Samo su tri političara u Hrvatskoj dali ostavku iz moralnih razloga! Kako je u drugim zemljama?

Ostavke poput Sanaderove, Polančecove, Bandićeve ili Mije Crnoje ne možemo smatrati ostavkama iz moralnih razloga. Čak ni Mirele Holy.

Političari moraju biti moralni ljudi, te prije svega moraju odgovarati narodu koji ih je i doveo na vlast.  Naravno da se političari u nas ne drže temeljnih standarda.

Ponukan i vođen temeljnim standardima u uređenim državama u vezi pljačke u središtu policije u Zagrebu naglasio sam da bi ministar Vlaho Orepić trebao ponuditi mandat na raspolaganje premijeru.

Činjenica da su pljačkaši opljačkali sjedište policije u Zagrebu i ukrali 280.00 eura i dva kilograma zlata je zastrašujuća poruka i to ne samo o stanju u policiji već općenito o stanju i funkcioniranju institucija u državi,stanju u državi. Zastrašujuća je i za građane i za stanje opće sigurnosti građana. Najblaže rečeno, poljuljano je povjerenje građana u policiju.

Nisam tražio ostavku ministra već moralan postupak ministra jer je opljačkana središnjica MUP-a, PUZ-a u Heinzlovoj ulici u Zagrebu. Očekivao sam da ministar kao izraz moralne odgovornosti prema građanima ponudi mandat na raspolaganje premijeru.

Naravno da Vlaho Orepić nije neposredno odgovoran za pljačku u policiji. Pljačka u policiji je dokaz da mnogo toga u resoru ne funkcionira. Haaškim rječnikom kazano ministar ima zapovjednu odgovornost. Sam ministar, očito ima suprotno mišljenje, a možda i neki od vas pa je red da vas upoznam sa bezazlenim razlozima zbog kojih dužnosnici u uređenim državama daju ostavke.

Kakvo je stanje u svijetu?

U zapadnoj demokraciji normalno je i uobičajeno podnošenje ostavki nakon što se sazna da je netko umiješan u skandal koji mu narušava vjerodostojnost ili da je na čelu resora u kojem se događaju skandalozne situacije. Ako na Googleu upište ”ministar”, ”dužnosnik” i ”ostavka”, pojavit će se vijesti iz Njemačke, Japana, Rusije, Nizozemske, pa čak i Egipta.

Kad je riječ o Hrvatskoj, tu su pretežito vijesti kako i zašto – ne daju ostavke.

Evo, nekih od primjera zbog čega sve dužnosnici u uređenim državama daju ostavke: 

• Britanski ministar unutarnjih poslova Blanket ostavku je podnio jer je zatražio požurnicu za rješavanje radne dozvole dadilji svoje prijateljice.
• Švedska ministrica Maria Borelisu je ostavku podnijela jer je dadilju zaposlila na crno.
• Druga švedska ministrica je službenom karticom kupila čarape jer nije imala gotovine, novac za čarape odmah je vratila, ali je podnijela ostavku koja je prihvaćena.
• Britanska zastupnica u parlamentu je podnijela ostavku zbog nepravilnosti u obračunu putnih troškova. Ostavku je dala i zbog činjenice da joj je muž službenom karticom platio najam dva filma u videoteci.
• Francuska ministrica vanjskih poslova podnijela je ostavku nakon što se s ljetovanja umjesto komercijalnim letom vratila avionom tuniskog predsjednika.
• Bivši japanskog premijera Yukio Hatoyame je prije nešto više od četiri  godine dana podnio ostavku jer su neki od njegovih ministara dospjeli pod istragu zbog navodne korupcije, a nije, kako je priznao, ispunio ni obećanje da će izmjestiti američku vojnu bazu s Okinawe.

”U dubini srca znam da nisam pogriješio ni ikome naudio. Ali kako bih bio siguran da rad mojih kolega ministara neće ometati konstantan publicitet, svojom voljom odlučio sam odrediti dan povlačenja”, kazao je 2. travnja 2008. Bertie Ahern, bivši premijer Republike Irske koji je na čelu zemlje bio 11 godina. Otišao je jer nije htio da njegovi osobni problemi utječu na zemlju, a zbog optužbi na račun njegovih osobnih financija tj. korupcije iz početka 90-ih.

Europa je puna primjera dobrovoljnog odlaska: Poljski ministar pravosuđa dao je ostavku nakon niza samoubojstava zatvorenika. Finski ministar vanjskih poslova, iako nerado, zbog erotskih SMS-ova koje je poslao striptizeti. Član mađarskog ministarstva socijalne skrbi zbog neslaganja s načinom tretiranja beskućnika. Nizozemska vlada zbog genocida u Srebrenici. I to deset godina nakon tog tragičnog događaja.

Prisjetimo se da se i sam papa Benedikt XVI povukao sa dužnosti povlači 28. veljače 2011. godine. Posljednji slučaj je bio 1415. godine kada se povukao papa Gligorije XII kako bi okončao rat unutar crkve u kojem je više osoba tvrdilo da je papa.

– Odlazim zbog dobrobiti Crkve. Nakon dugog propitkivanja savjesti pred Bogom, sa sigurnošću sam došao do spoznaje kako moje snage, zbog pooodmakle dobi, nisu više dovoljne da na primjeren način obavljam dužnost, objasnio je papa Benedikt XVI.

Kakvo je stanje u nas?

Osjećaj odgovornosti do danas je u Hrvatskoj pokazala tek šačica političara – bivši ministar turizma Niko Bulić zbog natječaja za turistički slogan Hrvatske na kojem je pobijedila njegova supruga.

Bivši ministar unutarnjih poslova Ivica Kirin zbog lova s generalom Markačem, u vrijeme kada je general trebao biti u kućnom pritvoru.

Zbog smrti pacijenata na dijalizi nakon afere Baxter otišla je ministrica zdravstva Ana Stavljenić Rukavina. Rukavina nije bila osobno odgovorna za neželjene smrti, ali je otišla zbog objektivne odgovornosti za propuste u njezinu resoru.

Ostale ostavke, poput Sanaderove ili Polančecove odnosno Bandićeve, zbog vožnje u alkoholiziranom stanju i bijega od policije su bile iznuđene ostavke. Slično je i s Mijom Cnojom, najkraćim ministrom u hrvatskoj Vladi. 

Mediji su bivšu ministricu Mireli Holy učinili heroinom zbog njezine „iznuđene ostavke“,unatoč činjenici da je njezino lobiranje za „stranačke drugove“ normalan razlog za podnošenje ostavke u bilo kojoj uređenoj zemlji sa jasnim demokratskim standardima.

Posebna priča je slučaj Čačićeve ostavke i nebulozna obrazloženja Zorana Milanovića zašto je Čačić ostao na dužnosti nakon izrečene prvostupanjske presude.

Foto: Ilustracija