Nedavni europski izbori pokazali su političku težinu pojedinih stranaka u Hrvatskoj. Tada je Domovinski pokret osvojio malo manje od devet posto, dok je Most nakon svojevrsnog raskola i razlaza s bračnim parom Selak-Raspudić ostao na četiri postotna poena.
Nedugo nakon toga, uz teške optužbe i javne prepirke, došlo je do cijepanja Domovinskog pokreta na Penavinu „službenu“ struju, i Radićevu koja ovih dana najavljuje osnivanje nove političke stranke.
Nitko tu nema razloga za slavlje, desnica je ponovno posvađana i marginalizirana u bratoubilačkom ratu za puki prelazak izbornog praga (koji ne jamči ništa više od nekoliko uhljebničkih fotelja), a birači su još jednom razočarani i usmjereni na HDZ. Sjajnu perspektivu nema ni Most sa svojim besplodnim oporbenjaštvom, niti dvije zaraćene frakcije Domovinskog pokreta u inferiornoj poziciji naspram Plenkovićeva HDZ-a.
U takvim okolnostima, najsvjetlija točka hrvatske desnice u ovom je trenutku Tomislav Jonjić, odvjetnik, doktor povijesti, publicist, urednik, nekadašnji diplomat i hrvatski branitelj koji je još u svibnju najavio da ide u utrku za funkciju predsjednika države. Riječ je o intelektualcu i rodoljubu, katoliku i čovjeku bez mrlje u osobnom i obiteljskom životu čiji su roditelji za slobodnu Hrvatsku robijali po jugoslavenskim tamnicama.
Za razliku od mnogih, u višedesetljetnom javnom djelovanju Jonjić se nije nikad kompromitirao dodvoravanjem ljevici, i to je zacijelo glavni razlog njegova prešućivanja u tzv. mainstream medijima.
Ali Jonjić u desnoj javnosti nije i ne može biti nepoznat pa se zapravo postavlja pitanje – gdje su i što rade čelnici desnih stranaka? Što se čeka i gdje je potpora dr. Jonjiću? Zar će se propustiti još jedna prilika da se desnica udruži oko ključnih nacionalnih pitanja i da pod jednu zastavu stanemo svi mi koji u biti mislimo jednako?
U perspektivi to možda dovede i do formalnih spajanja, ali u ovom je trenutku najvažnije suzbiti daljnju fragmentaciju te osjećaj razočaranja i malodušnosti.
Nakon svih sukoba i međusobnih uvreda treba nam pobjeda, treba nam osjećaj da smo kadri biti zajedno i nadjačati suparnike. A ako desnica stane iza Jonjića, postoji ozbiljna šansa za njegov ulazak u drugi krug. Pritom ne treba dvojiti da je nemali broj HDZ-ovaca silno razočaran Draganom Primorcem, pa bi Jonjiću lako mogli dati svoj glas.
Dakle, ovi predsjednički izbori pokazat će ima li mudrosti na hrvatskoj desnici, ima li političke inteligencije i državničkog karaktera u Penavi, Radiću, Petrovu, Grmoji, Pavličeku i ostalima. Ako podrže Jonjića, svi oni od toga mogu samo profitirati. U suprotnome, sigurno gube i oni i Hrvatska s njima; Milanoviću se smiješi novi predsjednički mandat, a desnici slijedi daljnje cjepkanje i smjena generacija.
Ivo Blažević/Foto: pxll
