Pero Kovačević analizira slučaj Zambija: ‘Ključno je jedno pitanje’

U ovoj kolumni ću se baviti slučajem uhićenja četiri para hrvatskih državljana u Zambiji. Uhićeni su po drugi put pod sumnjom da su pokušali prokrijumčariti djecu iz DR Kongo preko Zambije u Republiku Hrvatsku.

Četiri para hrvatskih državljana, u utorak, nakon drugog uhićenja u Zambiji, ponovno pušteni da se brane sa slobode. Bavit ću se pravnim aspektu cijelog događaja i njezinim posljedicama.

Za što se terete hrvatski državljani

Zambijsko tužiteljstvo u novoj optužnici tereti osmero hrvatskih državljana za pokušaj trgovine djecom iz Konga na teritoriju Zambije, uz njih sada je optužena i imigracijska službenica.

Konkretno, radi se o višoj službenici zambijske imigracije u Ndoli Gloriji Sakulengi (36), Zambijki iz Kapomba. Ona je s četiri para hrvatskih državljana optužena za trgovinu djecom u pokušaju.

Četiri para iz Hrvatske uhićena su početkom prosinca prošle godine u zračnoj luci u Ndoli, trećem najvećem zambijskom gradu, zbog sumnje na trgovinu ljudima, odnosno zbog sumnje u valjanost dokumenata o posvojenju maloljetne djece iz DR Konga.

Optuženi su za trgovanje ljudima u pokušaju i krivotvorenje dokumenata, a djeca, koja imaju hrvatske dokumente, oduzeta su im i smještena pod zambijsku skrb. Optužnicom se četiri para tereti za pokušaj trgovine djecom unutar granica Zambije s ciljem eksploatacije, premda nije jasno na kakvu se točno eksploataciju misli.

Činjenično stanje

U pravu osoba, ali i država, vrijedi načelo da nepoznavanje prava škodi, da neznanje ne ispričava.

Kongoanski obiteljski zakon, koji u nekoliko članaka definira uvjete međunarodnog posvojenja, izričito pak navodi da se međunarodno posvojenje kongoanskog djeteta može odobriti samo ako nadležna tijela države prijema (u ovom Hrvatske) izdaju potvrde koje potvrđuju da je posvojitelj u mogućnosti pružiti djetetu prihvatljiv okvir za razvoj.

U istom je zakonu također istaknuto da se posvojenje može izvršiti samo ako za to postoje opravdani razlozi i ako je to u interesu djeteta.

Uhićeni Hrvati imali su dokumente o posvojenju iz DR Konga, ali tužiteljstvo u Zambiji sumnja da su oni bili krivotvoreni. Proistječe da su na temelju upitne vjerodostojnosti kongoanskih papira hrvatski sudovi potvrdili odluke o posvajanju, bez dodatne provjere autentičnosti i legalnosti izdanih dokumenata, s obzirom na to da je riječ o zemlji koja nije potpisnica Haške konvencije, a također je riječ o disfunkcionalnoj i visoko korumpiranoj zemlji.

Može se reći da nije sporna dobra vjera četiri para optuženih hrvatskih državljana na posvojenje djece , ali objektivno i profesionalno pravno gledano postoji niz čudnih okolnosti.

Dva para su upisana u registar potencijalnih posvojitelja, a dva para se nalaze u postupku. U tijeku je provođenje upravnog nadzora nad cjelokupnim postupkom upisa odnosno zahtjeva za upis u registar potencijalnih posvojitelja kod sva četiri para”, izvijestili su iz nadležnog ministarstva.

To znači da dva od četiri para, premda su u postupku, u trenutku posvojenja djece, još nisu bila upisana u Registar potencijalnih posvojitelja i samim time nisu imali potvrdu o prikladnosti i podobnosti za posvajanje djece.

Izabrati za posvajanje djece jednu takvu zemlju u kojoj RH nema diplomatsko konzularno predstavništvo jednostavno je neshvatljivo.

Hrvatska ima mrežu diplomatskih predstavništava. Službeno, prema stranicama Ministarstva vanjskih poslova, hrvatsko veleposlanstvo u Parizu pokriva Demokratsku Republiku Kongo.

Na službenim stranicama francuskog ministarstva vanjskih poslova stoji da je zabranjeno posvajanje djece iz Demokratske Republike Kongo. Veleposlanstvo RH u Francuskoj Republici, u Parizu pokriva i Demokratsku Republiku Kongo, s kojom smo uspostavili diplomatske odnose 2007. godine.

Pa zar netko iz hrvatskog veleposlanstva bar povremeno ne bi trebao zaviriti na službene stranice francuskog ministarstva i zapitati se i provjeriti s kolegama zašto je tome tako? Pa čemu služi diplomacija? Niz je pravno uređenih država koje eksplicitno zabranjuju posvajanje djece iz DRC poput SAD-a ili Canade, kao i spomenuta Francuska, ali je i sama ta država zabranila međunarodna posvojenja. Pa zar baš nitko u Hrvatskoj nije pojma imao o čemu se tamo, ali nažalost i tu radi…

Čudi me da Vlada nije obvezala sva nadležna ministarstva da žurno prikupe relevantne činjenice i upoznaju javnost sa stvarnim stanjem stvari.

Naime, predsjednik Vlade Andrej Plenković treba odgovoriti javnosti na jedno najbitnije pitanje koje glasi jeste li tražili i dobili očitovanje vlasti Demokratske Republike Kongo jesu li isprave o posvojenju vjerodostojne ili krivotvorene.

Pravno gledano to je najvažnije pitanje na koje javnost traži odgovor. Ako su isprave o posvojenju kongoanske djece vjerodostojne onda će sud u Zambiji odbiti optužnicu protiv osmero hrvatskih državljana i vratiti djecu posvojiteljima.

Kaznena prijava protiv Ivana Pernara

Umjesto da se mediji, Andrej Plenković i zastupnici platforme Možemo u ovom slučaju bave najbitnijim pitanjem za razrješenje slučaja četiri para, a to je jesu li izdane vjerodostojne isprave o posvojenju ili je riječ o krivotvorenim ispravama oni se bave bivšim saborskim zastupnikom Ivanom Pernarom i njegovim „govorom mržnje“. Smeta to u isto vrijeme Andreja Plenkovića, Sandru Benčić i pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić u ponedjeljak je DORH-u podnijela kaznenu prijavu protiv bivšeg saborskog zastupnika Ivana Pernara, nakon što se on sam pohvalio da je zambijskim vlastima prijavio da je jedna od osam osoba uhićenih u Zambiji pod optužbama za trgovinu djecom trans rodna.

Pravobraniteljica, kaže kako je u obavljanju svojih poslova saznala za povrede Zakona o ravnopravnosti spolova s obilježjima kaznenih djela iz članka 325. – javno poticanje na mržnju – i članka 146. – nedozvoljena upotreba osobnih podataka – i sukladno Zakonu o ravnopravnosti spolova podnijela DORH-u prijavu protiv Pernara na daljnje nadležno postupanje.

Kad smo kod pravobraniteljice, nemam neko visoko mišljenje o njoj, valja podsjetiti javnost da je ista meni ostala u sjećanju poznata po tome što je tvrdila da je referendumsko pitanje ‘Jeste li za to da se u Ustav unese definicija braka kao životne zajednice muškarca i žene’ protuustavno jer u nepovoljan položaj dovodi izvanbračne i istospolne zajednice. Pametnom je jasno o kakvoj osobi je riječ.

Naravno , pravobraniteljica je odmah dobila podršku predsjednika Vlade, zastupnika Možemo i raznih „lijevih“ medija i kolumnista. Zajedničko im je to što se ne bave i ne traže odgovor na najbitnije pitanje o tome jesu isprave om posvojenju vjerodostojne ili su krivotvorene.

Pitanje je hoće li DORH pokrenuti kazneni postupak i podići optužnici protiv bivšeg saborskog zastupnika Ivana Pernara na temelju kaznene prijave pravobraniteljice Višnje Ljubičić.

Naime, ako su točne tvrdnje Ivana Pernara da je jedna od osoba hrvatskih državljana posvojitelja trans rodna osoba što je bitna smetnja za posvojenje djece prema kongoanskom obiteljskom zakonu , tada je ta osoba u postupku posvojenja dala lažni iskaz o ispunjavanju uvjeta za posvojenje. Znači postoji sumnja da je počinila kazneno djelo davanja lažnog iskaza. Nesporno je ta činjenica bitna i predstavlja razlog za ništavost posvojenja ako je posvojenje provedeno na temelju vjerodostojne isprave.

U postupku svakako valja neosporno utvrditi je li Ivan Pernar otkrivanjem podataka da je jedna od osoba posvojitelja dala lažni iskaz u postupku posvojenja te namjerno i svjesno zatajila podatke da ne ispunjava zakonske pretpostavke za posvojenje u namjeri da zavara tijela u postupku počinio kaznena djela za koje ga je prijavila pravobraniteljica ili je jednostavno pravno rečeno prijavio počinjenje kaznenog djela davanja lažnog iskaza.

Jednako tako valja utvrditi je li pravobraniteljica podnošenjem kaznene prijave imala namjeru zataškati počinjenje kaznenog djela davanja lažnog iskaza i lažno prijaviti Pernara.

Pero Kovačević