Pamte li naši političari poruku iz Kneževa dvora “Zaboravite privatno i brinite se za javno”

Obiliti privatorum, publica curate ! ( (“Zaboravite privatno i brinite se za javno”) pisalo je nekoć u dvorani Velikoga vijeća dubrovačkoga! Natpis je trajno podsjećao uvažene vijećnike da ulaskom u dvoranu zaborave na privatne interese i da skrbe isključivo za društvene!

Piše: Nedjeljko Kaveljević Ždero

E, da, ali kakve ta dubrovačka mudrost ima veze s nama danas. Pokušajmo razjasniti. Pretprošli sam tjedan, onaj prije izbora, muku mučio kako bi se dalo sažeti pravu poruku, a pokušati ostati iskreno neutralan i izražavajući samo oproštajne misli mog razočaranog esdepe partnera u četverogodišnju politiku njegovog vođe, tada još hrvatskog premijera, čija prepotencija je tolika da, – što god – i kako god – čovjek sroči, tekstu pisma uvijek nešto nedostaje, jer uvijek budu premalo i pretanko istaknuta sva ‘njegova društvena dobročinstva’! Tog časa, dok pomagah pisati, moj hadeze partner je još živio u nadi kako će ta socijaldemokratska politička kreatura biti lagano pometena na smetlište povijesti.

Unatoč moje goleme sumnjičavosti u preoptimistične partnerove najave, unatoč mom poznavanju golemog starog hrvatskog jala i ukorijenjene hrvatske sklonosti glasovanja protiv, nikada ZA, unatoč najava obiju ‘vodećih’ političkih koalicija o njihovoj laganoj pobijedi koja ima biti tako briljantna da će ju samo biti potrebno začiniti pokojim laganim pretrčavanjima, inače minornih, inače društveno suvišnih, i doista sluganski ozakonjenih, uvijek klijentelističkih zastupničkih spodoba, ipak su se dogodila dva čuda.

Prvo čudo, ako tu išta čudnog može biti je; da su svojedobne navodne političke veličine, Ivo, Jaca, Slavko, Ratko, Milan, razni Janko i razni Marko, smješteni tamo gdje zapravo realno i pripadaju, pa ni od njihovog laganog pretrčavanja pod šator pobjednika neće biti ništa! Drugo čudo je iznenadilo čak i mene, premda sam često znao istaknuti da sve presudne povijesne događaje određuju više sile kroz formu običnih, svakodnevnih, slučajnih i naizgled nepovezanih događaja. Neki to vole pripisivati volji božjoj a neki drugi, nevjernici, kao i oni nešto oprezniji i objektivniji promatrači cikličkom hodu povijesti. Povijest se ponavlja a povijesno iskustvo je izvrstan učitelj.

Može li se MOST uopće nazvati političkim čudom? Kao civilizacijska tekovina mostovi sigurno jesu čudo! mostovi omogućuju mnogo toga što je bez njih teže ili nemoguće preplivati. Dakle, inter nos, politički Most jest čudo, iako “svako čudo za vimena” rekla bi moja baba Gabeličuša! Most je čudo koje u sebi sadrži još jednu pouku koju latinska poslovica, onome tko uopće čita, ovako predočava: Intus, intus est Troianus equus – unutra, unutra je trojanski konj! – t. j. opasnost je blizu!

Mnogo puta sam vam govorio kako, i zašto, moja Velika tročlana antifašistička koalicija (u daljnjim tekstovima TVAK) funkcionira savršeno, ali vam ponavljam, uspješno funkcionira samo zato jer je vođena na tako dobar, mudar, i tako promišljen politički način da ni jedan moj koalicijski partner nikada ne može nametnuti svoj isključivi stav. Kad, i ako to pokuša, ja odmah nudim pršut i sir pa batinu gotovo nikada ni ne trebam.

Vratimo se temi. I hrvatska politika se, postignutim neuvjerljivim neriješenim izbornim rezultatom, našla na Mostu! Našla se na mjestu gdje se SDP politički univerzum sudara s paralelnim HDZ političkim svemirom. Iz tog nesmiljenog sudara dviju zaraćenih strana, dvaju vrlo različitih svjetova, jednog koji usuprot okrutnih činjenica što neumoljivo svjedoče o pretjeranom isticanju brzog rasta naše zajedničke Hrvatske a i drugog koji računa na spasonosan razum glasačev presporo i neuvjerljivo nudi svoj ekonomski strateški program obećavajući nam bajoslovnu budućnost. Pomoz Bog!

Neuvjerljivi su ti paralelni svemiri, uostalom glasači su već izrekli što su imali. Da su glasači htjeli reći da su Za neki od paralelnih političkih svemira rekli bi to, glasno, jasno, napismeno! Eto, nisu htjeli! Svaka strana može tvrditi isto što je i do sad tvrdila, opravdavati i kalkulirati, može, ali glasači su rekli NE! Kako god se računalo glasači su rekli većinom NE! Nadobudni Milanović bi morao prestati govoriti da oni već rastu a neuvjerljivi Karamarko bi morao razgovijetno reći da ćemo rasti puno prije a ne kad trava naraste!

Izborna istina izgleda takvom kakvom izgleda: bez Mosta – Vas je bilo dosta! Esdepe partner se odmah mršti a ja mu natuknem kako sam mu onomad odvezao namještaj u vikendicu na more pa hadeze partner mudro šuti jer sam i njemu u vikendicu u Zagorje, službenim kamionom, prevezao mnoge zgodne stvari.

Moje umijeće pregovaranja donijelo je opet ploda, a obojici sam spreman spomenuti još neke detalje budu li svojeglavi, pa obojica zašutješe ne uzvraćajući mi kontra-pitanjima. Neugodna pitanja bi izazvala neugodnu raspravu i njih sam prebacio u njihovo dvorište. Divide et impera! Budući da znam koliko se moji koalicijski partneri zapravo vrlo slabo poznaju u rezervi mi ostaju i mnoge druge mogućnosti!

Moja TVAK već je, kao što bi i Velika koalicija HDZ-SDP mogla također postati prava politička bajka! Pitanje je preko kojeg mosta misle prelaziti. Izaberu li brvno mogla bi obojica upasti u hladnu bujicu i tek tada se otrijezniti. Pokušaju li i dalje samo trgovati u vlastitom interesu i rušiti mostove, jao nama! Vidjet ćemo uskoro koliko im je na umu ona, na početku navedena, poučna poruka iz dvorane Velikog vijeća dubrovačkoga.