S Mandićem od ’91. nisam progovorio ni riječ, nije mi oprostio što su moji pobijedili

Sadržaj ove kolumne se, na moju žalost, mijenja iz humora u ozbiljne teme. Naravno,  to znači na gore, mada su do sada orijunaši, jugo-nostalgičari i kriptokomunisti bili uvjereni kako gore ne može. Prošla su ona “idilična” kolumnistička vremena kad se sve moglo svesti na humor. Sada bi mnogi ova današnja rado zamijenili komunističkim.

Ne potvrđuje li to činjenica da su nam sve TV kuće na nacionalnoj razini manje ili više lijevo “orjentisane”, a tri najjača dnevna lista lijevo-liberalna sa suspektnim vlasničkim strukturama? Štoviše, korupcionaške afere doimaju se k’o jutarnja izvješća s tržnice koje čovjek samo preleti okom.

Čak je i naša “draga” korona pala u drugi plan. Sad ni famozni Stožer nije više tako antipatičan. Umjesto da broje novo zaražene, sad broje izbjeglice. Antikorona mjere se iz dana u dan raspadaju kao mjehurići od pjene. Sad se još pjene samo Hrvateki dok nagomilavaju litre i litre ulja. WC papira imaju još dovoljno iz razdoblja na početku pandemije.

Rat je sada gospodar svih vijesti svijeta. Milanović i Plenković se slažu samo u jednom – da se ne slažu. “Agree to disagree!” Povijest je do sada smatrana učiteljicom života. Onda se pojavio “akademik” Jovan Deretić, a za njim i Putin te su silovali učiteljicu. I što sad?

‘Ne moraju Rusi sve znati’

Tko je više puta napisao da je godina 1991. godina koja se vraća? Ma, dajte, najte, rekli bi Zagorci. Koga mi na zapadnom Balkanu zanimamo? Recimo, zanimamo druga Kalabuhova. Drug je veleposlanik Rusije u BiH. Njegova pastoralna poruka glasi: “Kako vi znate da mi nemamo planove protiv Hrvatske?” Ta izjava je sigurno jako razveselila velokosrbe.

No, dovoljno je da je razveselila druga Dačića. Ivica, k’o “pravi” Hrvat, šalje nam drugarsku podršku: “Oni nisu ni za dron spremni, a kamoli za dom”. To je malo razljutilo Ljubu Corić Leko pa mu je objasnila: “Dron mu je pao u gaćama. Ova bespilotna letjelica je skoro veličine kao MiG-21”.

No, Hrvati imaju odgovor za “osvajački šarm” Rusa. Kalabuhovu treba hitno poslati raspored parada “ponosa” u Zagrebu, Splitu, Rijeci… Mi smo narod koji se brine za sigurnost budućih generacija. Naravno, raspored  gay-parada u Imotskom, Gospiću, Vukovaru… trebamo zatajiti. Ne moraju Rusi sve znati.

I tako su Hrvateki prvo saznali kako je kod studentskog doma Stjepan Radić pao neki dron, što i nije tako strašno prema uobičajenom izgledu dronova koji kruže našim nebom. Potom se saznalo da taj “dron” i nije baš igračka nego je veličine letjelice iliti aviona, da bismo tek nakon nekoliko dana shvatili kako se radilo o bespilotnoj letjelici veličine MiG-21 koja je nosila bombu. D

ok Kraus i Goldi nastavljaju borbu protiv ustaša iz 1945.g, 2022. godine pada nam “dron” s bombom od 120 kilograma. Drugi dan je već težila je samo 40 kilograma. Za jednu noć naši su je “olakšali” za 80. Nadam se da taj “incident” neće staviti na teret Marku Franciškoviću, našem najpoznatijem “teroristu” koji već mjesecima leži u Remetincu zbog “terorizma”. Blago nama, mi smo terorizmu stavili lisičine na ruke! Sad mirni i spokojni čekamo razvoj događaja…

E, sad dolazimo do toga da se Milanović i Plenković moraju napokon složiti i odlučiti kako osigurati sigurnost Hrvatske u budućnosti. Orban je 22. veljače u svom govoru istaknuo kako će do 2030. godine u Europi nastati ogromne, ne nužno i pozitivne, promjene i kako on nastoji desetogodišnjim ugovorom o isporuci nafte zaštiti energetsku neovisnost Mađarske, a time i gospodarski rast u to vrijeme. Prema tome, vrijeme bonace iliti utihe je za nama.

Kaj nam pak moreju! Zapad je s nami!

Stara zlobna lička poslovica: “Kad slučaj hoće i mrtvac prdne!” Nije baš za fine salone, ali je istinita. Treći svjetski rat je, kažu neki, pred vratima, a mnogi Hrvateki i dalje vjeruju da je ogromna šest tonska “raketla” koja je tresnula kraj moga teniskog igrališta čisti slučaj. Kaj nam pak moreju! Zapad je s nami!

Gdje je bio taj “zapad” 1956. godine u Mađarskoj, 1968. godine u Čehoslovačkoj, 1992. godine u Hrvatskoj i 2022. godine u Ukrajini? Od slučajnosti nema ni “s”. Što nam se sprema? Po inflaciji i rastu cijena, ništa dobra. Ali, opet bi rekli naši Zagorci na usta Krleže: bu, nekak’ kak’ bu!

Jedna dobra vijest. Dobro je što je nedavno ponovno osposobljen grički top jer je sada protuzračna obrana kompletirana…

NATO nam je konkludentno pokazao koliko smo mu važni. Glavni tajnik NATO-a Jenes Stoltenberg je na konferenciji za tisak djelovao neinformirano i nezainteresirano. Kad su već i naši domaći političari javili kako je bespilotna letjelica bila naoružana, Stoltenberg je NATO-članicama na press konferenciji objavio kako “dron” nije nosio oružje te da je pao pokraj Zagreba. Naš Premijer ga je bezuspješno pokušao obraniti kako nije imao najnovije informacije što baš i nije točno jer je dan-dva prije te konferencije osobno s njim razgovarao. Ali, ne treba biti sitničav, ipak je to NATO! Možda Milanović i nije bio u krivu kad je rekao (parafrazirano) kako je Stoltenberg više činovnik nego li vođa NATO-a. Dobro razmišlja i

Borislav Ristić u Večernjaku od petka: “Zadnje desetljeće naših života izgledalo je kao po scenariju nekoga čija se košulja veže na leđima”. Samo zamislite naše obrambene snage 5. kolovoza 1995. godine, dobro uvježbane “zenge”, nabrijane gardijske brigade…

Sreća što su nakon Tuđmana i Šuška došli Mesić, Račan, Antunovićka i Jozo Radoš. Naš Jozica (za kojeg zlobnici tvrde da je na vojnu vježbu znao doći u kratkim hlačicama) smanjio je vojsku, ukinuo vojni rok i smanjio vojni proračun. Ono o gaćicama mislim da je to čista zloba onih kojima se ne sviđa najezda ženskih ministara obrane u EU.

Konačno imali smo i mi jednu ministricu – Željku Antunović. I tako su, malo po malo, otišli u hladni zaborav “Tigrovi”, “Pume”, “Vukovi”, “Gromovi”, “Pauci”… Danas, kad smo spali na 10 do 15 tisuća vojnika, javljaju se Ivica Dačić, Slobin zeko i Jelena Milić, nova veleposlanica Srbije u Hrvatskoj. Za cijelu Hrvatsku dan 5. kolovoza 1995. godine simbolizira dan pobjede u Domovinskom ratu. Za novu gospođu “ambasadoricu” taj dan je zločinački pothvat!

I umjesto da joj se kaže da je “persona non grata” u Hrvatskoj kad se onako “lepo i sveže obrijana” pojavi na Pantovčaku, mi ćemo je poltronski primiti uz počasti. Poltroni svih zemalja, uozbiljite se! Međutim, neka se ni ona ni mali Ivica ne zavaravaju. Kad smo ih uspjeli pobijediti devedesetih, onako razoružani, sami i pod Budinim embargom, uspjet ćemo i u idućim njihovim pokušajima.

Ku*čenje je jedno, a naći se oči u oči na bojnom polju je nešto sasvim drugo…

‘I danas neki kada čuju riječ HOS posežu za – tabletom’

Psi rata odmah nanjuše rat! Večernjak piše o dvije ekstremističke formacije: Ukrajinskom Azovu i ruskom Wagneru. Tako svjesno ili nesvjesno stavljaju između njih znak jednakosti iako ništa nije jednako. Wagner je paravojna ruska formacija koja djeluje u Ukrajini, Siriji, Libiji, Srednjoafričkoj Republici, Sudanu, i Mozambiku. Ističe se pogubljenjima, seksualnim nasiljem, pljačkom i mučenjima.

Azov je s druge strane pukovnija s patriotskim nabojem koja je proizašla iz Majdanske revolucije 2014.g. Za naše “intelektualne proletere” sve su to psi rata. Wagnerovci koji se šire po svijetu k’o pandemija i Azov koji se bori protiv strane invazije. Pomalo me to podsjeća na naš HOS koji je izazivao gastronomske probleme našim ljevičarima kroz čitav Domovinski rat. I danas neki, kao npr.: Kraus, kad čuju riječ HOS posežu za – tabletom.

Hajmo se praviti blesavi i prihvatimo ljevičarsku “zlatnu” teoriju kako je Španjolski građanski rat, koji je počeo u Africi 1936. godine bio ideal oslobodilačkog rata europskim ljevičarima (i jugoslavenskim, naravno). Pobijedio je Francisko Franco, a to komunjare ni danas ne mogu prežaliti. Hrabri Rusi, Jugoslaveni, Ameri, Bugari, Rumunji… svi presvučeni u španjolske odore, inspirirali su Ernesta Hemingwaya da u romanu “Kome zvono zvoni” idealizira strane plaćenike na strani republikanaca.

Naravno, ljevičari smatraju kako su u tom ratu “odlučile” takozvane pete kolone koje su čekale u Madridu. Malo morgen! I u našem Domovinskom ratu je bilo petih kolona. Što je najzanimljivije, one postoje još i danas. Razlika je što se danas tako ne zovu, a financira ih Vlada RH. Od HOS-a ostao je samo Skejo koji tvrdoglavo ne želi obrijati svoj čuveni brk.

U sjećanje na moju godinu i pol provedenu u haaškim procesima, evo jedne dosjetke:  mnoge su kuće u Nizozemskoj ispod razine mora, a Haaški tribunal je ispod svake razine…

Jugovići svih vrsta u suzama su se oprostili od Igora

Otišao je talentirani Jugoslaven Igor Mandić. Jugovići svih vrsta u suzama su se oprostili od Igora. Dobro! Kužim! Ali zašto istodobno o Nikoli Štedulu, koji dobio šest metaka u Škotskoj za Hrvatsku, nigdje u medijima nije bilo ni riječi? E, to isto kužim, ali je jadno i žalosno! S Igorom sam do 1990. godine igrao šah jednom tjedno.

Kolega Dinko Šimatović, Igor i ja svaki smo tjedan u nedjelju prije podne odmjeravali snage u šahu. Od 1991. godine više nikada nismo progovorili ni riječ, čak ni kad bi se slučajno sreli na špici. Oba smo bili – bez kompromisa… Međutim, moji su pobijedili što je Igora do kraja života jako nerviralo, a što se vidjelo po njegovim, ne baš čestim, intervjuima i izjavama.

Zlobnici na fejsu se svako malo sjete Jože Manolića pa nešto smisle. Ovaj puta je Joža navodno rekao nešto poučno: “Ovo 21. stoljeće mi je najgore od svih do sada”.

Kaže Karlo Kožul na fejsu: “Za dom spremni mora opstati jer će nas nestati!  Zašto? Evo zašto. Predsjednik “Srpske desnice” Miša Vacić predao je nedavno Republičkoj izbornoj komisiji 12.500 potpisa za kandidaturu za predsjednika Srbije. Vacić je pred RIK stigao blindiranim Jeepom ruskih registarskih tablica u koloni više desetaka vozila s ruskim i srpskim zastavama uz upaljene baklje. Kolona se proširila s još desetak vozila s ruskim tablicama. Neki su imali oznaku “Z” koja je postala poznata prilikom ruske agresije na Ukrajinu. Karcinom je to koji će polako metastazirati”.

Možda nam pomogne “dr.” Jelena Milić, nova “ambasadorica”, koja nas je već “pročitala” i prije nego je stigla u rezidenciju u Bosanskoj ulici u Zagrebu. Ne zna naš Mišenka da ga u Lijepoj našoj čeka peta kolona onih koji su čitav Domovinski rat čekali Slobu, Kadijevića i Adžića, a morali su se zadovoljiti samo s Radom i familijom te Mirom Furlan.

Mira je brzo otišla, ali žal je ostao. Zato je Rade platio ceh. Prvo se morao zadovoljiti samo Brijunskim otočjem, a sada nas “oduševljava” s priglupim reklamama na Germaniji. S mašnom, u fraku, ljubi ruku Severini sretnoj zbog pogođenih rezultata. Rade je pogodio, a Seve kak’ Bog da…

Inventura rezultata koalicijske Vlade pokazala je da se biračko tijelo nasanjkalo na lanjskom snijegu…

Komemoraciju žrtava na Bleiburgu

Lijevi mediji javljaju napokon dobru vijest. Austrija i ove godine neće dozvoliti komemoraciju žrtava na Bleiburgu. Za njih ustaše i dalje bauljaju Lijepom našom. Neki kod nas još uvijek čekaju mitskog kapetana Klingenberga koji je s devet vojnika 1941. godine zauzeo Beograd.

Čeka se takav kapetan prve klase još od jeseni 1991. godine. Naime, ako je pao “herojski” Beograd, onda može šaptom pasti i Zagreb. Međutim, oni ne znaju da je karavana davno prošla mada psi (rata) i dalje laju…Došlo je vrijeme kad je smrt sigurna, a život morate osigurati.

Zvonimir Hodak/