Silvana O. Ivoš: Hoće li loš HDZ pomoći još lošijem Bernardiću da postane premijer

Čovjek koji je u javnosti percipiran kao netalentirani političar, koji je u prvim godinama vladavine u SDP-u doslovno uspio raspršiti zastupnike i poljuljati stranku, sada je zahvaljujući Plenkoviću postao ozbiljan pretendent za mjesto predsjednika hrvatske Vlade.

PIŠE: Silvana Oruč Ivoš

Kada bi ostale stvari onakvima kakve su sada, HDZ bi se pri sastavljanju neke buduće vlade morao zadovoljiti statusom – junior partnera. Po najnovijem istraživanju CRO Demoskopa za siječanj, prvi izbor građana je – SDP.

Za SDP bi glasovalo najviše birača, čak 27,8 posto, što je gotovo 3 postotna boda više nego u prosincu (25,2 posto), a više od 10 u usporedbi s prošlogodišnjim siječnjem kada je SDP bio na 16 posto.

S druge strane, Plenkovićev HDZ je od prosinca pao za pola postotnog boda i sada je na 26,9 posto potpore (u prosincu 2019. – 27,3 posto). Ova anketa provedena je neposredno nakon drugog kruga izbora za predsjednika države, pa se moglo tumačiti da je riječ o domino efektu i povodljivosti birača za izbornim pobjednikom Milanovićem.

Međutim, da to ipak nije tako, pokazuje istraživanje agencije 2×1 komunikacije – koja se posljednjih nekoliko godina profilirala kao agencija s najtočnijim rezultatima – po čijim rezultatima SDP i dalje drži rekordno visok rejting, a HDZ je i dalje u sigurnom padu. Prema istraživanju 2×1 komunikacije SDP je prešao 30,29 posto dok je HDZ (s)pao na – 21,65 posto.

Da takvo što nije nemoguće potvrđuju rezultati izbora za Europski parlament iz svibnja prošle godine kada je Plenkovićev HDZ postigao najgori rezultat ikad u povijesti stranke na nacionalnoj razini – mizernih 22,7 posto. U brojkama to je 244.076 glasača. Ako usporedimo podatke s izbora za Europski parlament 2014. godine kada je za HDZ glasovalo 381.844 ljudi, jasno je da je tijekom Plenkovićeva mandata negdje izgubljeno 137.768 glasova.

Da to nije slučajnost, vidljivo je i iz rezultata predsjedničkih izbora kada je HDZ-ova kandidatkinja ostala bez 185.238 glasova koji su po svemu sudeći otišli Miroslavu Škori.

Dakako, da je raskol i taj dio birača HDZ-a koji se odmaknuo od politike aktualnog vodstva dao krila kandidatu ljevice Zoranu Milanoviću koji je tako uspio s 50 tisuća glasova manje nego što ih je dobio Josipović kada je izgubio, dobiti utrku za Pantovčak.

Isto se, ni krivom ni dužnom, može dogoditi Davoru Bernardiću.

Čovjek koji je u javnosti percipiran kao netalentirani političar, koji je u prvim godinama vladavine u SDP-u doslovno uspio raspršiti zastupnike i poljuljati stranku, sada je zahvaljujući Plenkoviću postao ozbiljan pretendent za mjesto predsjednika hrvatske Vlade.

Prije samo godinu dana javnost se smijala njegovoj objavi o tome kako šeće gradom dok pada kiša ili objavi o tome kako je kiseli kupus zdrava namirnica, a koje je, očito u nekoj fazi inspiracije ili nedostatka ozbiljnije ideje, plasirao na društvenim mrežama. Danas se taj isti Bernardić može pohvaliti kako je dobio isti broj, odnosno četiri mandata, kao i Plenković na izborima za Europski parlament. Odnosno, kako je za razliku od Plenkovića koji je izgubio, on uspio osvojiti Pantovčak.

Međutim, istini za volju nije tu riječ o nekom naglom razvoju Bernardićeva političkog talenta. Još manje je riječ o ozbiljnoj strategiji ili kvalitetnom programu koji će Bernardić i SDP ponuditi građanima. Upravo suprotno, Bernardićev uspjeh rezultat je dvije stvari. Prva je ta što je Bernardić mudro poentirao na Plenkovićevim greškama. Druga stvar je ta što Bernardić, za razliku od Plenkovića, ne isključuje ljude nego ih okuplja.

Pri sastavljanju lista za Europski parlament, Bernardić je, bez kompleksa, stavio iskusna i jaka imena. Njihov uspjeh pred biračima na kraju se pretvorio u njegov politički uspjeh. Slično je postupio i u Milanovićevoj kampanji koju je rasteretio svog lošeg imidža i doslovno mu se maknuo s puta. Na kraju, Milanovićevo osvajanje Pantovčaka lansiralo je Bernardića i SDP na prvo mjesto ljestvice političkih preferencija.

Plenković, za kojeg će mnogi analitičari kazati da je puno ozbiljniji političar nego što je Bernardić, postupio je, pak, potpuno suprotno.

Listu kandidata za Europski parlament sastavio je mahom prema vlastitoj krvnoj slici, pa se od očekivanih i najavljivanih šest mandata morao zadovoljiti tek s četiri. Slično je postupio i u kampanji za predsjednicu. Umjesto da se, s obzirom na svoj loš imidž, te s obzirom na istraživanja javnog mišljenja po kojima dvije trećine građana ne podupiru rad Vlade, makne iz blizine Kolinde Grabar-Kitarović, Plenković je napadno prikazao svoje „uspjehe“.

Umjesto da pokaže širinu i da se okrene prema cilju, a to je zadržavanje predsjednice na Pantovčaku, Plenković je vodio računa isključivo o sebi i svojoj uskoj perspektivi.

Sada je opet tako. Način na koji vodi stranku, teme o kojima govori, partneri kojima je okružen idu u smjeru tzv. velike koalicije. S mogućnosti da u njoj HDZ bude mlađi partner „velikom“ Bernardiću.