SILVANA O. IVOŠ: Devet važnih stvari koje treba znati o HDZ-ovoj Whatsapp grupi

Uzrečica “ne znam bi li se smijao ili plakao”, ovih se dana oživotvorila u HDZ-u. Stranku potresa „ozbiljna“ afera whatsapp koja je zaslužila mjesto u rubrici “vjerovali ili ne”. Jer, predsjednik stranke na visokim stranačkim tijelima otvorio je pitanje tko, što i kako piše u zatvorenim grupama na aplikacijama whatsapp i viber.

 

PIŠE: Silvana Oruč Ivoš

Nakon ozbiljne analize otkriveni su opasni elementi koji bi potencijalno mogli našteti ugledu predsjednika (a on je kao što znamo nepogrješiv), pa je drugarski odlučeno da drznike koji se usude misliti svojom glavom promptno treba kazniti. Onemogućiti ih. Izbaciti. Kao opomenu drugima. Pa da vidimo tko će se usuditi misliti. Jer što ćeš misliti kada ćeš krivo misliti.

Mogao bi platiti i Davor Ivo Stier, koji je najavio kandidaturu za predsjednika HDZ-a. On se, pak, usudio citirati Ustav RH i poručio da ni državni ni partijski organi više nemaju pravo nadzirati dopisivanje građana ili interno komuniciranje stranačkih članova.

K tome, podsjetio je na riječi Svetog oca Ivana Pavla II. koje su prethodile padu komunizma: „Ne bojte se!“ To je toliko uznemirilo velikog Plenkovića da se automatski preko službenih stranačkih platforma u jednom potpuno promašenom pamfletu pokušao obračunati s mogućim protukandidatima. A u tom su pamfletu iznesene poprilične manipulacije.

Kako sam i sama, doduše poprilično neaktivna članica, tih „inkriminiranih grupa“, mogu iz prve ruke svjedočiti nekoliko stvari.

Prvo, iako je u grupama najviše članova HDZ-a, oni nisu jedini.

Drugo, grupe nisu službene grupe HDZ-a već svojevrsne građanske grupe. To što je u njima izneseno ne može se tumačiti kao službeno stajalište HDZ-a.

Treće, u grupama malo tko zagovara neku drugu političku platformu osim HDZ-a.

Četvrto, u grupama svaki član može otvoriti temu o kojoj želi raspravljati. To su teme i unutarnje i vanjske politike.

Peto, u grupama se najčešće kritizira politika SDP-a i Milanovića.

Šesto, u grupama se često kritiziraju potezi HNS-a i ministrice Divjak.

Sedmo, u grupama se iznimno često i učestalo kritiziraju izjave i politički potezi Plenkovićeva vjernog koalicijskog partnera Pupovca.

Osmo, u grupi se često kritiziraju politički potezi Andreja Plenkovića.

Deveto, u svakoj od grupa ima najmanje desetak bliskih Plenkovićevih suradnika.

Nije teško pogoditi koja je od spomenutih točaka zasmetala Andreju Plenkoviću. I to do te mjere da se stranačko predsjedništvo bavi pitanjem cenzure zatvorenih grupa?!

U grupama se dnevno znalo razmijeniti i nekoliko stotina poruka i linkova. Je li među njima bilo kakvih ružnih poruka, teško je reći. Ali, ako je bilo poziva na linč ili prijetnja, kako to tvrde oni koji su ih navodno vidjeli, zašto ih odmah nisu prijavili mjerodavnima?!

Zašto su čekali masovni bunt protiv Plenkovića da s njima mašu u javnosti? Može li se to tumačiti kao svojevrstan pritisak na članove i pokušaj obračuna s protukandidatima, ponajprije s Kovačem i Stierom, na unutarstranačkim izborima?!

Konačno, ono što je u ovoj tragikomičnoj situaciji jedino pravo pitanje jest to: zašto je čelnik stranke otvorio pitanje koji dan prije nego što je predsjednica RH izložila svoj izborni program za drugi mandat? I je li njemu zaista stalo da predsjednica pobjedi?!

Zapravo, čovjeku dođe žao Plenkovića koji nikako ne shvaća da u ovom slučaju ne može zaustaviti Reuters. Može uvoditi najrigoroznije odredbe, može izbacivati iz stranke, može se bahatiti ili naređivati da ga se voli, može prijetiti časnim sudovima, ali više ne može zaustaviti neminovno. A to je njegov odlazak s čelnog mjesta HDZ-a.

Da je samo koji put sišao među ljude i saslušao kakav HDZ žele, da se samo koji put potrudio čuti bilo „običnog“ HDZ-ovca, možda sada ne bi sazivao stranačke sastanke s namjerom da se kao malo dijete obračunava s ljudima koji misle da on ne vodi dobro ni stranku niti, što je puno važnije, državu. Da se onima, koji su bili protiv Istanbulske konvencije nije rugao kako ne razumiju i ne znaju dobro čitati, a onima koji su potpisivali referendumske inicijative da se ne znaju potpisati, danas bi imao koju stotinu tisuća pristaša više.

A samo koju godinu prije Andrej Plenković koji je – nakon što je Karamarko sam srušio svoju vladu i više nije mogao sastaviti novu – u stranci dočekan gotovo s ovacijama. O njemu se govorilo kao o sposobnom i čvrstom političaru, obrazovanom, elokventnom, koji će izvući HDZ. I zaista je tako izgledalo iako je izborni rezultat tog rujna 2016., unatoč pobjedi, pokazao ozbiljan problem.

HDZ je u manje od godinu dana (od izbora 2015. ) izgubio gotovo 75.000 glasova. Urušavanje je tada počelo, a Plenković je posao dovršio svojom politikom koja je bila (i jest) sličnija SDP-ovoj nego HDZ-ovoj.

Ma koliko mi šutjeli o tome!