Emisija Budnica Marka Ljubića, pokazala je da Davor Filipović duboko razumije te politikantske igre, igrice i trolanje i da je svjestan snage i umreženosti protukandidata.
Piše: Kazimir Mikašek-Kazo
Preranim odlaskom gradonačelnika Bandića sa životne scene u kontekstu nadolazećih lokalnih izbora i važne bitke za Zagreb, dobili smo post festum sasvim novu sliku odnosa političkih snaga.
Kandidati koji su svoju kampanju koncipirali na nemilosrdnom obračunu s Milanom Bandićem vadeći iz konteksta samo njegove loše poteze kojih je bilo, a ne uvažavajući i sve pozitivne aspekte njegovog upravljanja gradom čega je također bilo, preko noći su ostali kratkih rukava njegovim silaskom s javne scene i odlaskom u vječnost. Svojim odlaskom Bandić ih je sve još jednom politički nadigrao!
Praktički su ostali bez omiljene populističke igračke i moraju biti jako kreativni okrenuti naglavačke svoje kampanje i pretvoriti se u glasnike dobrih vibracija i glumce afirmativnih ideja. Ali i bez toga, mnogima je znano da se rušilačkim politikama ne može graditi, da na tuđoj nesreći ne možeš izgraditi svoju sreću, a osobito ne sreću građana Zagreba.
Na vrlo primitivan, a moglo bi se kazati i morbidan način, Miroslav Škoro je iskoristio smrt dojučerašnjeg bliskog partnera i prijatelja Milana Bandića kada je objavio svoju kandidaturu nad zatvorenim grobom gradonačelnika. Učinio je to tek kada je bio siguran da je Bandić preminuo i da je pokopan.
S obzirom da mi je poznato da je Škorina kandidatura pažljivo planirana već duže vrijeme, njegova objava kandidature u takvim okolnostima spada u red Škorinih užasnih sekvenci crnog humora, što se može iščitati u gotovo svakom njegovom nastupu.
Lopata i tranparenti
Gotovo sam siguran da bi se Škoro kandidirao i u slučaju da je Bandić poživio, samo bi se u tim okolnostima propitkivalo za čiji račun ponovo razbija HDZ-ovo biračko tijelo, jer ni na ovim izborima nema baš nikakve objektivne izglede ući u drugi krug.
Čini se da Škorina kandidatura najviše odgovara SDP-u?
O aktivizmu Tomislava Tomaševića Filipović je dao kratak i efektan odgovor: kad vidi nekoga da radi, kad vidi nekoga s lopatom, on vadi transparent.
Joško Klisović je kao sveti Petar već tri puta zatajio Milana Bandića koji je bio i ostao najpopularniji SDP-ovac u povijesti te stranke, bez obzira na njihov fiktivni ili formalni razlaz. SDP je uvijek glasovao za Bandića, a sada se Klisović pravi dementan i pita se tko je to Milan Bandić?
Uz dužno poštovanje, čini mi se da ostale kandidate ne treba previše secirati, osim što je svaka kandidatura i svaki predizborni optimizam legitimna stvar, bez obzira radi li se o Vesni Škare Ožbolt ili o Zvonimiru Troskotu?
Davor Filipović kao kandidat HDZ-a najmanje mora korigirati svoje strategije u ovoj predizbornoj kampanji nakon odlaska Milana Bandića, jer ni jednog trenutka svoju kampanju nije predstavio kroz osvetničke udare na bivšeg gradonačelnika, nego je sagledavajući cijelovitu sliku bio spreman prihvatiti i dobre i loše osobine gradonačelnika koji je kao gradonačelnik Zagreba imao i uspona i padova.
Iz padova se može puno naučiti, kao što se može naučiti i iz uspjeha kojih je zasigurno u Zagrebu bilo. Jedino tako, kritičkim razumijevanjem cjelovite slike, zapravo se i može stvoriti dobar program za bolju i sretniju budućnost Zagreba.
U Budnici kod Marka Ljubića, Davor Filipović je, barem što se mene tiče, ostavio upravo takav dojam u svakom smislu, od verbalne komunikacijske vještine, smirenosti, demonstracije poznavanja zagrebačke problematike, pa sve do uravnoteženih i umirujućih poruka svim socijalnim kategorijama građana Zagreba među koje poznati spin doktori ciljano unose strah i nemir, plašeći ih osobito Davorom Filipovićem kandidatom HDZ-a.
Uspješnog profesora, mladog i ambicioznog znanstvenika, čovjeka čistih ruku i čiste savjesti, uzornog sportaša, Hrvata i domoljuba, na tragu aktivističkih platformi želi se pretvoriti u monstruma, neznalicu, proglašava ga se personom non grata zbog njegovog grada rođenja, etiketira ga se kao kandidata koji nije svoj, nego je tuđi glumac ili alibi kandidat HDZ-a!
Ako se Andreju Plenkoviću može bilo što prigovoriti, a može, besmislen je spin onih koji tvrde da Plenković ne želi pobjedu u Zagrebu koji svojim značajem nadilazi lokalnu priču i ima ogromnu političku težinu na nacionalnoj sceni.
Filipoviću se već unaprijed ne oprašta njegov objektivno mogući uspjeh! I taj tip agitprop udruženo rade glumci, estradnjaci i školovani aktivisti čije je životopis u usporedbi s Filipovićevim prazna populistička i aktivistička bilježnica, a o čistoći ruku nepotrebno je lamentirati. Kampanja se preko noći, sada kada nema Bandića kao vreće za nabijanje, pretvorila u čisti aktivizam protiv Davora Filipovića, a razloge zbog čega je to tako treba tražiti baš u strahu od njegovog mogućeg uspjeha.
Jer, ako se slučajno dogodi Filipovićeva pobjeda na izborima za Zagreb, što postaje sve izvjesnija mogućnost, tko će onda stati na kraj Plenkoviću i HDZ-u? Tko će poraziti HDZ na sljedećim parlamentarnim izborima?
Eventualna pobjeda Filipovića i HDZ-a na ovim lokalnim izborima dovest će neminovno do daljnje fragmentacije na lijevom političkom spektru koji će postati potpuno marginalan, čime će formalno prestati postojati duopol dogovorne politike HDZ-a i SDP-a, na čemu su mnogi gradili svoje političke platforme za vlastiti politički rast.
Te floskule gledamo već dva desetljeća! Ta izmišljena formula HDZ=SDP, kojom se redovito štetilo isključivo HDZ-u, već danas je čista fikcija, jer HDZ je duplo jači od SDP-a, a izmišljotina tog tipa bit će potpuno eutanazirana pobjedom Davora Filipovića na ovim izborima za gradonačelnika Zagreba.
Dakle, ulog je puno veći nego što se to čini i ova bitka za Zagreb imat će dalekosežne posljedice na odnos politički snaga u Hrvatskoj koji je dugo umjetno održavan na toj floskuli o bipolarnoj klackalici između SDP-a i HDZ-a. HDZ i SDP, nikada nisu bili ni slični, a kamoli isti!
Sve su to činjenice zbog kojih objektivno treba očekivati još žešće napade na Davora Filipovića kojega se želi zaustaviti na njegovom životnom putu, koji je evidentno popločen uspjesima na svim poljima. Već danas je javnosti prilično jasan njegov pobjednički mentalitet, kao što je i slijepcima vidljiv strah u očima njegovih konkurenata, koji će ti oprostiti sve osim uspjeha.
Emisija Budnica Marka Ljubića, pokazala je da Davor Filipović duboko razumije te politikantske igre, igrice i trolanje i da je svjestan snage i umreženosti protukandidata. Locirao ih je i razotkrio Filipović u Budnici, što zorno pokazuje njegovu političku sposobnost procjene, da isto tako objektivno sagleda i pravilno odvagne sve javne i skrivene probleme grada Zagreba. Jedino takvim dubokim analitičkim razumijevanjem politika može se Zagrebu ponuditi svjetlija budućnost.
Preranim odlaskom Milana Bandića prestala je postojati špekulacija da je Filipović bio njegov zec na ovim izborima. Činjenica da obnova Zagreba i nova vizija svekolikog napretka naše metropole neće biti moguća bez snažne pomoći centralne države i EU fondova, daje Davoru Filipoviću kao kandidatu vladajuće stranke stanovitu prednost, a usudio bih se prognozirati i njegov siguran ulazak u drugi krug izbora za gradonačelnika Zagreba.
Za tako visoke ciljeve, osim kompetencija koje su evidentne, Filipoviću i njegovom timu bit će potrebno predano raditi i istrpjeti prljavu kampanju i brutalne udarce ispod pojasa udruženog lijevog i desnog političkog spektra.
Kazimir Mikašek-Kazo
