Treba podsjetiti da je Plenkovićev HDZ na parlamentarnim izborima u rujnu 2016. dobio čak 64.000 glasova manje nego što je to bilo na parlamentarnim izborima u studenome 2015. godine.
PIŠE: Silvana Oruč Ivoš
Odluka mjerodavnih tijela da se ni jedan referendum neće raspisati nije previše iznenadila nikoga. Od početka obje referendumske inicijative naišle su na opstrukcije, a načela iz Kodeksa dobre prakse o referendumima, što ga je Europska komisija za demokraciju putem prava (Venecijanska komisija) objavila u Strasbourgu 2009. nisu se primijenila.
Primjerice, Venecijanska komisija preporuča „balansiranu prezentaciju ne samo pogleda izvršne i zakonodavne vlasti ili osoba koje dijele njihov pogled, nego i suprotne strane“, dakle svu moguću jednakost između podupiratelja i protivnika referenduma, kao i preporuku da javne vlasti (bez obzira na to je li riječ o nacionalnim ili lokalnim) ne smiju utjecati na rezultat glasovanja.
Kao što znamo u Hrvatskoj se gotovo ni jedno slovo iz tog dokumenta nije primijenilo u praksi. Pojedine lokalne vlasti su javno i bez zadrške sprječavale organizatore inicijativa da prikupljaju potpise. Državne su vlasti, pak, na sve moguće načine očitovala svoja stajališta izrazito suprotna inicijativama i stajalištima u kojima su vrlo često sa svih razina stigmatizirali udruge i osobe koje su podržavale dvije referendumske inicijative.
Osim toga, gotovo da su navodili scenarije i planove po kojima će spriječiti referendumske inicijative, a što se u konačnici i dogodilo. Može se govoriti o tome da se provodio svojevrsni linč nad ustavnim pravom slobode drugačijeg mišljenja.
Drugim riječima, ozbiljno je prekršen hrvatski Ustav jer je građanima na više razina onemogućio da se izbore za svoje ustavno pravo kao što je – referendum.
Unatoč tome, inicijative „Narod odlučuje“ i „Istina o Istanbulskoj“ u tim su uvjetima prikupile preko 400.000 potpisa, no referenduma neće biti. Jer, kao što su pojedini dužnosnici, očito obdareni nekim sposobnostima, danima najavljivali – gotovo je 30.000 lažnih, krivih i nepotpunih potpisa?!
Taj se scenarij dobio jasne konture već 15. rujna, dakle više od mjesec dana ranije nego što je APIS počeo analizu prikupljenih potpisa, a kamoli objavio konačni rezultat, nakon što je pomoćnik ministra uprave Mladen Nakić kazao da „postoje naznake da su se potpisivale devetomjesečne bebe i mrtvi“.
Kako je pomoćnik ministra uprave to mogao u tom trenutku znati nije teško pretpostaviti. Kako bilo, ta je njegova izjava čak i da nije bilo i drugih slučajeva dovoljna da se probudi sumnja u postojanje nekih nedopuštenih postupaka.
I brojne druge stvari u usporedbi sa sličnim inicijativama i prikupljanjima potpisa su u koliziji. Na primjer iznimno veliki broj potpisa, preko 30.000 po inicijativi, koji iz nekog razloga ne zadovoljavaju zakonske kriterije. U prilog razvidnosti nije išlo ni odugovlačenje s analizom potpisa kao ni zabrana nezavisnih promatrača i kontrola organizatora.
Unatoč svemu tome i svim sumnjama u narušenost postupka, a koje ozbiljno drže vodu, svim referendumskim inicijativama nedostajao je minimalni broj glasova. Dakle, kad i ne bi bilo sumnje u nerazvidnost postupka, činjenica je da se respektabilan broj građana založio za ukidanje Istanbulske konvencije i demokratskiji izborni zakon.
Iako je dojam da se predsjednik Vlade iz neugodne mu situacije izvukao k’o prase kroz trnje, dakle tek s manjim ogrebotinama, dugoročno teško da iz ove priče može izaći kao pobjednik. Upravo suprotno. Osim što je nepovratno narušio svoj ugled koji je niz godina vrlo uspješno i sustavno gradio stvarajući imidž tolerantnog i demokratskog političara, odnosom prema referendumskim inicijativama kada je pokazao da nema razumijevanje za one što se usude misliti svojom glavom, to se urušilo kao kula od karata.
Drugi problem koji Plenkovića može vrlo brzo pogoditi jest činjenica da 400.000 ljudi, potpisnika po inicijativi, mahom dolazi ili iz HDZ-ove biračke baze ili su joj vrlo blizu, odnosno oni su potencijalni glasači HDZ-a. Odnosom prema referendumskim inicijativama, ali i svojevrsnim linčem prema njihovim nazorima, Plenković se praktički odrekao velikog broja tih glasova. Iako HDZ ima jednu od najčvršćih biračkih baza na političkoj sceni, odnosno respektabilan broj „sigurnih“ glasača, dakle onih koji će HDZ-u dati svoj glas pod bilo kojim uvjetima, nije mudro na tu činjenicu dominantno i isključivo računati.
Naime, struktura birača se i te kako promijenila od devedesetih do danas, a u zadnjih nekoliko izbornih procesa vidjelo se da birači bez problema, lako „skliznu“ s dosadašnjih „sigurnih“ odabira te biraju neovisne inicijative i neovisne političare. Uostalom, to je trend i u drugim europskim državama.
Ne treba smetnuti s uma da je HDZ na parlamentarnim izborima u rujnu 2016. dobio čak 64.000 glasova manje nego što je to bilo na parlamentarnim izborima u studenome 2015. godine.
U međuvremenu iz HDZ-a je otpalo nekoliko osoba koje su dobile značajan broj preferencijalnih glasova (Hasanbegović, Esih, Milinović) i koji imaju svoje definirane birače, koje sasvim sigurno sada ne će biti zadovoljne politikom koju vodi Plenković, pa se mora i to uzeti u obzir.
Mora se računati i na nekoliko desetaka tisuća preferencijalnih glasova koje je dobilo par istaknutijih članova stranke, a koje je aktualno vodstvo stranke marginaliziralo, zbog čega je dio članstva javno iskazao nezadovoljstvo.
Istodobno prevelika utjeha ne treba biti ta što SDP katastrofalno stoji jer ionako nije riječ o istom biračkom tijelu. U prilog HDZ-u neće ići ni to što se Plenković, načinom na koji vodi stranku i načinom na koji komunicira s javnošću, želi približiti čak i lijevom biračkom centru. Naime, ti glasači, a pokazao je to niz dosadašnjih istraživanja, svoj glas ni u kojem slučaju neće dati HDZ-u nego će svoje stranke i liste tražiti na šarolikom i širokom lijevom spektru.
I konačno, neka je samo polovina potpisnika referendumskih inicijativa razočarana politikom Andreja Plenkovića, zbog čega se mogu odlučiti na glasačku apstinenciju ili na to da svoj glas preusmjere na stranke ili osobe u kojima mogu prepoznati čvrstu demokršćansku politiku, moglo bi se nakon izbora dogoditi da HDZ postane talac politike jednog čovjeka.
