata, mnogo je sličnosti između poteza Šimunića i Đokovića. Šimunić će poslije kazati “Slavio sam Hrvatsku, a ne fašizam! Nisam želio nikoga uvrijediti! Ako sam nekoga uvrijedio, ispričavam se”, ali sudovi Zagrebu, Laussanei i Strasbourgu nisu mislili ako. Strogo je kažnjen.
Đoković se o spornoj fotografiji, na kojoj slavi osobu koja je simbol okrutnih zločina, još nije očitovao, a nismo primijetili ni neke reakcije u Srbiji pa su šanse da bi mogao proći kao Šimunić minimalne. Zapravo nikakve. Za slavljenje ratnih zločinaca u Srbiji se nikad nije odgovaralo.
Nama je zanimljivo da je Đoković velika sportska i medijska zvijezda i u Hrvatskoj s kojom se rado druže brojni iz svijeta sporta i politike. Hoće li isto nastaviti i nakon ove fotografije s četiničkim vojvodom Dražom Mihajlovićem?
Radi potpune istine treba reći da je 14. svibnja 2015. Viši sud u Beogradu rehabilitirao je Dražu Mihajlovića, vraćena su mu građanska prava oduzeta 1946. godine te se, temeljem te presude, smatra neosuđivanim pa i ta činjenica može biti olakotna okolnost za Đokovića.
Ako bi tražili parale možemo zamisliti kakve bi reakcije uslijedile da je neki sud u Zagrebu isti postupak proveo i istu odluku usvojio u slučaju ustaškog poglavnika Ante Pavelića kao što je to u Srbiji učinjeno za četničkog vojvodu Dražu Mihajlovića.
M. Marković/Foto:Press
