Prilog kolumni “Koliko je Ukrajina pomogla Hrvatskoj u Domovinskom ratu?”

Prije svega ovim putem se želim zahvaliti svima na čestitkama za tekst “Koliko je Ukrajina pomogla Hrvatskoj u Domovinskom ratu?” Posebno se zahvaljujem gospodinu Zvonku Zubaku, kojim me nazvao i čestitao da sam imao snage i hrabrosti reći istinu tko nam je pomogao, a tko nije u Domovinskom ratu. Drago mi je da je uradak, odnosno kolumna izazvala veliki interes.

Kad sam pisao ovaj uradak odnosno kolumnu bilo mi je jasno da se istina o tome razdoblju neće jednom dijelu svidjeti i da je neće prihvatiti. Držim i uvijek ću se tako ponašati kao i do sada da ću pisati i govoriti istinu, a to što se istina nekome ne sviđa ili mu ne odgovara nije moj već njihov problem.

Kao što sam naznačio u kolumni odnosno uratku bavio sam se pitanjem i dao odgovore na pitanje : je li Ukrajina pomagala Hrvatsku u Domovinskom ratu, jednako tako bavim se i pitanjem: je li Rusija pomagala Hrvatskoj u Domovinskom ratu odnosno kako je Zapad tretirao Hrvatsku u Domovinskom ratu.

Zašto sam napisao ovaj uradak, odnosno kolumnu?

Predsjednik Vlade Andrej Plenković, ministar Grlić Radman i drugi hrvatski dužnosnici, kao i mediji ističu staro i dugogodišnje prijateljstvo Ukrajine i Hrvatske odnosno ukrajinskog naroda i hrvatskog naroda. Ističu pomoć Zapada Hrvatskoj i naših sadašnjih saveznika. Držim da hrvatska javnost treba znati odgovore na ova pitanja. Ne mogu prihvatiti krivotvorenje povijesti iz razdoblja Domovinskog rata.

Uradak sam izradio profesionalno, nepristrano na temelju podataka i činjenica iz prve ruke. Za izradu ovoga uratka koristio sam se i svojim bilješkama iz Domovinskog rata. Svjedok sam i akter svih tih događanja iz prvih redova. Podsjećam da sam 1990. radio na ustrojavanju Ministarstva obrane.

Radio sam na ustrojavanju Hrvatske vojske, bio sam predsjednik radne skupine koja je u lipnju izradila Plan obrane, Plana uporabe oružanih snaga i Plan osvajanja vojarni „JNA“( skupinu je imenovao predsjednik Tuđman i Vlada u svibnju 1991.)Predsjednik Tuđman je te strateške dokumente donio početkom srpnja 1991. godine.

Jednako tako bio sam jedan od četiri ovlaštene osobe za primanje prebjega iz „JNA“ u Hrvatsku vojsku. Bio sam 11 na popisu KOS-a za likvidaciju u prosincu 1990. godine.

Iznio sam činjenice i dokaze iz prve ruke ne iz druge, treće, pet ili desete ruke.

Ne znam zašto mnoge smeta istina da Ukrajina nije pomagala Hrvatskoj u Domovinskom ratu. To je istina to govore činjenice. Zašto nisu pomagali, to oni znaju ali to nije bila tema uratka.

Ne znam zašto mnoge smeta istina da Zapad nije pomagao Hrvatskoj u Domovinskom ratu, da je uveo Hrvatskoj sankcije putem Vijeća sigurnosti UN-a odnosno embargo na uvoz oružja i vojne opreme. Zašto im smeta istina da se taj i takav Zapad zalagao i podržavao teritorijalnu cjelovitost tadašnje Jugoslavije.

Ne znam zašto mnoge smeta istina da nam je u tom razdoblju u naoružavanju jedino pomogla Rusija. Zašto im smeta istina da smo se naoružali nužnim naoružanjem i vojnom opremom zahvaljujući Rusiji.

Boris Jeljcin, ruski predsjednik u to vrijeme, odobrio  i znao da se naoružava Hrvatska vojska. Zahvaljujući Rusiji naoružali smo se i opremili ratno zrakoplovstvo i dobili drugo vrijedno i ubojito vojno oružje.

Helikopteri Mi-24 ali i MiG-ovi, dopremani su ruskim zrakoplovima preko Mađarske u Hrvatsku kako bi se izbjegle međunarodni embargo na naoružavanje zemalja bivše Jugoslavije. Preko Zvonka Zubaka i njegove kompanije Winsley Finance Limited Hrvatska je iz Rusije nabavila 24 MiG-a 21, 17 transportnih helikoptera, 11 borbenih helikoptera MI-24, 100 protuoklopnih lansera Fagota, nekoliko tisuća raketa i bombi, nekoliko desetaka tisuća kalašnjikova i oko 30 milijuna metaka.

Ono najvažnije, Rusi su imali vrlo pristojne cijene. MiG-ovi su stajali oko 700 tisuća dolara po komadu, leteće topovnjače MI-24 tada, a i sada najmoćniji vojni helikopter na svijetu, stajali su između 1,5 i 2 milijuna dolara po komadu, a kalašnjikovi su stizali po cijeni od po 134 dolara. Posao u koji je bio uključen Zubakov Winsley i koji je bio dogovoren i plaćan putem pokojnog ministra obrane Gojka Šuška, te RH Alana, koštao nas je nešto manje od 100 milijuna američkih dolara.

Naravno, nisu nam Rusi donirali prijeko potrebno naoružanje i vojnu opremu prodali su, a taj i takav Zapad nije htio čuti. Nisu nam čak htjeli prodati vatrogasna vozila jer su bila pod embargom kao specijalna vozila. Da se nismo uspjeli naoružati i opremiti Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i Hrvatsku vojsku ne znam što bi bilo. Možda bi doživjeli novi Križni put.

Oni kojima ne odgovara istina čak idu tako daleko da mi spočitavaju da sam rusofil ili mene kao svjedoka tog vremena uvjeravaju da iznosim netočne i neistinite podatke. Moram priznati da imaju bujnu maštu. Realno, to je bilo i za očekivati od njih jer kad nemaju argumenata onda pribjegavaju lažnom optuživanju i omalovažavanju.

Neki mi čak spočitavaju kakav sam ja to “pravaš te da sam se pogubio”. Odmah ću im odgovoriti poznatom izrekom Ante Starčevića: ”Ja sam od djetinjstva naučio svaku stvar zvati njezinim pravim imenom. Od toga načela i običaja, kad bih i mogao, ja neću za ničiju volju odstupiti, nego ili ću govoriti iskreno, kako mislim, ili, ako to nije dopušteno, ja ću mučati”.  Tako sam i u ovome uratku odnosno kolumni postupio.

Moj stav o ruskoj agresiji na Ukrajinu je poznat od prvog dana, što sam javno rekao i iznosio. Znam da se istina ne sviđa mnogim trolovima u nezavisnim zna se medijima. Bože sačuvaj da mi je namjera podržati rusku agresiju na Ukrajinu. Jednako tako nemojmo glumiti veće katolike od pape.

Prema tome, uzaludan vam trud svirači istina je istina i treba je reći i spriječiti krivotvorenje istine za dnevne potrebe.

Mi smo se prema Ukrajini ponijeli i odnosimo se prijateljski, to je u redu ali oni nisu pokazali prijateljstvo kad je nama trebalo.

Jednako tako taj i takav Zapad nam je uveo sankcije i nije nam pomagao već je dapače odmagao u Domovinskom ratu. Prema tome nema potrebe da nas lažu i govore o starom i dugogodišnjem savezništvu i prijateljstvu.

To savezništvo i prijateljstvo nije bilo u Domovinskom ratu njihovom voljom. Sad je tu, onda ga nije bilo. Hvala vam!

Pero Kovačević/ Foto: Maxportal