OTIRAČ: Koji hrvatski političar bi kupio otirač za noge s hrvatskom zastavom

Dok amerikanci uhićuju bosanske srbe koji u imigracijskim formularima nisu naveli svoje sudjelovanje u ratu kod nas takvi dobivaju mirovine ili postaju dožupani, saborski zastupnici, općinski vijećnici.

Djecu im se zapošljava u državnim institucijama poput  novinarke HRT-a Jagoda Uzelac Bastalić koja je 1990. pobjegla s HRT-a i otišla na okupatorski radio Okučane, a oficiri agresorske vojske bili su i njen otac i brat.

Dok američke Federalne vlasti sumnjaju da su stotine ljudi u SAD sakrile svoju ulogu u ratovima u Hrvatskoj i BiH kada su došli kao dio izbjegličkog vala, mi ne sumnjamo. Mi takve stambeno zbrinjavamo i držimo kao kap vode na dlanu, tretirajući ih zaslužnim građanima koji su nas na neki način zadužili.

Kako već dugi niz godina imamo politički gledano, dvije Hrvatske, suverenističku i onu unitarističku koja će s bilo kim, samo nek Hrvatska nije samostalna. Tu drugu, petokolonašku debelo su zadužili svi oni koji su ikad na bilo koji način djelovali protiv države koja se po njima slučajno dogodila.

Naivnošću i glupošću suverenista, petokolonašima niti jednim zakonom nije zapriječeno političko i javno djelovanje pa su prije petnaestak godina preuzeli vođenje države koju su doveli do ruba ekonomskog i svakog drugog kolapsa. Povećavajući porezne stope doveli su nas u situaciju koja je već viđena u vrijeme kraljevine SHS, a preveliki porezi i onda su kao i danas proizveli učinak demotivacije, depopulacije, razočarenja državom uz masovan egzodus stanovništva.

Ispada da su nelustrirani i abolirani neprijatelji poput kuge tiho i nevidljivo odlučili ubiti jednu državu i jedan narod, a mogli smo ih spriječiti s nekoliko formulara i jenim jedinim zakonom.

Još uvijek nije kasno da se to učini ali ići će puno teže jer se željezo ohladilo, a znamo da se kuje dok je vruće. Teško da će tu vatru upaliti europeizirani političari koji su izabrali dijalog, ugađanje i dodvoravanje svima osim vlastitom narodu. Sad je teško uzeti onima kojima se ni po kojem kriteriju nije smjela dati ikakva prednost pred drugima i još to bezobrazno čudnovatim zakonom o manjinama uz nakaradni izbornio zakon zapečatiti.

Mogli bi se naljutiti privilegirani i ugroženi etnobiznismeni čiji sunarodnjaci otkopavaju ratne sjekire, bubnjajući u ratne bubnjeve nudeći pomoć i zaštitu svim srbima koji izgube bilo kakvu privilegiju.

Šahovski smo sad u pat poziciji jer treba se riješiti osinjeg gnijezda koje je postalo preopasno za preostale pčele koje još nisu otišle prema Njemačkoj i ostalim zemljama, gdje su bolje ispaše, toplije i sigurnije košnice, brižniji i sposobniji pčelari, a med je veće količine i kvalitete.

Eto, ljute i uvrijeđene ose nisu nazočile proslavi 25. obljetnice države da kamere ne bi zabilježile njihova zgrčena lica i izokrenute petokolonaške oči. Imali su Hrvatsku Mesić, Josipović, Milanović i Pusićka, a sada moraju gledati kako im izmiče, možda i zauvijek.  

Možda su si za utjehu kupili na “Amazonu” otirač za noge u bojama Hrvatske zastave što naša vrla diplomacija ne uspijeva prepoznati kao problem prema kojem bi trebali reagirati. Znaju vrlo dobro gdje se dobro “šopingira” i gdje se dobro na naš račun mogu pojesti razne fine delicije, ali kad treba zaštititi ponos i dostojanstvo nacije nema ih nigdje. Može bit da su mnogi još uvijek ukočeni od šoka uzrokovanog Trumpovom pobjedom koja donosi neke nove vjetrove, a vjetrovi otpuhuju uglavnom suho lišće, smeće i potrošene politike.

Dok te potrošene politike kod nas i u susjedstvu kmeče poput djeteta kojem je odavno trebalo promijeniti smrdljivu pelenu i oduzeti zvečku kojom nas već dugo mlati po glavi, netko radi i to dobro.

Nakon dugo vremena u našoj politici jedna osoba je spremna dočekala promjene i zaokrete koji će uslijediti u svjetskoj geopolitici. Predsjednica Hrvatske odlučila je, koje li drskosti samostalno povezati i to bez posrednika dolazeću američku birokraciju s našom. Kako je prekršila naše dosadašnje kolonijalne uzuse, petokolonaške ose bijesno su ju izbole preko svojih medijskih servisa.

Poučeni dosadašnjim iskustvima, koga oni zajedno napadnu, taj sigurno ide dobrim putem. Bilo bi lijepo da nadolazeće proljeće bude i u nekom smislu buđenja nacije Hrvatsko proljeće, svakako bez cvijeća na srpskim tenkovima. Svako novo vrijeme donosi promjene, a pred našim političarima je zadaća kako od nečijeg otirača učiniti Hrvatsku pokrivačem narodu koji to zaslužuje.

Ivica Jularić /foto: amazon.com