Ovo je priča koja je nastala prije otprilike šest godina, u jednome gradu koji se zove Ljubuški.
PIŠE: Žana Alpeza /Foto:ljubuški.info
Prijatelji koji se poznaju iz školskih klupa, tada studenti, sada su neki zaposleni, neki nisu ,jedne večeri na zajedničkim susretima su razgovarali što će nakon završetka školovanja, tko će ostati u ovome gradu, tko krenuti u potragu za boljim životom ova mlada ekipa ambicioznih ljudi uvidjela je da ima mnogo problema u ovome gradu, a ono što je bilo pokretač ideje je da su svjesni da trebaju ostati u gradu, na svome ognjištu, da bi pomogli onima kojima je pomoć najpotrebnija.
Tako se rodila ideja da ima mnogo ljudi kojima je pomoć potrebna, a to su stariji ljudi, osobe sa invaliditetom, obitelji sa djecom koji su nazaposleni i slično.
Razgovarajući ove večeri smišljali su kako i gdje početi, kako osmisliti koncept ideje koja će obuhvatiti čitavu općinu ( poslije i šire), došli su do ideje do osnuju Udrugu koja se zove AGAPE.
Agape ili gozba ljubavi (grč. ἀγάπη: ljubav) bio je običaj zajedničke večere ranih kršćana koja je blagovana kao uvod u slavljenje svete mise. U kršćanskoj teologiji naziv se još koristi kako bi se ukazalo na Božju ljubav za čovječanstvo.
Sami naziv udruge znači da svoju ljubav, energiju, vrijeme žele dati onima kojima treba.
Više o gradu Ljubuškom
Ljubuški je grad i općina u Bosni i Hercegovini. Grad je smješten s lijeve strane obale Trebižata, rijeci na kojoj se nalaze brojni slapovi od kojih su najpoznatiji Kravica i Koćuša. Pored svojih prirodnih ljepota Ljubuški je također poznat po velikoj kulturnoj i povijesnoj baštini.
Na raznim lokalitetima širom općine mogu se naći ostaci iz gotovo svakog razdoblja ljudske povijesti, od kojih vrijedi izdvojiti: starorimski logor u Gračinama, tvrđavu na vrhu Buturovice te stećke u Studencima, Bijači i Zvirićima. Humačka ploča – jedan od najstarijih spomenika pismenosti u Bosni i Hercegovini iz (XI. ili XII. stoljeće), pisan hrvatskim jezikom, starohrvatskom ćirilicom s upotrebom pet slova na glagoljici.
Stari grad Ljubuški – srednjovjekovna tvrđava na brdu Buturovica iznad Ljubuškoga, izgrađena vjerojatno u 15. stoljeću, a proširena nakon Osmanskog osvajanja. U prijašnje doba je Ljubuški bio i upravno središte zapadne Hercegovine, no taj status je općina izgubila povlačenjem novih županijskih granica sredonim 1990-ih.
U okviru današnje zapadnohercegovačke županije se Ljubuški nalazi na njenom južnom kraju. Područje općine pokriva površinu od 292,7 km², a područje grada se prostire od vrha Buturovice u Ljubuško polje prema Trebižatu.
Počeci rada
Svakodnevno ukazujući na razne probleme ovoga grada, ovi mladui ljudi nisu mogli sjediti prekriženih ruku i gledati kako vrijeme, odluke, prolaze bez ikakvog razvitka za dobrobit ovih žitelja grada. Tako su u svojim od mnogobrojinih aktivnosti ukazivali na probleme oko plaćanja usluge voda, ovi mladi iz Udruge smatraju da su naknade za vodu skupe, te su sakupljali peticije, ulične akcije ukazivajući da se nešto promijeni, nelogično je da su računi za vodu skupi, a ova općina ima prirodno bogatstvo te jedan od upečatljivih slogana koji je bio postvavljen u gradu na kojemu je pisalo
„U Ljubuškom ne teče med,ni mlijeko, ali teče najskuplja voda“.
Ovakvim i sličnim odlukama da pokrenu akcije i peticije će vrijeme pokazati koliko su ovi mladi svojim angažmanima uspjeli.
Probudili spavače
Ono što je zacijelo ovome kraju ostalo nezaboravno ne samo općini Ljubuški je da su prije par godina točnije 2014 godine, postavili ispred poduzeća koja su odavno ili u stječaju ili zatvorena ili nešto treće, svijeće koje su zapalili, položili vijence i postavili smrtovnice. Te sada su se odjednom svi „probudili“ pa se uključio i nadležni Mup .
Sa ovim postupkom ova mlada ekipa je htjela ustvari reči da je toliko poduzeća koje ne rade dali su u stječaju, dali zbog nečega drugoga zatvorene, a prije su imale proizvodnu djelatnost te sada gledajući stanje u gradu koje se dugo vremena ne mijenja dali zbog političke nefunkcionalnosti ili općenitog stanja u ovoj državi je vjerovatno mnogo razloga, ali nije razlog da se ne treba ukazati promjene.
Osmrtnice, svijeće i vijenci na ulaze spomenutih objekata postavljeni su tokom noći, no svi su uklonjeni prije zore, navedeno je na Facebook profilu Udruge Agape.
“Imali smo viziju da će ovo barem zoru dočekati. Sloboda izražavanja? U Ljubuškom? Da, kao snijeg u julu. Ni ljubuške zore, a kamoli proljeća”, poručili su iz Udruge Agape.
Ova ekipa iz Udruge Agape je nepolitična, nepotkupljiva, ambiciozna, afirmirana sa svojim stavom i ciljem da promiču i ukazuju na opće dobro ovoga grada.
Dali će netko nazvati ovo performansom ili osobno ja kažem da je to jedan od načina ukazivanja onih koji stvarno vide realne probleme ovoga grada.
Promicanje kulturnog i društvenog života
Jako važno je reći da Udruga je usmjerena na promicanja koja nastoje pokrenuti društvenu i kulturnu scenu ove sredine te aktivizam i solidarnost njezinih građana. Potiču obrazovanje mladih na jedan potpuru. Ono što bi mladima poručili jest da se prestanu podcjenjivati i liše se svakog straha pred pojedincem ili sustavom. Da kritički ispituju informacije do kojih dolaze, ne daju se smesti uvriježenim stavovima njihovih sredina te se ohrabre da sebi sami stvaraju sredinu kakvu žele.
Naići ćemo na neke izjave ili članke u kojima ove mlade ljude često zovu idealistima (pored svih drugih naziva), a sve što oni traže u tom ‘svom idealizmu’ je podrška i vjera u njihov rad, čak i u ovakvom vremenu i društvu lišenom svakog povjerenja i nade u bolju budućnost. Drugim riječima, treba vremena da ih ljudi upoznaju i skupa s nama doprinose ostvarenju naših ciljeva.
Ustvari radom ove Udruge ovi mladi žele promicati važnost sudjelovanja mladih u razvoju vlastite sredine. Važnost volontiranja, brige o djeci s poteškoćama u razvoju, humanitarnog rada, aktiviranja u bitnim pitanjima društva u kojem živimo, brige o okolišu, održivog življenja, važnost upoznavanja raznolikosti naše zemlje, a time i odbacivanja predrasuda i stereotipa prema drugom i drugačijem su sve vrijednosti koje se ogledaju u otvaranju svijesti i usuđujemo se reći oslobađanju naših mladih od svega onog što ih koči u njihovom ostvarenju.
Djela pokazuju njihove čiste obraze
Ovo je šesta godina od osnutka rada udruge Agape. Vraćajući se unatrag kroz bure i bujice od nerazumjevanja, do podsmjehivanja, do raznih nelagodnosti, ova mlada ekipa je šestu godinu čvrsto na nogama pokazivajući da ono što je zacrtano u cilju je i provedivo.
Sada nakon šeste godine rada ljudi pokazuju naklonjenost, razumjevanje, toleranciju, svaki dan se susreću sa riječima podrške potpore, a gdje su svi oni bili u počecima. Ipak je ovo njihov grad, tu će njihova djeca ostati obrazovati se, graditi budućnost. Otkud se sada „glas tišine“ se probudio upravo sva ta tišina koja se nakupljala godinama i nakuplja ostavlja samo gomilu problema, jer ne reagiraju ne uviđaju ili ne žele vidjeti!
Netko mora početi ,netko mora reagirati, reći što je neispravno, reći što bi bilo dobro ,što bi se moglo uraditi. Sada kada sugrađani vide da oni to mogu, da su „čista obraza“ u svojim namjerama budi se optimizam kod sugrađana, buidi se nada, vjera da ima dobrih plemenith ljudi bez ikakvih maska.
Božićna solidarnost i humanost sajma
Kako bi mogla pričati o udruzi Agape da ne kažem u ovim predblagdanskim danima njihov humanitarni projekt u zadnjih par godina, a to je Božićni sajam kojega organiziraju sa ciljem da sve što se prikupi u novčanim, ili drugim potrepštinama se donira onim najpotrebnijima ove općine.
Tako je i ove godine ovaj Sajam donio mnogo oblika humanosti, solidarnosti, zajedništva i najvažnije od svega da svi imaju za ove blagdane duh topline. Na ovome sajmu koji traje nekoliko dana su uključeni mladi, volonteri, djeca ustvari svi koji mogu na bilo koji način pomoći, ujedno sajam nudi bogat i zanimljiv program.
Na više od 300 ljubuških adresa stići će paketi pomoći sa osnovnim namirnicama, koje će im vratiti toplinu blagdana. Sajam raste. Svake godine sve je veći i bolji. Što reći za volontere i sve druge koji su pripremili štandove, hranu, ukrase.
Smisao blagdana je upravo ovaj pjesma, prijatelji i poznanici koji se dugo nisu vidjeli ovdje se sretnu, a ugođaj će i starima i mladima ostati u lijepom sjećanju.
Velik broj ljudi u BiH, pogotovo mladih, ne vjeruje da država može ponuditi perspektivu. Ustvari postajemo jednom vrstom taoci jednog koncepta koji se dugo ne mjenja, zato ovakvih priča i ovakvih ljudi ovoj državi treba više.
U daljnjem radu udruge AGAPE iz Ljubuškoga koji su donijelina polju građanskog aktivizma, demokracije, ljudskih prava, interkulturalnog dijaloga, solidarnosti ,nadu i optimizam ovome gradu želim sve najbolje u budućem radu.
