Nažalost, dogodio se najcrnji scenarij. Pribojavao sam se toga, ali ipak nisam mogao vjerovati da će se dogoditi. Nisam mogao vjerovati da će se Haaški sud tako izblamirati.
PIŠE: Pero Kovačević
Ponosan sam na činjenicu da mi je Slobodan Praljak bio prijatelj.
Iznimno častan, principijelan i pošten čovjek. Već mi je ranije rekao da on ne može prihvatiti teret da je ratni zločinac i da ga netko za to osudi jer zna da nije kriv. Rekao je i da ne može i neće prihvatiti da mu smanje kaznu na godinu zatvora jer on nije ratni zločinac.
Njegova smrt je junački čin časnog i principijelnog čovjeka.
Poruka Haaškom sudu, međunarodnoj zajednici i hrvatskim vlastima od 2000. godine koje su izdale Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića i ostale. Izdali su i Hrvate u Hercegovini. Stjepan Mesić, vlade Ivice Račana, Ive Sanadera, Jadranke Kosor, Zorana Milanovića su ih izdale.
Kakav je to sud, kakvo je to pravo koji tvrdi da je rat Srba i Bošnjaka interni sukob, a rat Hrvata i Bošnjaka međunarodnim sukob. Imali su, očitu zadaću, Miloševića i Srbiju amnestirati, a Hrvatsku proglasiti agresorom.
To jednostavno nije točno. To je apsurd. Hrvatska je spasila BiH.
Sud je balansirao do kraja svog rada u podjeli krivnje i ova presuda je balans za osudu Ratku Mladiću. General Praljak im je sve rekao:
“Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu.”
Poput Zvonka Bušića nije više mogao živjeti u Platonovoj pećini.
