Naša politika izrodila je mnogo osebujnih likova, cijeli niz kojekakvih Rojsova, Stazića, Bebića, Pernara… no rijetko kad kao ‘studenta s Princetona’.
Lik je to koji svoju predsjedničku kampanju bazira usključivo na činjenici kako je, eto, studirao na Princetonu, i sad bi ta, inače posve nebitna i posve irelevantna činjenica, trebala biti čak ključni razlog zbog kojega bi trebao biti izabran.
Za predsjednika države!
Nedavno je, vjerojatno još uvijek traje, ministarstvo prosvjete provelo provjeru sveučilišnih diploma, među stotinama provjerenih, i onih prije i onih poslije devedesete, jedino sveučilište koje nije na tom sramotnom popisu bilo je – mostarsko.
Po falsifikatima prednjači zagrebačko, zatim splitsko…
Umjesto da, baš sukladno nalazima, ovaj tzv. kandidat, kad se već odlučio za ovakav vid političke komunikacije, inače po meni posve promašenoj, izvede nešto na tom tragu, npr. jedna od ovih diploma je sa zagrebačkog sveučilišta, ali ne današnjeg, posrnulog, koje je palo na ispod 600 mjesta… ili sličan izborni igrokaz, ovaj politički analfabet se odlučio za fotografiju ispod.
Ne treba niti govoriti koliko se Hrvati bore za mostarsko, dakle jedino hrvatsko sveučilište u BiH, koliko je ono važno za opstanak Hrvata i tako dalje. Sve su to činjenice koje bi ‘student sa Princetona’ trebao i morao znati.
Umjesto toga on je sebe, valjda nekom, nama nepoznatom, ‘princetonovskom pregenijalnošću’ teško kompromitirao, demonstrirao je neviđeno bahaćenje, a najgore od svega demonstrirao je elementarno nepoznavanje politike i političkih prilika u regionu. I to na najbazičnijoj razini, a htio bi biti predsjednik države.
Ukratko, osim što je sramota i promašaj sam po sebi, taj kandidat je teški promašaj, teži možda čak i od notorne Saše Borić, i za HSLS. Ako stranka nije znala za ovaj pregenijalni i do sada u Hrvatskoj nepoznati vid (osim možda Matanićevog filmića ‘očistimo Zagreb’) političke komunikacije, najmanje što može učiniti je povlačenje potpore ‘studentu s Princetona’, pritom ga žurno poslati na kraći tečaj od dvadesetak sati političke komunikacije.
A ako su sa svime ranije bili upoznati, onda za tu stranku, koju inače vodi predsjednik bez ijedne diplome, spasa nema.