Silvana O. Ivoš: Narod na rubu siromaštva, a Stipi Mesiću milijuni

Ukidanje Ureda bivšeg predsjednika, odnosno zaustavljanje nepotrebnog rasipanja novca ionako osiromašene države, ima jedino veze s odgovornošću prema državi i narodu.

Piše: Silvana Oruč Ivoš

Podaci iz prosinačke publikacije Državnog zavoda za statistiku „Pokazatelji siromaštva u 2014.“, pokazuju da čak 29,3 posto ljudi živi na rubu siromaštva i socijalne isključenosti. Isti podaci pokazuju da se Hrvatska nalazi među državama s najvećim postotkom građana koji žive s rizikom od siromaštva. Lošije od Hrvatske u EU su samo Rumunjska, Bugarska, Grčka, Letonija i Madžarska.

Nadalje, u Hrvatskoj čak 63,7 posto ljudi živi u kućanstvima  koja ne mogu bez dodatnog zaduživanja podmiriti neočekivani izdatak, što znači da u slučaju da im se, recimo, pokvari perilica rublja ili da djetetu trebaju platiti dodatno školovanje moraju posegnuti za kreditom.

Ukratko, oko 64 posto građana jedva spaja kraj s krajem. U jeku sezone skijanja zanimljiv je i podatak o drugoj strani medalje. Naime, u našoj državi čak  70,1 posto ljudi živi u kućanstvima koja si ne mogu priuštiti tjedan dana putovanja. No, upućeni tvrde da su ovi šturi statistički podatci još gori i dramatičniji.

U takvom turobnom ozračju i katastrofalnoj slici koju iza sebe ostavlja Vlada Zorana Milanovića ne treba se čuditi što mnogi, bilo im pravo ili krivo, šute na moguću najavu spuštanja plaće saborskim zastupnicima i pojedinim dužnosnicima. Ipak ne svi. Stipe Mesić, bivši predsjednik RH, ne želi da mu se iz proračuna oduzme ni jedna jedina lipa namijenjena za funkcioniranje Ureda bivšeg predsjednika RH.

Naime,  Mesić –  o čijem djelovanju na mjestu predsjednika RH povijest i činjenice tek trebaju reći svoje – uz predsjedničku mirovinu (a s obzirom na to da je Mesić bivši  predsjednik s činom generala ona zasigurno nije ispod 15.000 neto mjesečno)  ima pravo i na Ured za čije je funkcioniranje lani izdvojeno čak 863.000 kuna što je 346 minimalnih neto plaća.

No, ni to nije sve. Mesić raspolaže i osiguranjem za koje se dodatno izdvaja novac iz proračuna RH. Ako se uzme u obzir da osiguranje vozi i prati Mesića na svim putovanjima i u Hrvatskoj i u inozemstvu, da im se putovanja kao i dnevnice za njih plaćaju iz proračuna, jasno je da Mesić državu „košta“ daleko više nego „pišljivih“ 800.000 kuna godišnje. Zato  njegova konstatacija da oni koji ga prozivaju zbog troškova podcjenjuju Hrvatsku ne samo da je izvan vremena i prostora, nego  podcjenjuje zdravi razum hrvatskih građana.  

Isto kao i njegovo obrazloženje da mu je ured nužan jer radi na promociji države iz čega proizlazi da sastanke koje obavlja na  egzotičnim odredištima diljem svijeta od Kine do  Azerbajdžana odrađuje u korist Hrvatske. Možda i jest ali u tom bi slučaju njegova dužnost kao velikog proračunskog korisnika, po ovoj ili onoj osnovi, bila da javnost izvijesti o učincima svog rada i učincima neophodnog mu Ureda. Ovako njegova priča kako radi na promociji Hrvatske i kako nagovara Kineze da se uključe u veće projekte u državi, ostaje tek pucanj u prazno. Javnost ima pravo znati na što se troši svaka kuna proračunskog novca i to bi bivši predsjednik trebao znati i položiti račune.

Uostalom, to bi bilo i u njegovu korist. Naime, s obzirom na popriličnu nerazvidnost rada i djelovanja bivšeg predsjednika u kuloarima ga nazivaju privatnim lobistom koji godišnje više vremena provede u inozemstvu nego ministar vanjskih poslova. Dok to Mesić ne shvati i dok ne kaže koje važne poslove obavlja i konačno kakvu korist od tog djelovanja – koje godišnje proračunske obveznike stoji milijune kuna – ima država, javnost ima pravo inzistirati na tome da se zna koliko i kako troši.

U tom kontekstu treba gledati najavu predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka da će preispitati ulogu i funkciju Ureda bivšeg predsjednika te traženje Mire Bulja iz Mosta da se to žurno napravi. Naime, u situaciji kada je, zahvaljujući potpuno promašenoj gospodarskoj politici Milanovićeve vlade, nužno “rezati” troškove u svim sektorima i svim razinama, nenormalno je da se velika sredstva izdvajaju za  Ured bivšeg predsjednika.

U situaciji kada državu napuštaju visokoobrazovani  mladi ljudi, doslovno trbuhom za kruhom, kada svakodnevno u medijima čitamo o nesretnim sudbinama naših sugrađana koji žive u teškom siromaštvu do te mjere da su sretni ako djeci mogu priuštiti i krumpir za ručak, kada učitelji i profesori u školama svjedoče kako je sve više i više djece koja su gladna, onda je plaćanje milijunskih troškova jednom čovjeku, da bez ikakvih vidljivih rezultata putuje svijetom, čista glupost i obijest.

Zato Mesićeve tvrdnje kako su najave ukidanja Ureda bivšeg predsjednika obračun njegovih političkih protivnika s njim jednostavno ne drže vodu. Politički protivnici imaju dovoljno materijala glede njegova mandata i uloge oko svjedočenja u Haagu do nerazvidne kupnje stana ili uloge u aferi Patria.

Ukidanje Ureda bivšeg predsjednika, odnosno zaustavljanje rasipanja novca ionako osiromašene države,  ima jedino veze s odgovornošću prema državi i narodu.

Foto:G. Stanzl/PIXSEL