Robert Roklicer: Čekajući doktora Oza

Osim što bi „cijeli Sabor poslali na Goli otok“, cijene samo one koji imaju svršene tri godine fakulteta. Kad bi došli na vlast sutra bi uveli konclogore za umirovljenike, preksutra za intelektualce, u ponedjeljak za branitelje i tako redom.

Robert Roklicer

Migracije postoje oduvijek, one su ponekad sušna potreba, ili tek avantura, znanje, iskustvo, utjeha… Ali problem je, naime, što se naši mladi više nikada neće poželjeti vratiti u domovinu. Jer, kako stvari sada stoje, jedino u nas ne postoji „svjetlo na kraju tunela“. Netko je već odavna, čini se, porazbijao žarulje i izvršio lobotomiju naroda. A to zorno pokazuje i prvi krug predsjedničke utrke za Pantovčak.

Najveći gubitnik izbora gastroenterolog Milan Kujundžić, odmah nakon sramnog debakla, izjavljuje da je „bačeno sjeme nove Hrvatske“, u žargonu – ovo samo nagađam – specijaliste ginekologije, a ne gastroenterologije ili predsjedničkog kandidata. Njegovo gnjusno dodvoravanje Ivanu Sinčiću pred i post operativnog pobačaja u noći 28. prosinca, demagoški preuzevši brigu o „blokiranim“ građanima, ukazuju samo na jednu te istu retoriku nesretnih protukandidata čiji prioritetni cilj je zasjesti u vladajuću fotelju i ugojiti se političkim utjecajem – bez obzira na katastrofalno poznavanje Ustava, Zakona ili tek osnovnih poštivanja demokracije.

A kako drukčije tumačiti Sinčića iza kojeg se (istina, sve manje) krije Ivan Pernar a čija izjava „nije važno što, samo da se ruši!“ jasno kazuje da Sinčić – Pernar, osim što bi poslali „cijeli Sabor na Goli otok“ – osim što ne žele pomagati deložiranim građanima ako javno ne istupe iz SDP-a, HDZ-a, ili bilo koje druge stranke kojoj pripadaju – osim što cijene samo one koji imaju svršene tri godine fakulteta ali ih studiraju duplo dulje, kažu – žele „mlade“, a ustvari nadobudne maloumnike koji bi (ne daj Bože!) došavši na vlast sutra uveli konclogore za umirovljenike, preksutra za intelektualce, u ponedjeljak za branitelje i tako redom. I to bi potrajalo sve dok ne bi ostali samo Ivan i Ivan. A potom bi – ovo samo nagađam –  jedan Ivan upitao onog  drugog: – Tko će noćas, kad legnemo sami, biti Adam, a tko Eva?

Kolinda pak svojim pozamašnim oblinama pokušava istaknuti neumoljivu privrženost partijskoj halji (HDZ-u) jer se i s Jupitera vidjelo kako pleše po Karamarkovim notama. Umjesto da jasno poruči biračkom tijelu kako se iza njene persone nalazi postojana galerija američkih, njemačkih i inih kapitalnih subjekata (koji žele investirati u Hrvatsku), ona nemušto guguće iz Karamarkovog zagrljaja bez jasno iskazanog stava o pomno zacrtanome programu.

A to je prije svega ono što Josipović ustrajno ne čini: jačanje vanjske politike, suradnja s Vladom oko stranih investicija, izrada pozitivnih Zakona koji će jamčiti djelotvornije otvaranje radnih mjesta, omogućavanju dolaska međunarodnih lobista i investitora, vraćanju dostojanstva branitelja, radnika, seljaka, umirovljenika…

Hrvatski građani godišnje izdvajaju iz svojih usta oko milijun kuna da bi se Mesić i dalje osjećao bitan faktor ove zemlje, doživotni monarh, ali ustvari svi mi plaćamo porez jednoj dvorskoj ludi koja svoj hedonizam naziva „najisplativijim lobiranjem za državu“. To – kakav je bio predsjednik a trenutno lobist, najbolje govori o strukturi naše kolektivne svijesti i političke nezrelosti – a ne o njemu samome. Jednako mislim i za Josipovića koji pet godina ustrajno prodaje muda za bubrege, ali prodaje i nacionalne interese, dignitet građana i budućnost mladih. Pozivajući se na „prolivenu krv za Hrvatsku“ lupa šamare braniteljskoj populaciji ali i svima onima koji su priželjkivali suverenu i neovisnu državu. Jer Josipović nije prolio krv ni onda kad se još kao pionir cijepio od hrvatstva.

Stoga, ako Ivo kojim slučajem pobijedi u drugom krugu predsjedničkih izbora, lobotomija naroda je definitivno uspjela. Postali smo fikusi po kojima će još dugo mokriti Europska zajednica, a istočni nam se susjedi ceriti u izobličenu njušku objašnjavajući nam kako su jedino Josipović i SDP za nas ispravan put. A to ako nam kažu „braća Slaveni“, možda nam doista ustreba pomoć Doktora Oza i njegovih čudotvornih savjeta.

Osjećam se besprijekorno humano što plaćam mjesečnu pristojbu Hrvatskoj radio televiziji. Jer samo istinski humanitarci mogu svaki mjesec davati 80 kuna u fond za plaće i režije jedne dokurca loše tv kuće. Program za božićne i novogodišnje blagdane koncipiran je isključivo za lobotomiranu masu. Prisavlje se iz godine u godinu trudi napraviti što lošiju programsku shemu, zatupljujući narod novokomponiranim cajkama i jalovim emisijama koje bi (kao!) trebale biti humorističke, poučne, zanimljive… Jedino što ovaj medijski mastodont donekle spašava od općeg kulturnog kolapsa – jest HRT 3, kojeg uređuje Dean Šoša.

Ušao sam u Novu godinu pijuckajući vino iz Širokog brijega, poklon mog prijatelja Frane Bubala – Cige. I on je, baš kao i ja, isključio tv, uzeo knjigu u krilo i čekao Doktora Oza da nam podari čudotvorni recept koji će Hrvatsku izvući iz govana. A do tada, Bože moj, valja se napiti hercegovačkog crnjaka, jer – kako kažu naši stari – pijanac se jutrom otrijezni, a budala nikad ne opameti. Stoga, uzdravlje!