Hrvatsku drma nova SMS afera. Afera je top tema u hrvatskim medijima i na društvenim mrežama. Riječ je o porukama koju su bliski suradnici predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i državni dužnosnici razmjenjivali s bivšim direktorom Hrvatskih šuma.
Uvidom u poruke bliskih suradnika predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i državnih dužnosnika koje su razmjenjivali s bivšim direktorom Hrvatskih šuma dolazi se do neospornog zaključa o postojanju niz indicija i osnovana sumnja u počinjenje kaznenog djela trgovanja utjecajem iz članka 295. Kaznenog zakona.
Kazneno djelo trgovanja utjecajem uvedeno je u naše kazneno zakonodavstvo na moj prijedlog.
Kriza vlasti, dubokog nepovjerenja građana u institucije, bezbroj afera na državnoj razini otvorila je pitanje funkcioniranja vlasti, političkih stranaka i politike kao društvenog sustava te političara kao osoba u tom sustavu. Zašto je tome tako, zašto je politika političarima postala cilj, a ne sredstvo pročitajte u ovoj kolumni.
Polazeći od razmjera, političke, moralne i upravljačke krize te krize sustava vrijednosti u nas – slobodno se može zaključiti da se naš politički sustav samo naziva demokracijom, a u najboljem slučaju imamo stranački pluralizam.
Mi smo glavne institucije sustava – izbore, odlučivanje zastupnika, djelovanje vlade – podredili političkim strankama, vlastodršcima odnosno bolje rečeno njihovim vođama i raznoraznim interesnim skupinama.
Vlast treba ograničiti zakonom
Temeljni problem hrvatske političke stvarnosti jest odnos između moći i vlasti. Ta se dva, naoko istovjetna pojma, razlikuju u svojoj biti. Naime, moć je utjecaj kojega posjeduju pojedinci ili grupe da svoju volju nametnu drugima bez obzira na njihove interese ili ideje. Moć se može nametati silom, uvjeravanjem ili novcem.
Moć kao zasebna cjelina, ili društvena pojavljuje se u svim segmentima svakodnevnog života bilo u jačem, ili slabijem vidu, pa zbog toga smatram da ju je korisno proučavati. Pored toga što je dao nekoliko teorija moći, Max Weber je dao i definiciju vlasti, gdje kaže da je vlast povezana direktno s moći i da je ona njen manifest, odnosno oblik njenog manifestiranja.
Posjedovanje moći, te vlast u svakom slučaju daju ljudima osjećaj superiornosti i više vrijednosti što ljudi vrlo često znaju zloupotrijebiti, a sve zbog stjecanja vlastitih privatnih probitaka i koristi. Moć se obično stječe materijalno dobrim stanjem i položajem u društvu.
Ono što ovdje mene zanima jest odnos moći i političke moći, odnosno odnos moći i vlasti u Hrvatskoj.
Vlast se definira kao institucionalizirani oblik moći. Ključna riječ ovdje je “institucionalizirani.” Dakle, vlast je moć, ali institucionalizirana, a to znači da je podijeljena na političke stranke i državnu birokraciju. Vlast je moć koja je ograničena zakonom.
U društvima u kojima vlada ovakva podjela nije moguć demokratski deficit . Ključni problem koji koči demokratizaciju hrvatskog društva jest nepostojanje jasne razlike između moći i vlasti. Problem svih problem i temeljni razlog nefunkcioniranja pravne države u Hrvatskoj je upravo u tome što je vlast moć koja u biti nije ograničena zakonom.
Kriza sustava vrijednosti
Činjenica da Andrej Plenković, kao i sami njegovi bliski suradnici i državni dužnosnici uključrni u aferu SMS ne vide ništa spornog u inkriminiranim porukama govori o razmjerima krize sustava vrijednosti danas u Hrvatskoj. Žalosna je činjenica da predsjednik Vlade i državni dužnosnici trgovanje utjecajima drže kao nešto normalno i dopušteno.
Još je žalosnija činjenica da većina hrvatskih građana u takvom ponašanju ne vide ništa lošeg, dapače na izborima „nagrađuju“ takvo ponašanje. Zorno nam to potvrđuje slučaj župana Međimurske županije Matije Posavca. Nakon što je uhvaćen jer je primio mito , podnio je ostavku, a nakon toga uvjerljivo pobijedio na ponovljenim izborima.
Slučaj župana Posavca je pokazao da Hrvati više vole hajdučiju nego poštenje. Pokazuje da je nakaradni sustav vrijednosti duboko ukorijenjen u hrvatskom društvu, u svijesti građana, a poglavito dužnosnika.
Činjenica što vlast nije ograničena zakon i ustrojeni nakaradni sustav vrijednosti su uzrok i afere SMS.
Laž kao sredstvo političkog komuniciranja
Upravo zbog činjenice što vlast nije ograničena zakonom vlastodršci i političke stranke učestalo koriste laž kao tehniku političkog komuniciranja, te ona postaje bit političkog jezika kojim stranke kreiraju lažnu političku stvarnost kako u predizbornom vremenu, tako u vrijeme samih izbora i u razdoblju obnašanja vlasti.
Naime, laž kao sredstvo političkog komuniciranja je u funkciji prikrivanja temeljnog problema vlastodržaca i velikih političkih stranaka. Temeljni problem velikih političkih stranaka, kako u Zagrebu tako i u Hrvatskoj je taj što stranke žive u raskoraku između vlastitog oligarhijskog (nedemokratskog) ustroja i potrebe organizacije demokracije, pa je očito da se iz oligarhijski uređenih stranaka teško može izvesti doista demokratska država i vlast.
Samo u predizborno vrijeme i kad se raširi strah da građani i birači ne cijene cinične političare, oni se kratko vrijeme zaplaše. Tada obećavaju skromnost umjesto bahatosti, obećavaju da će raditi za sve, a ne samo za sebe, a nakon izbora zaborave na dana obećanja ili nas izdaju.
Nesporna je činjenica da vladajući dugo vremena uspješno koriste laž kao sredstvo političkog komuniciranja, a sad to dokazuju u aferi SMS.
Pravni propusti u aferi SMS
U aferi SMS je vidljiv veći niz pravnih propusta.
Prvo u oči bode selektivni pristup Državnog odvjetništva u procesuiranju kaznenog djela trgovanja utjecajima. U slučaju bivšeg ministra Aladrovića i bivšeg potpredsjednika Vlade Miloševića Državno odvjetništvo i USKOK su reagirali i pokrenuli kazneni postupak. Zašto to nisu učinili u aferi SMS? Nije li riječ o klasičnom primjeru selektivnog postupanja Državnog odvjetništva.
Nesporno su istražitelji imali uvida u sve poruke koje su državni dužnosnici i bliski suradnici Andreja Plenkovića razmjenjivali s bivšim direktorom Hrvatskih šuma. Postavlja se pitanje zašto su zatajili sumnju u počinjenje kaznenog djela?
Je li razlog tome pojavljivanje poruka upućenih famoznom AP (čitaj Andreju Plenkoviću)?Glavna državna odvjetnica će morati odgovoriti na sva ta pitanja.
Što nam je činiti
Utvrdili smo uzroke pojavljivanja afere SMS, utvrdili ne postupanje tijela kaznenog progona . Svjesni smo činjenice da ovaj obrazac trgovanja utjecajima nije svojstven samo dužnosnicima HDZ-a, dapače on je skoro pravilo ponašanja na svim razinama vlasti.
Iluzorno je očekivati da bi sadašnja oporba u slučaju pobjede na izborima riješila ovaj problem. Sjetimo se samo afere supruge Peđe Grbina, slučaja snimki bivšeg Milanovićevog ministra Orsata Miljanića kad obećava zapošljavanja članovima SDP-a u kaznionicama.
Znači nužno je poduzet sljedeće korake u reformi sustava:
– Učiniti Državno odvjetništvo neovisnim u punom smislu te riječi i to tako da se glavni državni odvjetnik bira na izborima, a ne da ga predlaže izvršna vlast i bira Hrvatski sabor;
– Tada Državno odvjetništvo neće selektivno postupati u procesuiranju počinjenih kaznenih djela koja počine državni dužnosnici ;
– Vlast možemo ograničiti zakonom uvođenjem pravnog instituta opoziva predsjednika Vlade i predsjednika Republike u Zakonu o opozivu predsjednika Vlade i predsjednika Republike putem referenduma.
Pero Kovačević/Foto: press
