Očekivano, Plenkovićev eksperiment nije uspio. Njegova izborna lista, s podosta lojalista, dovela je do toga da je HDZ sa 22,72 posto glasova osvojio najmanje glasova na nekim izborima na nacionalnoj razini, u povijesti HDZ-a.
PIŠE. Silvana Oruč Ivoš
Naravno, iznervirani Plenković je zbog toga, govore izvori sa sjednice Predsjedništva stranke, optužio sve ostale. Crnog labuda, crkvu i biskupe, medije, birače, članove stranke koji ga nisu dovoljno branili, stranačke organizacije, sindikate, populiste, desničare, konzervativce, suvereniste i stranačkog mu zamjenika Milijana Brkića…
Svi su mu krivi za izborni debakl, samo on nije nimalo kriv?!
A da je imalo osluškivao bilo svojih birača i članova danas se ne bi čudio i prozivao druge. Da nije – u želji da se dodvori europskim birokratima, mimo želje svog biračkog tijela – na silu nametao nekakve konvencije, sporazume i zakone, danas bi slavio. Da nije svom koalicijskom partneru Pupovcu dopustio da radi što god hoće i omalovažava hrvatske nacionalne vrijednosti i otvoreno zagovara velikosrpsku politiku, danas 18 posto glasova ne bi otišlo drugim domoljubnim strankama.
Da nije novce poreznih obveznika trošio kako bi im dokazao kako je super raditi do 67 godine, danas ne bi kukao kako su mu naštetili sindikati. Da nije 400 tisuća ljudi optužio da se ne znaju potpisati, da ne znaju čitati i da ništa ne razumiju, danas bi HDZ imao dio njihovih glasova. Ali, umjesto da slušaju Plenkovića, članovi i birači HDZ-a poslušali su poruke čelnika referendumskih inicijativa koji su im savjetovali da pokažu – ako se već ne znaju potpisati, da znaju zaokružiti. I zaokružili su. Ali ne ovakav, Plenkovićev HDZ!
Plenkovićev je problem, a onda i problem HDZ-a, taj što ne vidi da se potpuno odnarodio od članova i birača, a onda i od ukupnog naroda. Mjesecima se razbacuje floskulama o tome kako je njegova vlada uspješna, sipa brojke i postotke koji bi trebali dokazati kako je sve krasno, a ne vidi malog čovjeka koji jedva spaja kraj s krajem.
Od mase birokracije koju umjetno proizvodi ne vidi poduzetnike koji više ne mogu nositi teret bahatosti političkih elita. Ne vidi ni mlade i sposobne ljude koji masovno odlaze jer im u njihovoj Domovini nije dobro. Uljuljan u šarene laži i laskanja koje mu serviraju suradnici, Plenković je izgubio pojam o državi čiju Vladu vodi. I to mu je već sad došlo na naplatu.
Zaboravio je da narod vidi i zna. Zato je HDZ dobio tek kojih desetak tisuća glasova više nego što ima članova iz čega je jasno da su mu vlastiti članovi okrenuli leđa te izabrali druge opcije, a u nešto manjem broju ostali kod kuće.
Nema tu nikakve fame, a ni crnog labuda. Uostalom bilo je to jasno i Plenkoviću i njegovim savjetnicima, kada su na izbornom skupu u Zagrebu, u posljednjem tjednu kampanje, pozivajući se na Tuđmana, Bleiburg i „stari“ Dan državnosti, zadnji tren pokušali okrenuti trendove. I u finišu kampanje odglumiti domoljublje kojeg su se davno i s gnušanjem odrekli.
Za razliku od, ozbiljnoj politici nedoraslog Plenkovića, koji je pri sastavljanju liste naglasak stavio na osobnu mu lojalnost, Bernardić je iskoračio i napravio mudar politički potez. Na listu je stavio kapitalce, bez obzira na to jesu li mu odani ili ne. Slično kao što je to svojedobno učinio Karamarko. Bernardić je tako jednim potezom ubio dvije muhe. Dobio je neočekivano veliki broj glasova, te istodobno neutralizirao stranačku oporbu.
Plenkoviću nije pomogla čak ni činjenica da je na izbore izašla potpuno razjedinjena domoljubna, suverenistička i konzervativna politička scena zbog čega je došlo do popriličnog rasipanja glasova s tog političkog spektra. Njihova razjedinjenost naštetila je isključivo njima samima, a da su nastupili zajedno vrlo vjerojatno bi se borili i za četvrti mandat.
Mnogi od drva ispred nosa nisu vidjeli šumu, odnosno zbog brige za vlastiti rejting potpuno su zanemarili viši interes. Ruža Tomašić zaslužuje sve pohvale, ne samo za dosadašnji trud u Europskom parlamentu koji su birači nagradili, kao i za vrhunski rezultat, već i za odmjerene, politički zrele i jasne poruke u izbornoj noći.
Za razliku od Brune Esih i Marijane Petir koje su napadačkim komunikacijskim stilom još više zbunjivale ionako podijeljeno biračko tijelo. Ipak, njihovi samostalni rezultati od 4,37 posto za Neovisne za Hrvatsku odnosno od 4,4 posto Marijane Petir, bez obzira na neosvojeni mandat, iznimno su respektabilni i predstavljaju veliki kapital za iduće parlamentarne izbore.
Pouku iz ovih izbora može izvući i Most. Izborni rezultati nisu kraj svijeta, ali su svakako zvono na uzbunu da moraju konačno definirati koje je to njihovo biračko tijelo, a onda i izbrusiti ključne teme s kojima će krenuti na parlamentarne izbore.
Osim Plenkovića, i koalicijskog mu partnera HNS-a, potop su na izborima doživjele stanke ekstremne ljevice. Medijski napuhana Dalija Orešković lovila je ustaše, planirala osvojiti Pantovčak, a na kraju ulovila tek 2,02 posto. Unatoč osvojenom mandatu, ni sedmeročlana Amsterdamska koalicija nema se čemu previše radovati.
IDS je odradio svoje i osigurao mandat Flegi, a ostalima, uključujući Mrak Taritaš i Beljaka, trebalo bi biti jasno da imaju, blago rečeno, mizernu potporu.
Silvana Oruč Ivoš
