Pojedini hrvatski mediji već niz godina prikazuju Žarka Puhovskog kao nekog tko je neupitna „moralna vertikala “hrvatskog društva, čiji se stavovi, sudovi i mišljenja neupitni.
Unatoč činjenici da je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu Žarka Puhovskog proglasio nevjerodostojnim svjedokom, Puhovski sustavno nastavlja širiti laži o „Oluji“.
Dok Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije govore i srbijanski mediji o „Oluji“ kao o „najvećem etničkom čišćenju“ i ubojstvu 2000 pripadnika srpske nacionalne manjine, Žarko Puhovski kaže:“ Oluja nije bila genocid. Bila je dio etničkog čišćenja.”
Puhovski sustavno licitira brojem žrtava srpske nacionalne manjine u „Oluji“ te tvrdi da se radi novo istraživanje te da je utvrđeno već „500 žrtava“.
Podsjetimo se Žarko Puhovski, mediji i političari su u Hrvatskoj sustavno i lažno sugerirali javnosti i čitateljima da je knjiga Hrvatskog helsinškoga odbora ‘Vojna operacija Oluja i poslije’ relevantan izvor i dokaz o 667 ubojstava u akciji Oluja i poslije.
Navedenu knjigu HHO-a ‘Vojna operacija Oluja i poslije‘, koju je uredio Žarko Puhovski, Raspravno vijeće Haaškog suda u predmetu Gotovina, Čermak i Markač nije prihvatilo kao dokaz i relevantan izvor o broju ubojstava počinjenih u akciji Oluja.
Naime, Tužiteljstvo je nastojalo uvesti tu knjigu kao dokaz preko svog svjedoka Žarka Puhovskog što Raspravno vijeće nije prihvatilo. Da je tome tako možete se i sami uvjeriti kad pročitate paragraf 50. presude Raspravnog vijeća Haškog suda:
“Dokazni predmet P2402 je izvješće pod naslovom “Vojna operacija Oluja i poslije”, koje je objavio Hrvatski helsinški odbor i uredio Žarko Puhovski. Izvješće sadrži izjave koje nisu potkrijepljene izvorima i dvostruke unose. Nadalje, tijekom ispitivanja Puhovskog u sudnici postalo je jasno da u knjizi ima grešaka. Iz tih razloga, Raspravno vijeće je odlučilo da se ne osloni na dokazni predmet P2402 u pogledu u njemu opisanih informacija kad nisu bile potkrijepljene drugim dokazima.”
Da je Raspravno vijeće Haškog suda proglasilo nevjerodostojnim svjedokom vidljivo je i iz paragrafa 31. presude Raspravnog vijeća koji glasi:
“Prilikom ocjene dokaza Raspravno vijeće je uvijek uzimalo u obzir vjerodostojnost i pouzdanost svjedokâ, {to je ponekad variralo za razne dijelove njihovih svjedočenja. Vijeće je uzimalo u obzir ponašanje svjedoka. Nadalje, razmotrilo je individualne okolnosti svjedoka, uključujući njegovu eventualnu umiješanost u događaje i strah od samoinkriminacije, eventualni odnos između svjedoka i nekog od optuženika te pitanje je li svjedok imao neki dublji motiv koji bi mogao utjecati na njegovu vjerodostojnost i pouzdanost.
Raspravno vijeće također je ocjenjivalo dosljednost i druge karakteristike svakog pojedinog svjedočenja, te jesu li postojali potkrepljujući dokazi i protudokazi.“
Prema tome Žarko Puhovski laže kad kaže: “Nema govora da su me otpravili kao nevjerodostojnog svjedoka u Haagu” te da se “Sud poziva na njegovo svjedočenje”. Ime Žarka Puhovskog se više nigdje ne spominje u presudi.
Hrvatska i srbijanska trebaju znati što presudama Raspravnog i Žalbenog vijeća Međunarodnog kaznenog suda u Den Haagu za bivšu Jugoslaviju utvrđeno vezano za pitanje broja žrtava pripadnika srpske nacionalne manjine u „Oluji“, jesu li Srbi deportirani iz Hrvatske i je li u „Oluji“ spaljeno 20 000 kuća.
Krenimo redom što stoji u presudama i zaključcima Raspravnog i Žalbenog vijeća suda u Haagu.
Jesu li hrvatske snage ubile 500 i više civila tijekom i nakon operacije Oluja?
Srbijanski mediji i Aleksandar Vučić tvrde da su hrvatske snage u „Oluji“ ubile 2000 srpskih civila, Žarko Puhovski je prije presude Raspravnog vijeća tvrdio da su hrvatske snage ubile 667 civila, danas tvrdi 500 civila. Ovo su također običajna lažne tvrdnje koja se stalno ponavlja u medijima.
Tužiteljstvo je tvrdilo da su hrvatske snage ubile oko 320 civila. Raspravno vijeće Haaškog suda je zaključilo je da ih je 44 ubijeno od strane pripadnika hrvatskih oružanih snaga.
Jesu li Srbi deportirani iz Hrvatske?
Evo što je utvrđeno u pitanju je li u „Oluji“ provedeno etničko čišćenje odnosno jesu li Srbi deportirani iz Hrvatske. Žalbeno vijeće je u svojoj presudi utvrdilo da Hrvatska nije deportirala Srbe iz Hrvatske u „Oluji“ niti provela etničko čišćenje.
Žalbeno vijeće je svojom presudom poništilo zaključak Raspravnog vijeća iz prvostupanjske presude u kojom je zaključilo da su krajinski Srbi bili deportirani samo iz 4 grada: Knina, Benkovca, Obrovca i Gračaca. Dakle samo iz ta četiri mjesta.
Za sva druga mjesta u tzv. Krajini, prvostupanjsko vijeće je zaključilo da su srpski civili napustili hrvatsku zbog razloga kojih nisu bili povezani s nezakonitim postupanjem hrvatskih vlasti. Ti zakoniti razlozi odlaska bili su:
• Dužnosnici “republike srpske krajine” pozvali su stanovnike da napuste područja (Prvostupanjska presuda, paragraf 1762);
• Strah od nasilja obično povezano s oružanim sukobom (Prvostupanjska presuda, paragraf 1762);
• Opći strah od hrvatskih snaga i nepovjerenje u hrvatske vlasti (Prvostupanjska presuda, paragraf 1762); i
• Činjenica da su ostali Srbi odlazili prouzročilo je efekt da su neki civili odlučili otići s njima (Prvostupanjska presuda, paragrafi 1754, 1762).
Znači zaključno Haški sud je zaključio da je ogromna većina pripadnika srpske nacionalne manjine tzv Krajine napustila Hrvatsku iz svojih razloga, a da hrvatska vlast za to nije bila odgovorna.
Je li 20.000 kuća spaljeno u „Oluji“?
Ta tvrdnja, odnosno laž, je temeljito diskreditirana na suđenju. Ta teza, koja se stalno ponavljala u posljednjih dvadesetak godina, temelji se na pogrešnim tvrdnjama u izvješću HHO-a o Oluji od 1999. godine, u kojem je HHO tvrdio kako je kanadski general Alain Forand, zapovjednik UN-ovih snaga u Kninu, izjavio da su 22.000 kuća spaljene u Sektoru Jug.
Stvarnost je da je Forand izjavio kako je ukupno bilo pregledano 22.000 kuća u sektoru Jug, a ne da je toliko spaljeno. Istina o broju spaljenih kuća na oslobođenom prostoru vjerojatno je bliža brojki iz izvješća glavnog tajnika UN-a u prosincu 1995: oko 5000 kuća i staja uništene su nakon Oluje.
Eto, to je utvrđeno na suđenju u Den Haagu, a sve ostalo su laži. Širite istinu.
Pero Kvačević/ Foto: Icty
