Silvana O. Ivoš: Iz lektire je izbačen Marulić, a uvršteni autori s pornografskim sadržajima

Izbacivanje Marulića iz lektire toliko je jaka poruka o (ne)stručnosti i ideološkoj pristranosti  i toliko je sramotno da  je ono više nego dovoljan razlog da se autorima takve reforme u najmanju ruku – zahvali.

Od Borisa Jokića očekuje se da zna da obrazovanje, među ostalim, ima ključnu zadaću u oblikovanju nacionalnog identiteta i upućivanju učenika na kapitalna djela svjetske baštine.

Nema nikakve sumnje  da hrvatski obrazovni sustav  treba poboljšati. Ali način na koji je to predložila dosadašnja radna skupina koju je vodio dr. sc. Boris Jokić potpuno je promašena i štetna. I nije samo u pitanju ideološka obojenost radne skupine koja im se u medijima ozbiljno i argumentirano spočitava.

Recenzije pojedinih akademika i vodećih stručnjaka za pojedina područja, a koja malo po malo prodiru u javnost nakon što je započela javna rasprava o famoznoj kurikularnoj  reformi, upozoravaju na niz pogrešaka, nepovezanosti i ozbiljnih propusta. Iako je u javnosti najviše pozornosti privukao skandal s ukidanjem Oca hrvatske književnosti  Marka Marulića, skandala nisu pošteđeni ni drugi dijelovi kurikularne reforme.   

Doduše, izbacivanje Marulića iz lektire toliko je jaka poruka o (ne)stručnosti i ideološkoj pristranosti  i toliko je sramotno da  je ono više nego dovoljan razlog da se autorima takve reforme u najmanju ruku – zahvali. Jer  njihovo nesuvislo obrazloženje kako se Marulić ukida jer je njegova Judita naporna i teška za čitanje pa nema smisla zamarati djecu tim nerazumljivim sadržajem – izvan je svake pameti, ali i dobre namjere. Takva kombinacija diletantizma, drskosti i gluposti rijetko je viđena.

Od B. Jokića očekuje se da zna da obrazovanje, među ostalim, ima ključnu zadaću u oblikovanju nacionalnog identiteta i  upućivanju učenika na kapitalna djela svjetske baštine. Istina, mnoga od njih su „teška“ za čitanje – kako bi rekli Jokićevi stručnjaci – ali to ne znači da ih se zato treba preskakati. Ni Shakespeare, ni Dante, niti Goethe  ne spadaju u djela koja se nose na plažu i koja se prelistavaju kao slikovnice. Takvi se autori proučavaju, tumače, njih se čita i s njima se muči.  No,  to i jest bit učenja.

Autori kurikularne reforme kao da su, pak, odlučili poticati lijenost, nemar, nezainteresiranost učenika. Pa kad je djeci nešto teško, neka preskoče. Bilo bi dobro da Jokić i njegovi stručnjaci javnosti pojasne hoće li ukidati i neke druge sadržaje, predmete i gradivo  jer su oni preteški ili nerazumljivi?! I što uopće dolazi nakon ukidanja Marulića?! Doduše, autori reforme su javnosti kazali da djeca sama mogu donijeti odluku hoće li ili ne će čitati tešku literaturu kao što je Judita. Znači, oni očekuju da su djeca u toj dobi, sa znanjem i iskustvom koje imaju, sposobni sami odlučiti koje od kapitalnih djela trebaju ili žele pročitati?!

A jednostavno je. Marulić spada u onaj dio gradiva koji se mora, koliko god to bilo teško, pročitati. Jer danas Marulić, a sutra ćemo ljestvicu spustiti još niže. I onda ćemo se čuditi kako naši dvadesetogodišnjaci imaju premalo općeg znanja ili kulture. No, to Jokićeva ekipa ili ne razumije ili je jako zlonamjerna. U konačnici rezultat takve reforme je isti – poražavajući za znanje, nacionalni identitet, kulturu. I kolektivnu pamet.

No, ukidanje Marulića ima i drugu dimenziju, a to je pitanje njegove zamjene. Autori reforme pobrinuli su se da u lektiru, kao lopatom, ubace desetke novih imena. Ima tu svega. Kvalitetnih autora, autora lakih nota, čitanih autora, autora koji koketiraju s pornografijom i nasiljem, svjetski priznatih autora, autora čiji je umjetnički i svaki drugi izričaj upitan. Apsolutno podupirem to da se svi oni objavljuju, prodaju, reklamiraju i da budu dostupni što većem broju čitatelja. Ako ima zainteresiranih, zašto ne!? Ali, ruku na srce, mnogima od njih nije mjesto u školskoj lektiri. Mnogi od njih takvo što ne samo da ne zaslužuju, nego su loši i štetni jer po prašini valjaju letvicu kvalitete.

No, ono što je u cijeloj priči dodatno skandalozno jest to što su među njima, odnosno u obveznu lektiru, uvršteni autori u čijim je romanima sadržaj (pornografski s elementima seksualnog nasilja i pedofilije) namijenjen djeci i dobu koji je odredila Jokićeva stručna skupina.  I nije mi jasno zašto se i obrazovni kurikulum mora uključiti u već nametnutu i agresivnu panseksualizaciju društva?

I laicima je jasno da mora doći do revidiranja kurikularne reforme jer ono što neovisni stručnjaci do sada iznose upozorava na to da ona ima brojne znanstvene, stručne i pedagoške nedostatke s ozbiljnim dokazima o ideologiziranosti cijelog uratka.

Ozbiljne primjedbe, a nedavno ih je iznio akademik Vladimir Paar,  odnose se i na to da u sastavu Ekspertne radne skupine za provedbu cjelovite kurikuralne reforme, kako se službeno zove Jokićeva skupina, nema ni jednog svjetski prepoznatljivog  znanstvenika iz područja matematike, fizike, kemije, biologije i geologije kao niti jednog praktičara iz tih područja. Nema ni jednog vrhunskog znanstvenika iz društveno-humanističkog područja ni umjetnika…

Akademik Paar u Školskim novinama od 16. veljače 2016. napisao je sljedeće: „Da, reforma školstva je potrebna, u tome se svi slažu. Ali kakva reforma? Reforma s jasnom razvojnom vizijom, definiranim prioritetima u kojoj središnju ulogu ima poboljšanje društvenog i materijalnog statusa i stalnog stručnog osposobljavanja nastavnog kadra, postupnim poboljšavanjem metoda poučavanja, sa srednjoeuropskim razvojnim orijentirom, očuvanjem nacionalnog identiteta i uz uvažavanje konkretnih hrvatskih uvjeta.“  Akademik Paar potpuno je u pravu. Jer Jokićeva reforma rađena je daleko od očiju javnosti i struke.

Javnost ima pravo i mora znati po kojim i kakvim je kriterijima složena ta skupina koja će u konačnici odlučiti o obrazovanju naše djece. Vrijeme je da se to promijeni.

Foto: Francisco Osorio / Flickr