Vođa pobunjenih Srba u Hrvatskoj, Milan Babić, je u Haagu, 27. siječnja 2004., priznao i pokajao se za monstruozan zločin velikosrpskog plana u Hrvatskoj, definiranog u optužnici.
Optužen je i osuđen između ostaloga za:
- sudjelovanje u udruženom zločinčkom pothvatu kako bi se prisilno i trajno odstranila većina hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva sa trećine teritorija Hrvatske.
- sudjelovanje u reorganizaciji snaga Teritorijalne Obrane kako bi sudjelovale u zločinima
- sudjelovanje u financijskoj, materijalnoj, logističkoj i političkoj potpori za vojno preuzimanje teritorija Hrvatske od kojih će se formirati tzv. SAO Krajina.
- zatražio je pomoć i sudjelovanje snaga JNA u uspostavljanju i održavanju tzv. SAO Krajine.
- sudjelovanje u propagandi koja je dovela do eskalacije nasilja protiv Hrvata i ostalog nesrpskog stanovništva
- distribucija oružja Srbima radi širenja kampanje progona
Donosimo integralni tekst njegova priznanja i pokajanja.
„Izlazim pred ovaj Tribunal sa dubokim osećanjem sramote i kajanja. Dozvolio sam sebi da učestvujem u progonu najgore vrste, protiv ljudi samo zato što su bili Hrvati, a ne Srbi.
Nevini ljudi su proganjani, nevini ljudi su nasilno istjerani iz svojih kuća i nevini ljudi su ubijeni. Ćutao sam o tome. Čak i nakon što sam saznao šta se dogodilo ćutao sam o tome. Još gore, nastavio sam sa službom i kroz moje vlastite aktivnosti postajao lično odgovoran za nehumane postupke koji su pogodili nevine ljude. Žaljenje koje osećam zbog toga je bol sa kojim moram živeti ostatak života.
Ovi zločini i moje učešće u njima nikada ne mogu biti opravdani.
Ostajem bez reči kada treba da izrazim dubinu mog kajanja za ono što sam učinio i za uticaj moga greha na druge. Mogu samo da se nadam da iznoseći istinu,priznanjem krivice i izražavanjem moga kajanja, mogu poslužiti kao primer onima koji još vjeruju da takva nečovječna postupanja mogu ikada biti opravdana.
Samo istina može dati mogućnost srpskom narodu da se rastereti kolektivne sramote.
Samo priznanjem krivice ja mogu preuzeti odgovornost za sve pogrešno što sam uradio. Ja se nadam da svojim kajanjem mogu bar malo olakšati patnje onima koji su patili.
Shvatio sam da nam neprijateljstva i podeljenost nikada ne mogu poslužiti da bolje živimo. Shvatio sam da naša pripadnost istoj ljudskoj vrsti je značanija od bilo koje razlike između nas. Shvatio sam da samo kroz naše razumevanje i povjerenje možemo imati šansu da živimo kao ljudi i tako obezbedimo bolju budućnost za našu djecu i generacije koje dolaze.
Molio sam Boga da mi pomogne da se pokajem i zahvaljujem Bogu na mogućnosti koju mi je pružio da izrazim svoje kajanje.
Molim moju braću Hrvate da oproste svojoj braći Srbima.
Preklinjem moj srpski narod da ostavi prošlost iza sebe i okrene se budućnosti, gde će dobro, saosećanje i pravda na neki način olakšati rezultate zla u kojemu sam i sam učestvovao. I na kraju bezrezervno stavljam sebe na raspolaganje ovom tribunalu i međunarodnom pravu.“
- ožujka 2006. u den Haagu Milan Babić, krunski svjedok protiv Slobodana Miloševića, pronađen je mrtav u svojoj pritvorskoj čeliji.
Vođa srpskih radikala, Vojislav Šešelj, 2014. izjavljuje: „U Haagu sam činio sve da Milanu Babiću zagorčam život. Da nije bilo mene, ne bi se ubio.“
Željko Maršić-Zenga
