Očito je nemali broj onih u Hrvatskoj koji se ne mogu i neće pomiriti s činjenicom da je stvorena hrvatska država i stoga sustavno udaraju na njezine temelje, udaraju na Domovinski rat. Koriste svaku priliku kao bi blatili državu u kojoj žive. Vrijeme je da im kažemo dosta je toga, izgubili ste rat.
Da je tome tako zorno pokazuju stare „progresivne snage“(kako sebe iz milja nazivaju) predvođene zagrebačkim gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem i njegovom platformom (NE) Možemo, novim šefom zagrebačke partije Viktorom Gotovcem i naravno uz obilatu pomoć skupine tzv nevladinih udruga civilnog društva i „nezaboravnog“ Milorada Pupovca.
Naime, odmah treba reći istinu institucionaliziranjem žrtve Aleksandre Zec opet nameću Hrvatskoj stigmu kolektivne odgovornosti, da je Hrvatska stvorena na zločini, da su Hrvati genocidni i ustašoidni, da je Domovinski rat bio građanski rat.
Da je tome tako zorno pokazuje priopćenje tzv skupine udruga civilnog društva kojom poručuju predsjedniku Zoranu Milanoviću “Predsjedniče, prešli ste na mračnu stranu“, poglavito dio kad kažu:
“Stali ste na stranu moćne i privilegirane manjine nasuprot obespravljenih i marginaliziranih manjina, ali i svakog stanovnika i stanovnice Hrvatske koji radi na tome da živi u normalnoj zemlji. Stali ste na stranu protagonista najmračnijih događaja u našoj povijesti i najružnijih djela sadašnjosti. Stali ste na stranu Orbana, Tuđmana, Merčepa, Dodika, Mlaće i Mladića.”
Odmah su se razotkrili i pokazali svoje pravo lice stavljajući pokojnog predsjednika Tuđmana u rang ratnog zločinca Ratka Mladića.
Uvrijeđeni su kad ih Milanović, sasvim opravdano pita zašto primjenjuju dvostruke standarde, zašto oni koji traže odavanje počasti likvidiranim članovima obitelji Zec nema na ratnim stratištima na kojima su masovno mučki pobijani Hrvati.
Odmah vas moram podsjetiti o liku i djelu pojedinih udruga civilnog društva poput Centra za mirovne, Documente Vesne Teršelić koje su se do prije dvije godine uvijek javljale odnosno širile četničke laži o Oluji i Domovinskom ratu sugerirajući javnosti da je knjiga HHO „Vojna operacija Oluja i poslije” relevantan izvor i dokaz o 667 počinjenih ubojstava u akciji Oluja i poslije.
Nakon reagiranje Luke Mišetića i mene, prije dvije godine kad smo upoznali javnost a knjiga Hrvatskog helšinskog odbora „Vojna operacija Oluja i poslije” koju je uredio Žarko Puhovski Raspravno vijeće Haaškog suda u predmetu Gotovina, Čermak i Markač nije prihvaćena kao dokaz i relevantan izvor o broju ubojstava počinjenih u akciji Oluja i poslije te da šire laži, udruge su privremeno zašutjele.
Uz Aleksandru Zec, u Domovinskom ratu je ubijeno 402 djece. Nažalost za njih nije nitko odgovarao kao što nitko nije odgovarao za ubojstvo Aleksandre Zec. Naravno to odnosno ta činjenica ne zanima stare „progresivne snage“ predvođene zagrebačkim gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem i njegovom platformom (NE) Možemo, novim šefom zagrebačke partije Viktorom Gotovcem i naravno uz obilatu pomoć skupine tzv nevladinih udruga civilnog društva.
“Progresivne snage” se hoće prikazati većim katolikom od pape te dale ulicu Aleksandri Zec u Zagrebu, nemam ništa protiv, ali pitam hoćete li dati ulicu svakom od ubijenih 402 hrvatske djece u Domovinskom ratu? Tako se ne radi pomirenje.
Jasno mi je da Tomašević i njegova platforma (NE) Možemo nastoje uz pomoć Viktora Gotovca, novog šefa zagrebačke partije ideološkim temama poput vraćanja trga drugu Titu te institucionaliziranjem žrtve Aleksandre Zec, žele skrenuti pozornost javnosti sa svoje nesposobnosti za upravljanje gradom.
Zagrepčani su glasali za promjene i platformu Možemo, a dobili su (NE)Možemo i Tomaševića koji uzima sirotinji.
Pero Kovačević/Foto:
