Plenkovićeve poruke u tom kontekstu, bilo da su izrečene na hrvatskom ili engleskom jeziku neće pasti na plodno tlo. Prije bi se moglo dogoditi da će izazvati rast novih pubertetskih bubuljica.
Piše: Kazimir Mikašek-Kazo
Ovo je jedini mogući odgovor Plenkovića velikom King Kongu s Pantovčaka. No, hinjena veličina „velikog“, automatski ne znači da je to znak odrastanja, jer gotovo svakog dana svjedočimo da „veliki“ muku muči s „pubertetskim bubuljicama“ i on je egzemplarni primjerak „velikog“ u zakašnjelom pubertetu koji se kronično pretvorio u trajno adolescentsko stanje.
Moglo se povremeno sa simpatijama gledati na njegove pubertetske ispade i ponekad mu oprostiti, pa onda s antipatijama osuđivati sve njegove anacionalne poteze i izjave, no dijagnoza uvrijeđenog pubertetlije, koji nikada neće odrasti, bez obzira sugerira li mu se to na engleskom ili hrvatskom jeziku, danas je čvršća nego bilo kada prije. Uzalud Vam trud Plenkoviću!
Milanovićevo odrastanje je proces koji neće nikada završiti i s tim se treba pragmatično pomiriti kao s trajnim stanjem. Miroslav Škoro to mudro zna, pa ga je baš zbog toga kao dečeca za ručicu doveo na Pantovčak kao jednu od svojih političkih igračaka na kojima bilda populističke mišiće nadajući se da će i on još rasti! I jedan i drugi zapravo hodaju maleni ispod zvijezda!
King Kong s Pantovčaka jednostavno protuzakonito, pubertetski favorizira Zlatu Đurđević kao svog jedinog kandidata za mjesto predsjednice Vrhovnog suda RH ne zato što o njoj ništa ne zna, ne zato da se inati Plenkoviću, već naprotiv, zato što o gđi. Đurđević, njenom obiteljskom back groundu i psihološkom profilu zna baš sve. Jer ako zna sve o Plenkovićevoj „vojnoj lekarki“ i „ocu udbašu“ i ako protiv Plenkovića koristi vokabular jednog notornog Škorinog megafoniste, kako ne bi znao sve o svojoj kandidatkinji. Tko joj je otac, stric, ujak i td. i td?
Nije valjda da on smije brojati krvna zrnca obiteljskih stabala, a drugoj strani je to zabranjeno? Zato, novinari oprez, jer pubertet je gadna stvar!
I ona i on, pubertetski su se protivili izručenju udbaških ubojica njemačkom pravosuđu iako je cijeli svijet znao da srljaju u najveći politički poraz kojega su konačno doživjeli nakon izručenja udbaša Njemačkoj i to u potpuno transparentnoj, pravno čistoj akciji u svim pravnim i političkim segmentima. Doživjeli su poraz i međunarodnu šamarčinu!
No, iluzionističkim trikovima Miroslava Škore i zahvaljujući demenciji hrvatskih glasača, Milanović je svoj politički poraz pretvorio u pobjedu i sada mu za pobjednički predsjednički tim nedostaje samo gđa. Đurđević! Barem za sada? Ima on još pubertetskih prohtjeva u repertoaru, a sve sa željom da nestane kao fikus i da postane još veći kaktus koji bode! On i ona, su MI iz one poznate sintagme o Mi i Oni!
Pomoću gđe. Đurđević „veliki“ valjda želi dokazati da su Perković i Mustač nevine, nepravedno osuđene bebe na „nacističkom švapskom sudu“! Koga je još briga što je Republika Hrvatska u vrijeme „Lex Perković“ došla na međunarodne crne liste konzumacije demokracije i koga je još briga što Angela Merkel tada demonstrativno nije došla u Zagreb u najsvečanijem povijesnom trenutku za našu domovinu? Može li se izmjeriti šteta za Republiku Hrvatsku u svakom pogledu?
Milanović će ako treba još jednom pljunuti na međunarodni ugled Hrvatske pa zato, ili upravo samo zbog toga želi ufoteljiti svoju lijevu ruku u toj raboti i to ni manje ni više nego na mjesto predsjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Pa nije to općinski sud u Velikoj Gorici?
Da je imao takvu facu na visokom položaju u vrijeme kad je grmilo, Perković i Mustač bi i danas žarili i palili hrvatskim obavještajnim sustavima, iako ni danas fizički bez njih, situacija uopće nije onakva kakva bi trebala biti. Njihov duh još uvijek lebdi važnim hodnicima! Dok god se ne lustriraju njihovi krakovi, duboka će država biti država nad državom.
Možda bi Milanović u nekakvim normalnim okolnostima i mogao odrasti, možda bi mogao pobijediti pubertetske bubuljice, možda bi mogao postati državnik koji primarno poštuje zakone zemlje u kojoj je predsjednik, no čini se da su udbaški krakovi i duhovi snažno zagrlili Pantovčak i iz tog zagrljaja ne vidi se put ka odrastanju.
Plenkovićeve poruke u tom kontekstu, bilo da su izrečene na hrvatskom ili engleskom jeziku neće pasti na plodno tlo. Prije bi se moglo dogoditi da će izazvati rast novih pubertetskih bubuljica! Milanovića bi trebalo tretirati Gandijevski, kao zrak, a kao zaštitu od pubertetskog sindroma treba se slijepo držati zakona i procedura. Ignor ili opoziv!! To je jedina pomoć protiv fikusa koji silno želi odrasti i postati kaktus!
Kazimir Mikašek-Kazo/Foto:hrt
