Četiri mjeseca nakon lokalnih izbora Zagreb izgleda gore. Ne samo komunalno, nego i zbog bezvlađa. Ima gradonačelnika, no on i njegova ekipa iz populističkog projekta Možemo! ne snalaze se.
I s obzirom na nedopustive greške koje čine u počecima svog upravljanja ne daju jamstva da će u dogledno vrijeme izvući neku pouku i srediti upravljanje gradom u kojem živi i radi milijun ljudi.
Tomislav Tomašević je na gradskim izborima ostvario nezapamćenu pobjedu zbog dugogodišnjih frustracija zagrebačkih birača koji su željeli da ih više ne vode pripadnici starih kompromitiranih političkih elita, pa su okrenuli list i sve nade položili u, kako se željelo vjerovati, mlade, pametne, sposobne i poštene.
Postojala je sumnja da možda ta ekipa nema dovoljno iskustva ni upravljačkih vještina, no smatralo se kako je glavno da dođe promjena, da se provjetri i Zagreb će dobiti priliku za novi “clean-start”. Ta je nada nakon proteklog ljeta splasnula, piše Davor Ivanković u Večernjem listu.
Afere i kadrovski promašaji u pokušaju preuzimanja glavne operativne i financijske tvrđave Zagreba, Holdinga, kao i male dječje bolnice na Srebrnjaku, međutim, donose samo nove zabrinutosti i jačaju sumnju u sposobnost te ekipe.
Jer dosad nisu pokazali ni da su pametni ni da su sposobni, a bome ni pošteni, nakon što smo svjedočili da su i oni slabi na kumove, da su zahvalni stranačkim donatorima koje treba nagraditi i da počinju sličiti na “kumeke” protiv kojih su poveli izborni ustanak.
Događaji u nekoliko velikih europskih metropola već su dokazali da revolucionarna promjena biračke volje i rušenje starih garnitura ne mora završiti dobro. Rim je, kažu, najbolji takav primjer i ako Zagreb počinje sve više podsjećati na Rim, onda ne bu dobro.
Prije pet godina upravljanje Rimom preuzele su mlade i politički čiste snage iz novog populističkog pokreta. Virginia Raggi Rim je preuzela na valu obećanja da će riješiti poslovični komunalni kaos i korupciju, problem zbrinjavanja otpada, podići kvalitetu javnog prometa i riješiti dugove, Dobila je 67 posto glasova, dva posto više od našeg Tomaševića.
Na netom završenim izborima nije ušla ni u drugi krug. U pet godina Rim je još više devastiran, pola javnih prometala nije u funkciji, a najveću nesposobnost nove su snage pokazale u beskrajnom kadroviranju i kaotičnim smjenama u upravi. Virginia se jednostavno nije snašla i, još gore, pokazala je da nije sposobna naučiti iz grešaka.
Prije pet godina upravljanje Rimom preuzele su mlade i politički čiste snage iz novog populističkog pokreta. Virginia Raggi Rim je preuzela na valu obećanja da će riješiti poslovični komunalni kaos i korupciju, problem zbrinjavanja otpada, podići kvalitetu javnog prometa i riješiti dugove, Dobila je 67 posto glasova, dva posto više od našeg Tomaševića. Na netom završenim izborima nije ušla ni u drugi krug. U pet godina Rim je još više devastiran, pola javnih prometala nije u funkciji, a najveću nesposobnost nove su snage pokazale u beskrajnom kadroviranju i kaotičnim smjenama u upravi. Virginia se jednostavno nije snašla i, još gore, pokazala je da nije sposobna naučiti iz grešaka.
Zvuči smiješno, no pokopala ju je i pojava hordi i čopora divljih svinja koje su prodrle u grad jer su otkrile da u neodvezenom gradskom otpadu ima poprilično hranjivih sastojaka. Zagrebom se, na sreću, još ne kreću horde divljih svinja, ali hrpe smeća stvaraju zebnju.
Realno, Tomašević i njegova ekipa nemaju vremena i nikakvog grace-perioda, njihove (ne)sposobnosti dolaze trenutačno na naplatu. Stoga što ljudi više nisu spremni tolerirati i trošiti vrijeme na prosječnost. Svako okolišanje i nesnalaženje bit će žestoko kritizirano.
Za takvu nestrpljivost ljudi, Tomašević i ekipa sami su krivi. Tvrdili su da to što nemaju iskustva u upravljanju neće biti problem zato što su se godinama pripremali i educirali za preuzimanje
odgovornosti, a tijekom zadnje četiri godine prije izbora proniknuli su u sav kaos koji je stvarala bivša Bandićeva uprava. I ljudi su im povjerovali i poklonili apsolutnu vlast, tako da mogu bez političkih trgovanja i koaliranja preuzeti punu odgovornost.
Međutim, četiri mjeseca njihove vlasti bilo je dovoljno da se shvati da nisu svladali vještinu tolerancije, koja bi, recimo, omogućila da na upravljačka mjesta postave ljude bez obzira na njihov svjetonazor. Iz zbivanja oko dr. Darka Richtera “čiji svjetonazor drastično odstupa od vrijednosti koje propagira
platforma Možemo”, a ista je izlika za nepovjerenje izrečena i u slučaju Ante Samodola, vidi se da su čelnici Zagreba opterećeni i sektaški isključivi.
U svom su političkom razvoju vjerojatno čuli za onu kinesku, da nije važno koje je boje mačka, nego lovi li miševe, ali nisu shvatili poantu. Dakle, ne samo što su prevarili birače tvrdeći da imaju sposobne ljude, nego još gore, ne uspijevaju zainteresirati ni sposobne i iskusne koji bi s njima imali posla, pogotovo sada
nakon što su sprašili one prve tehnomenadžere koji su im trebali biti oslonac u upravljanju.
Da i dalje ne kuže srž problema u Zagrebu dokaz je i njihova potpuna neambicioznost u organiziranju Adventa, koji umjesto da bude najveći i najjači dosad, kako bi se barem malo pokrpale rane od dviju turistički za Zagreb izgubljenih godina, oni ga prepolovljuju i prekrštavaju u nekakav, valjda nereligiozni “ŽićBo”.
Rekli bi Purgeri, to ti je njesra.
Šteta za Zagreb, no možemo zamisliti kakav bi to cirkus bio kada bi se ostvarile krajnje ambicije te ekipe o preuzimanju vlasti u cijeloj Hrvatskoj.
IZVOR: Davor Ivanković/Večernjilist
