Ogled o Mati Kapoviću: Narod koji ima takve profesore ne može propasti, već je propao

Na ‘slučaju Kapović’ zrcali se cjelokupna bijeda hrvatskog ‘lijevog krila’. Mato Kapović izvanredni je profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Odsjek za lingvistiku.

 

PIŠE: Dr. Ivica Granić

Na svome Facebook profilu objavio je vijest o mladiću (26) ubijenom na zabačenom indijskom otoku, jer je domorocima, koji su bez kontakta s civilizacijom, pokušao približiti kršćanstvo.

Mato je tragediju popratio sarkazmom: ‘Došo naviještat Isukrsta, da bi svatio da Andamanci nisu baš zainteresirani’. 

Ovo nije prvi put da Kapović, koji je inače i član Odbora za dijalektologiju Razreda za filološke znanosti HAZU, u javnost iznosi sablažnjiva ili vulgarna stajališta. Prije tri godine izrazio je primitivno mišljenje o Bleiburgu, objavu je podjelio na Facebooku: ‘Isprike na rječniku, ali serem vam se na Bleiburg’.

Zbog toga nije snosio nikakve konzekvence, iako je ovakav stav prema ubijenima i više od govora mržnje.

Kapović je inače vodeći član notorne ‘Radničke fronte’, ekstremne kripto ljevičarske organizacije i stranke, koja je zajedno s ‘Novom ljevicom’ izašla na lokalne izbore u Zagrebu, te su nekako osvojili dva mandata. Danas ‘Novu ljevicu’ u gradskoj skupštini predstavlja Radojka Borić, a Mate Kapović svoj je skupštinski mandat stavio u mirovanje.

‘Radnička fronta’ redovito sudjeluje u raznim prosvjedima, Facebook-objavama i ‘akcijama’ od kojih je najbizarniji bio prosvjed protiv molitelja ispred hrvatskih bolnica.

Quo Vadis FF

Mato Kapović predstavnik je ‘novog vala’ profesora zagrebačkog Filozofskog fakulteta, čija reputacija nikada nije bila na nižim granama.

Može li itko normalan mračnjake poput Kapovića na bilo koji način staviti u isti kontekst s njegovim prethodnicima, poput recimo s Brankom Bošnjakom, Dankom Grlićem, Milanom Kangrgom, Gajom Petrovićem, Predragom Vranickim, zatim Danilom Pejovićem, Vanjom Sutlićem, Rudijem Supekom, Ivanom Kuvačićem, dakle intelektualcima koji su nekadašnjem zagrebačkom ‘filozofskom’ donijele doslovce svjetsku slavu. S njima se niste morali slagati, radi se naime o blažoj ili radikalnijom frakciji lijevo marksističkih filozofa, ali ste ih kao profesore morali beskrajno poštivati.

Ti Kapovićevi prethodnici sredinom su šezdesetih godina prošlog stoljeća osnovali znamenitu ‘Korčulansku ljetnu školu’, zatim pokrenuli časopis ‘Praxis’, koji je kao tromjesečnik izlazio na engleskom, njemačkom i francuskom jeziku.

‘Kolege’ su uspjeli okupiti impozantan broj suradnika, gotovo sva najpoznatija imena marksističke filozofije u svijetu, poput Ernsta Blocha, Herberta Marcusea, Ericha Fromma, Jürgena Habermasa, Henrija Lefebvrea i dr.

Intenzivni i plodni kontakti, ostvareni preko Praxisa i Korčulanske ljetne škole, otvorili su prostor za afirmaciju hrvatske filozofije u svijetu. E sad, koji je to časopis, koju školu, inicijativu, bilo što, birtiju… utemeljio Mato Kapović ili njegova radnička družba, poznata po tome kako većina članstva nikada nigdje nije radila.

Može li itko normalan zamisliti, recimo, Milana Kangrgu, Gaju Petrovića, Predraga Vranickog, Rudija Supeka… kako izgovaraju ‘Serem vam se na Bleiburg’, ili likuju nad smrću mladog misionara na nekom zabačenom otoku.

‘Isti ko ćaća moj’

Usprkos visokoškolskim diplomama prestižnih stranih i domaćih sveučilišta djeca nekadašnje, znatnim dijelom preživjele, socijalističke buržoazije razvijaju vrlo specifične životne ideale. Što potvrđuje onu staru kako ‘iver ne pada daleko od klade’, čak usprkos godinama školovanja.

Uz žilave i krajnje dugovječne roditelje pomaže im agresija trivijalnih medija, koji ih umjesto kao nižerazredne obijesne bezveznjake, jebivjetre i vucibatine postojano tretiraju kao junake društvene scene i u Hrvatskoj forsiraju njihovu nakaradnu sliku života.

Osim spomenutog Kapovića zadnjih je dana općinstvo uveseljavao i slavonski Buster Keaton, Ivan Vrdoljak, novi – stari predsjednik ‘narodnjaka’, dakle stranke koja iz nepoznatih razloga još uvijek u nazivu ima i ‘ono’ Hrvatska.

Naime, osim što je Božu Petrova optužio kako Hrvate vraća u srednji vijek, od gospodina Plenkovića je zatražio da se ‘homoseksualnim parovima omogući udomljavanje djece’.

Nije poznato je li Plenković požalio što je MOST izbacio iz Vlade, iako je dobro znao kako onda mora u koaliciju sa ‘narodnjacima’, strankom čija popularnost godinama, ovisno o anketama, postojano varira od jedan do tri posto, zbog čega su i stekli epitet ‘stranke statističke pogreške’.

No, to ih nimalo ne smata da, ovisno od Vlade do Vlade, gospodare čak i sa četrdeset posto raznih nacionalnih kapaciteta. U aktualnoj političkoj trgovini premijer im je dao Ministarstvo obrazovanja, no Vrdoljak čini se ide i korak dalje.

Homoseksualci i provokacije

Podatak da su se dva homoseksualca u Zagrebu polugoli prošetali ulicom odavno nije neka vijest. ‘Oriđinala’ raznih fela i dezena kod nas ne manjka. Također je činjenica kako suvremeni homoseksualci mahom uživaju u svojoj provokativnosti, ekshibicionizam je u modernome svijetu postao sastavni dio homoseksualizma, i on iz godine u godinu u Zagrebu trijumfira.

Moglo bi se kazati kako se na to javno alternativno produciranje ‘nekoga i nečega’ ne obraća gotovo nikakva pažnja. Što, čini se, pripadnike te populacije donekle čak i živcira. U Rusiji su povorke zabranjene, u mnogim državama na njih bacaju molotovljeve koktele, premlaćuju ih palicama, u nekim državama policija sve to skupa tretira kao bezazleni incident, u ‘homofobnoj’ Hrvatskoj posve drugačija situacija.

Autoru ovog članka, vjerojatno i većini građanstva, doista nije jasno što homoseksualci žele postići tim svojim ritualnim paradama po zagrebačkim ulicama. Vlast odobrava javno izražavanje posebnosti, štiti ih od huligana, tolerira njihove bedastoće, međutim oni se i dalje iz godine u godinu povlače ulicama, javno iznoseći svoja seksualna opredjeljenja, kao da to nekoga uopće interesira.

Što pokazuju istraživanja?

Ako Ivan Vrdoljak i ne sluša volju hrvatskih građana koji su na građanskom referdnumu o braku rekli svoje, mogao bi barem uvažavati stav znanosti po ovom pitanju, a znanost kaže kako je u najboljem interesu svakog djeteta ‘da odrasta uz biološkog oca i majku, a onda, ako to nije moguće, u zajednici koja je najsličnija onoj u kojoj dijete i dolazi na svijet’.

Hrvatski lijevi radikali tvrde kako je svejedno podižu li dijete muškarac i žena ili ga podižu dva muškarca ili dvije žene, tj. homoseksualni parovi. No, kako rekosmo, istraživanja priznatih znanstvenika pokazuju posve drugačije rezultate.

Portal Narod.hr u svome članku ‘Sve za vlast: Vrdoljak od Plenkovića traži da se homoseksualnim parovima omogući udomljavanje djece’ od 23. studenog, vrlo detaljno iznosi stavove i zaključke zanosti po ovom pitanju, između ostalog navodi kako je američki sociolog dr. Mark Regnerus u studiji o novim obiteljskim strukturama otkrio 25 negativnih ishoda od 40 u istospolnim ‘obiteljima’ u kojim je majka bila u homoseksualnoj vezi.

‘U obiteljima u kojim je otac bio u homoseksualnoj vezi bilo ih je nešto manje, no manja je i veličina tog uzorka. Neki od tih ishoda su veća vjerojatnost da će dijete pušiti, imati slabiji uspjeh u školi, veća je vjerojatnost da će dijete imati problema sa zakonom i da će živjeti u izvanbračnoj zajednici, veći je rizik od spolno prenosivih bolesti i veća je vjerojatnost da će imati negativan stav o obitelji tijekom odrastanja, o atmosferi u obitelji’, otkrio je dr. Regnerus.

Prema njegovim rezultatima, 12 posto djece odgajane u istospolnoj zajednici razmišljalo je o samoubojstvu, dok taj postotak kod djece iz zajednica muškarca i žene iznosi 5 posto. Nadalje, osobe odrasle uz istospolne partnere sklonije su nevjeri (40 posto naprema 13 posto kod osoba odgajanih u zajednici muškarca i žene), a češće su i među nezaposlenima (28 posto naprema 8 posto) te je vjerojatnije da će posjećivati psihoterapeuta (19 posto naprema 8 posto). Također, prema ovom istraživanju, djeca iz istospolnih zajednica češće su pod nadzorom socijalne službe, za razliku od djece iz zajednica muškarca i žene.

Kanadski ekonomist Douglas W. Allen objavio je 2013. godine rezultate istraživanja o razlikama u stopama završetka srednjoškolskog obrazovanja između djece koja su odrasla uz istospolne partnere i djece su odrasla uz roditelje različitog spola koje se temelji na podacima iz kanadskog popisa stanovništva iz 2006. godine. Rezultati toga istraživanja pokazuju da djeca koja žive uz istospolne partnere imaju oko 65 postotnu vjerojatnost završiti srednju školu u usporedbi s djecom iz kućanstava koje čine osobe različitog spola, navodi Narod.hr.

Rezultati istraživanja američkog sociologa s Američkog katoličkog sveučilišta, Paula D. Sullinsa, iz 2015. godine pod nazivom ‘Emocionalni problemi među djecom s roditeljima istog spola: Razlika po definiciji (‘Emotional Problems among Children with Same-Sex Parents: Difference by Definition’) pokazuju da su emocionalni problemi dvostruko rašireniji među djecom koja odrastaju u istospolnoj zajednici nego kod djece s roditeljima suprotnog spola. Djeca koja su odrasla uz biološke roditelje imaju najnižu stopu emocionalnih problema, zaključuje Narod.hr.

Kontrola štete

Na koncu, kako bi tjedan bio zaokružen u sličnom tonu, potrudio se Marko Ljubić, koji se nimalo taktički obrušio na Zlatka Hasanbegovića i NHR.

Ljubić je, između ostalog, napisao: ‘Hasanbegović je imao pravo na svoj politički i taktički izbor, ne može se reći da nisu uspjeli u nekim elementima, ali, činjenica da za dvije godine postojanja nisu pored njega, Brune Esih i Tomislava Jonjića iskoračili ni s jednim jedinim relevantnim političarem nacionalnog predznaka, govori o tome da je njihova politička ambicija, ambicija margina, a ne promjene, ili, diskreditira ih kao relevantnu nacionalnu politiku.

Znači li ovo kako je Plenković u škripcu pa aktivira ‘spavače’ kako bi na vrijeme prevenirao predmnijevanu štetu. Što god bilo, Ljubić je iznenadio, a internet – pamti sve!