PIŠE: Željko Maršić-Zenga
DRAGOVOLJCI obrambenog Domovinskog rata (ODR) u Hrvatskoj, pri svakom budućem putovanju izvan granica mogu nositi cvjetić i otkidajući mu latice sricati; Hoće me – neće me/ uhititi ovaj put ili neki drugi, kad im bude trebalo.
Pripadnike HVO nakon spašavanja BiH od velikosrpske agresije čeka još teža sudbina – osim privremeno u Hrvatskoj, nigdje neće biti sigurni. I jedne i druge, koji od mrcvarenja ubrzo ne pomru u budućnosti čeka opći progon.
Ulaskom Srbije i BiH u EU, svaka prijava i tjeralica ovih zemalja postat će akt EU, po kojemu će naše jugofilne snage s užitkom postupati. Vanjskopolitički igrači s radošću će koristiti metež za ostvarenje svojih interesa. Uvijek postoji potreba za održavanjem vatrice trusnih područja, koja rasplamsaju kad velikima sukob treba.
Jugofili „ s ovih prostora“ a posebno jugofili iz Hrvatske, koji dragovoljcima nikada neće oprostiti rušenje jugoslavenskog totalitarizma, temeljito su pripremili sustav.
Prvo su godinama čistili sustav vojske, policije i obavještajnih službi od ozbiljnije nazočnosti dragovoljaca ODR. Paralelno su osigurali temelj operacije – arhive, dokumente, te ljude po tužilaštvima.
Srbija, i Republika Srpska, u oštroj borbi za izjednačavanje krivnje u ratovima su poklon od podrivača hrvatske suverenosti jedva dočekali. Sada model optužbi primjenjuju kad god im zatreba, lukavo i dozirano. Federacija BiH, majorizirana od bosanskih muslimana, želi očistiti, iz BiH protjerati i tako desetkovane Hrvate.
Cijeli taj pakleni plan bio bi neizvodiv bez obilate, protuustavne, protuzakonite i monstruozne podrške koju su dobivali i dobivaju od hrvatskih jugofilnih podrivača. Ta skupina je odavno trebala biti uhićena i suđena za podrivanje nacionalne sigurnosti, no nelustrirani sustav za takav korak nije smogao snage. Glavne dionike mreže je vrlo lagano identificirati.
1989.Marković i njegova mreža pripremaju zakone o pretvorbi i privatizaciji i kreću s realizacijom kako bi direktori s „društveno-političkom podobnošću“ preuzeli kapital za buduća djelovanja i osnovu za moć. U ratnom vihoru, naslijeđenim pod njihovom palicom, provodi se ključna pretvorba. Kasnija raspodjela privatizacijskih ostataka poslužila je denunciranju hrvatske politike. Jugofili su do tada već postali bankari i obilato djelili tehnomenadžerske kredite, umnažajući prljavo stečeni kapital.
1994. Stjepan Mesić, Manolić i mreža oštro napadaju predsjednika Tuđmana pokušavajući izvršiti državni udar. Prozirno su svoju akciju pokušali prikriti brigom za BiH, iako je u to vrijeme već potpisan mirovni Washingtonski sporazum za BiH. Pravi uzrok je Tuđmanova odluka iz 1992. da cjelokupni hrvatski sustav pročisti od udbaških struktura. Odgovorili su mu iz svih raspoloživih „oružja.“
1994. Vesna Pusić i njezina mreža se pridružuju akciji ponavljanjem mantre o Hrvatskoj agresiji na BiH. To čine godinama, konstantno i nekažnjeno.
1997./1998. Stjepan Mesić, ogorčen neuspjehom državnog udara, sam se prijavljuje za svjedoka sudu u Haag-u. Svjedočio je kontroverzno, jednom javno ali u statusu zaštićenog svjedoka a jednom super tajno.
1998. Arhiva HVO-a prebačena u prostore HDA. Bez ograničenja u korištenju kakva je SDP nametnuo za arhiv SKH i službi tog vremena. Tko je po njoj vršljao i što je izuzeto zna samo dragi Bog. Dokumenti nisu prošli postupak klasifikacije a time ni deklasifikacije.
2000.Račan i SDP unatoč sporu s dobrim izgledima, unatoč saborskoj rezoluciji o nenadležnosti, Haag-u expresno poklanjaju nadležnost nad Bljeskom i Olujom. Monstruoznom odlukom, neviđenom u svijetu, bez zakonskih osnova dilaju dokumente s oznakom državne i vojne tajne.
2000. Stjepan Mesić postavši predsjednik RH, slavodobitno najavljuje projekt detuđmanizacije te mahnito i protuzakonito, širom otvara predsjedničke arhive svim zainteresiranim obavještajnim službama i istražiteljima. Procjene govore o izuzeću stotina tisuća dokumenata. Mnogi su nosili oznaku državna i vojna tajna i nisu prošli postupak deklasifikacije.
2009. Arhivu HVO sele iz HDA u HMDCDR. I dalje je neklasificirana. Procjene govore da je u vremenu do 2009., iz arhiva izuzeto desetak tisuća dokumenata.
2010. Iz MORH-a „nepoznati“ nekažnjeno kradu popise dragovoljaca i branitelja i javno ga objavljuju na internetu.
2012. Predrag Matić Fred i mreža slavljenički legaliziraju objavu registra službenom objavom, kako se srpske i bosanske obavještajne službe ne bi koristile nelegalnom dokumentacijom.
2012. Kako bi pokrili vjerodostojnost dokumentacije budućih optužnica, tužiteljstva Srbije i BiH povremeno i službeno traže pojedine dokumente uvijek precizno navodeći čak i broj registratora u kojemu se isti nalaze. Sve je pokriveno međunarodnim sporazumima o pravnoj suradnji koje je kroz 12 godina mandata sklopio za jugofile, Mladen Bajić i njegovi suradnici.
2014. Milanović, Pusić i mreža unatoč jasnim upozorenjima iz sustava, izbjegavaju uvrštavanje hrvatskih primjedbi u pregovarački okvir EU za Srbiju.
Danas se cinično cerekaju zastupnici SDP-a Maras, Kotromanović, Matić, Miljenić, Bauk i slični. Njihove stvarne namjere jasno se otkrivaju sarkazmom kako u njihovo doba nema uhićenja branitelja. Uvažavajući gornji kronološki slijed jasno je zašto ih tada nema – saveznici se očito dogovore o vremenu akcije. Vrlo indikativni su pojedinci s ratnim stažom, koji unaprijed znaju da ih ni Srbija ni BiH neće uhititi politički instruiranim optužnicama. Čime su zaslužili tako poseban tretman? Njima je očito smiješan primjer generala Gotovine koji je nevinost dokazivao punih 12 godina, od toga 7 u pritvoru. Jugofilnu mrežu podupire i Rade Šerbedžija koji generala Gotovinu naziva banditom i kriminalcem! Tako politizira povlašteni glumac ,kobajagi disident, ortodoksni jugofil, lagodno Brijunski udomljen o trošku Hrvatske.
Vesna Škare Ožbolt predviđa 2000 do 5000 optužnica iz BiH. Što će učiniti Srbija ovisi o trenutku ali se zna za postojanje pripremljenih 300 do 400 optužnica.
Teška situacija se ipak može ispraviti ukoliko najavljeni sustav Domovinske sigurnosti bude popunjen obrazovanim i voljnim dragovoljcima DR. Iako nemamo vrijednu dokumentaciju poput protivnika, koje su nahranili hrvatski jalnuši, znamo da je 500 oficira armije BiH sudjelovalo u agresiji JNA na Hrvatsku,1991. i 1992. O Srbijanskoj agresiji imamo toliko dokumentacije da možemo prirediti na desetke tisuća optužnica za ratni zločin. Uspostavom „ravnoteže straha“ vrlo brzo bi započeli konstruktivni razgovori i našlo bi se suvislo rješenje.
Do tada se moramo koristiti njihovom metodom, potencijalne sumnjivce iz naznačenih skupina popisati i popise dostaviti na granične prijelaze. Raspisati međunarodne tjeralice za sve protiv kojih imamo iole čvrste indicije. Kad se potencijalni pojave na granici slijedi uhićenje, smještanje u pritvor na mjesec dana i tijekom tog vremena napiše se optužnica.
Sustav Domovinske sigurnosti je nužan da ukloni mreže otpora u sustavu državnih odvjetništava, koji su do sada, gdje god su mogli, izbjegavali procesuiranje ratnih zločina nad Hrvatskom a hranili i podržavali jugofilnu osvetu hrvatskom suverenizmu. (npr. samo u mojoj općini srbočetnici i JNA su ubili, zatukli i zaklali preko 60 civila. Znamo točno koje su postrojbe napadale mjesta u općini. Znamo tko im je zapovjedao. Nitko iz sustava DORH nikada nije podigao kaznenu prijavu za te zločine.)
U isto vrijeme započeti istrage i suđenja pripadnicima hrvatskih podrivačkih mreža.
Imaju li Plenković, Stier, Krstičević i ostali snage za suverenistički, državnički potez dok mantraju o savezničkim konzultacijama i europskom putu BiH, koji ne želi ni vlast Srba ni Bošnjaka muslimana?…. Ipak ću za ocjenu ostaviti nešto vremena, nadajući se čudu uz obilatu Božju pomoć.
