”Stari moj, dokopali smo se vlasti, treba zgrabiti što se zgrabiti da. Tko zna dokle će ovo trajati”, rekao je ranih 90-ih Ivo Sanader jednom dalmatinskom poslovnom čovjeku nakon što je napravio dobar posao. Sanader je, po pisanju Večernjeg lista, na ruke dobio deset posto od iznosa koji je škver uplatio kooperantima.
Taj “Sanaderov poučak” je najbolji odgovor na pitanje zašto smo danas zemlja organiziranog kriminala i korupcije, zašto nam je pravosuđe u ‘banani’.
Zašto se Hrvatska uporno i nezaustavljivo kotrlja u smjeru posve suprotnom od poželjnog. Sanaderov poučak daje i odgovor na pitanje: ”Kako je to moguće da je jedna država, kao što je to Hrvatska, toliko pokradena, a pravosuđe šuti.”
Tragedija je Hrvatske upravo u ovome „Sanaderovom poučku“ jer se većina dužnosnika od općinske, preko gradske i županijske do državne razine ponašalo i ponaša po načelu ”treba zgrabiti što se zgrabiti da, tko zna dokle će ovo trajati”’. Bezbroj je raznih Žalaca, Rimaca, Žinića, Kuščevića, itd i itd , koji rabe „Sanaderov poučak“ i neprestano ga usavršavaju.
Zadnje usavršavanje, djelo je Plenkovićevog predstojnika Ureda, koji odmah nakon imenovanja predstojnikom Ureda mijenja prebivalište kako bi „zgrabio“ dužnosnički stan od 96 četvornih metara centru Zagreba, u Jurišićevoj ulici.
Pitate se kako neutralizirati ovaj „Sanaderov poučak“?
Teško i gotovo nemoguće u sadašnjim okolnostima. Pitate se zašto. Objektivno i analitički godinama svi oni koji rabe ovaj „Sanderov pučak“ godinama imaju što izravnu što neizravnu „pomoć“ Državnog odvjetništva.
Tako je 90-tih godina Državno odvjetništvo RH u cilju neprocesuiranju dužnosnika rabilo odnosno koristilo sintagmu „loša ili štetna politička“ odluka i tako je odbijalo odnosno odbacivalo većinu kaznenih prijava podnesenih protiv dužnosnika.
Osim te sintagme „loša ili štetna politička odluka“ , koncem 90-tih godina počinju rabiti i sintagmu kako je odluku donijelo kolektivno tijelo (poglavarstvo, vlada, uprava društva i slično ), naravno cilj je bio isti odbiti kaznenu prijavu dužnosnika.
Javno sam kao saborski zastupnik ili kao pravni stručnjak ukazivao da Državno odvjetništvo u biti koristi sintagmu „loša ili štetna politička“ ili sintagmu odluku je donijelo kolektivno tijelo( poglavarstvo, vlada, uprava društva i slično) kako bi izbjeglo kazneno procesuiranje dužnosnika, posebno onih na vlasti.
U pregovaračkom postupku pristupanja Europskoj uniji, vlast i Državno odvjetništvo bili su prisiljeni odustati i rabiti citirane sintagme kako ne bi procesuirali dužnosnika odnosno od primjene starog partijskog načela: “pojavu osuditi druga zaštititi.“
U slučaju izbjegavanja procesuiranja bivše ministrice Gabrijele Žalac, Državno odvjetništvo je „iskovalo“ novu sintagmu: predmet je statistički zatvoren.
Tako su zatvorili i predmet bivše ministrice Gabrijele Žalac. “Taj predmet je bio statistički zatvoren, ali nije bio mrtav”, rekla je šefica USKOK-a. Naravno da bi bio i ostao mrtav odnosno statistički zatvoren, kako kaže Državno odvjetništvo da OLAF nije podnio prijavu Uredu europskog tužitelja.
Pitam se, vjerujem jednako kao i vi, koliko Državno odvjetništvo i USKOK imaju statistički zatvorenih predmeta.
Hoćemo li ikad saznati imena ljudi koji su pod ovom sintagmom izbjegla kaznenu odgovornost? Hoće li netko konačno i u Državnom odvjetništvu i USKOK-u odgovarati za statistički zatvorene predmeta.
Hoće li pravosuđe neutralizirati Sanaderov poučak? Teško u sadašnjim okolnostima. Puno je pitanja na koja nemamo odgovora. Očito je u Hrvatskoj jedino organizirani kriminal i korupcija, a još jedino funkcionira „ured za spašavanje kriminalaca od kazne„.
Ivo Andrić bi na to rekao:“ I onda dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati“. Na Plenkoviću da učini da prođu ta “Andrićeva vremena” i da dokine “Sanaderov poučak”?
Pero Kovačević/Foto: press
