Zabrinjavajuće je i neozbiljno da Hrvatska kojoj na vrata kucaju deseci tisuća sirijskih izbjeglica nema nikakav plan i strategiju o njihovom eventualnom prihvaćanju. A upravo je to prije koji dan potvrdio premijer Milanović.
Kada je riječ o pomoći države izbjeglicama, koji su u velikom broju došli do granice, treba jasno i precizno odvojiti humanitarnu komponentu problema i komponentu koja se tiče zaštite nacionalnih i državnih interesa.
Premijer to nije učinio, a svojim stavom brigo moja prijeđi na drugoga uvjerio nas je da ili ne razumije stvari ili ga ne zanima rješavanje tog problema. Međutim, time je dao vjetar u krila onima koji žele nehumanima proglasiti nastojanja da se zaštite strateški nacionalni interes.
Takve osobe ili ništa ne razumiju ili namjerno okreću problem. Nelogično mi je bilo vidjeti kako su mnogi među javnim osobama zavapili i kako su društvene mreže preplavile fotografije nesretnih sirijskih izbjeglica uz poruku da Hrvati ne smiju biti bez srca aludirajući na to da postoje otpori da se u Hrvatsku primi veliki broj izbjeglica. Zar Hrvati i hrvatska država nisu pokazali svoje veliko srce i humanost kada su za vrijeme najtežih nedaća i strahota u svojoj zemlji primili na stotine tisuća muslimanskih izbjeglica iz BiH?! I to čak u trenutcima dok su muslimani u BiH ratovali protiv Hrvata! Dakle, nema govora da je Hrvatska ksenofobična ili, pak, neosjetljiva prema tuđoj nesreći.
Zato, kad je riječ o humanitarnom karakteru problema izbjeglica hrvatski će ljudi sasvim sigurno, kao i dosada, pokazati senzibilitet.
Drugi dio problema tiče se zaštite nacionalnih i državnih interesa. Zato je važno da Vlada napravi plan i program za izbjeglice i o tome izvijestiti javnost. Što recimo ako desetak tisuća izbjeglica dođe u Zagreb. Gdje će biti smješteni, gdje će spavati, kako će im se osigurati higijenske potrepštine i hrana, liječnička skrb i lijekovi. Za državu koja se nalazi u teškoj ekonomskoj situaciji gdje je sve veći broj siromašnih ljudi, prihvat velikog broja izbjeglica nije nešto što se samo po sebi rješava i što može biti značajna financijska stavka.
Zanimljiva su razmišljanja i onih stručnjaka koji upozoravaju na sasvim drugi dio problema. Na primjer, da je riječ o ljudima potpuno drugačije kulture, tradicije i vjere koji se sasvim sigurno jednog dana neće socijalizirati u društvo već će nastaviti prakticirati svoje običaje koji su daleko od europskog civilizacijskog kruga.
U zemlji kao što je Hrvatska, a koja godinama demografski izumire, a zbog gospodarske krize iseljavanje iz zemlje postalo je masovna pojava, treba dugoročno uzeti u obzir mogućnost promjene vjerske i nacionalne strukture stanovništva. Neki takva razmišljanja nazivaju ksenofobičnima, ali ona nisu ništa drugo nego zaštita nacionalnih interesa.
Dio javnosti postavlja i pitanje zbog čega sirijske izbjeglice nisu u većem broju otišle u bogate i razvijene muslimanske zemlje koje ih okružuju. Zanimljivo te su im zemlje zatvorile svoje granice, odnosno provode selekciju onih kojima dopuštaju da ostanu pa tako uzimaju ljude koji svojim djelovanjem ili radom mogu pomoći u razvoju njihovih zemalja. Drugim riječima, čak i te zemlje u koje bi se sirijski migranti mogli uklopiti štite svoje interese i ne žele udomiti svih i pod svaku cijenu.
Mirela Holy našla se na udaru javnosti jer je upozorila da je izbjeglička kriza i veliki sigurnosni problem, o čemu se u Hrvatskoj gotovo uopće ne govori. „Među ljudima koji bježe od sigurne smrti i neimaštine zasigurno ima i ubačenih terorista što će se, realno je očekivati, pokazati izuzetno velikim sigurnosnim problemom za cijelu EU, a time i za RH“, kazala je.
Na slikama izbjeglica koje su s beogradskih i makedonskih ulica otišle u svijet, upućeni stručnjaci identificiraju pojedine teroriste, ali o tome svi (namjerno?) šute. Također nas upozoravaju na mogućnost ubačenih tzv. spavača. Terorista koji su se u stanju negdje primiriti godinama, stvoriti privid normalnog života, a onda u damom trenutku postupili po nalogu onih koji su ih i regrutirali. A u ovom slučaj opasnost od terorizma nije nešto apstraktno.
Pravo Hrvatske kao i svake suverene zemlje je voditi računa o interesima i zaštiti svojih građana. Zato bi bilo vrlo važno, primjerice od premijera i ministra unutarnjih poslova, čuti što su učinili na zaštiti svojih građana od takve opasnosti i problema?!
Objašnjenje premijera Milanovića da ni Europska unija nije donijela strategiju nije točno. Točno je to da EU nema jedinstveno stajalište nego je prepustila zemljama članicama da na najbolji mogući način zaštite svoje nacionalne interese. Tako se zemlje na koje se izbjeglički val može preliti itekako vode računa o zaštititi svoje strateških interesa. Slovenija na primjer.
Slovenske službe su javno kazale da će, ako se izbjeglički val jednim dijelom prelije i kod njih, migrante prihvaćati u skladu sa svojim mogućnostima i to u manjim kontingentima, pri čemu bi prednost imale ranjivije skupine koje se daju brže socijalno integrirati, poput žena i djece, a vodilo bi se računa da država osigura sigurnosnu provjeru potencijalnih imigranata. Uz to su zatražili novčanu pomoć od EU.
I druge daleko bogatije zemlje od Hrvatske kalkuliraju kako će se postaviti ali je svima na prvom mjestu zaštita. To nije ksenofobija nego odgovorna politika koju aktualna vlast očito nije naučila.
Foto: AFP/Maxportal
Bivši ministar zdravstva Vili Beroš, koji je u istražnom zatvoru zbog sumnje na korupciju u…
Domagoj Juričić, nekadašnji predstojnik ureda Kolinde Grabar-Kitarović, je u podcastu Krešendo Nove tv ispričao kako je…
Dragan Marković Palma preminuo je u 65. godini nakon kratke bolesti. Osebujni bivši gradonačelnik Jagodine…
Komentiraj