Silvana O. Ivoš: Milanovićeva sebična želja za Mimohodom vraća se kao bumerang svima nama

Mimohod je Milanoviću trebao poslužiti kao smokvin list uz pomoć kojeg bi izbjegao zvižduke u Kninu. I sada se ta sebična nakana vratila kao bumerang u lice svima nama.

Kompleksi koje u Vladi imaju u odnosu na srpsku politiku za koju rat još nije gotov odražavaju se na sve nas. Vrijeme je da raznorazne pusićke i milanovići napokon shvate da se Hrvati Olujom ponose.

Poricati jednoj suverenoj i demokratskoj državi, članici najvažnijih svjetskih asocijacija, da dostojno proslavi dan kada je oslobođena i da, k tome, poricatelji budu baš oni koji su je napali, spalili, razorili, pobili nedužno stanovništvo – nevjerojatno je samo po sebi. Ali puno gore od toga je kada aktualna vlada, posebice premijer i ministrica vanjskih poslova, na takvo što ne reagiraju primjereno.

Srpski političari, akteri ili podupiratelji ideologije koja je na tlu Hrvatske uz krvave žrtve pokušala stvoriti tzv. veliku Srbiju, a koji sada nastoje promijeniti činjenice, odnosno prikazati kako su zapravo oni žrtve, moraju biti jasno i nedvosmisleno osuđeni. Hrvatska državna politika mora im reći da takvo što ne će tolerirati.

Nenormalno je da srpski političari koji i dalje propagiraju velikosrpsku ideologiju nesmetano dolaze u Hrvatsku i onda šalju političke poruke koje vrijeđaju sve Hrvate, ostale manjine, ali i Srbe iz Hrvatske kojima je Hrvatska domovina.

Zamislite nekog našeg ministra koji odlazi u Italiju ili Njemačku i tamo iskrivljujući činjenice i povijest vrijeđa tamošnji narod?! Svi bi se sablažnjavali. Ali kada to rade srpski političari, onda svi moramo biti oprezni u izjavama da ne povrijedimo nečije osjećaje. Pa i osjećaje onih koji su otvoreno djelovali protiv Hrvatske. Uostalom, sve države ovog svijeta slave svoje dane pobjede. A čim je u pitanju pobjeda, znači da je s druge strane poraz. I što sad?! Ukinuti sva obilježavanja oslobođenja?!

Doduše, cijelu je priču dodatno opteretio najavljeni vojni mimohod. Nažalost, od prvog trenutka ideja mimohoda nije bila dobro postavljena. Premijer je inzistirao na njemu pod svaku cijenu, unatoč protivljenju oporbe ili predsjednice. No, to prelamanje stvari preko koljena izvelo se poprilično grubo. I s rokovima, ali očito i s procjenom tko i kako može doći na mimohod.

Osobno ne vidim ništa sporno u tome da za važne obljetnice i u glavnom gradu bude vojni mimohod. Mnoge europske države u takvim prigodama imaju središnje mjesto proslave i mimohode u glavnim gradovima. Ali, u ovom slučaju dogodilo se da je aktualna vlast mimohod pokušala organizirati nauštrb Knina nastojeći umanjiti njegovo simboličko značenje. Mimohod je, naime, Milanoviću trebao poslužiti kao smokvin list uz pomoć kojeg bi izbjegao zvižduke u Kninu. I sada se ta sebična nakana vratila kao bumerang u lice svima nama.

Nažalost, premijerovi savjetnici, posebno ministrica Pusić, očito teško mogu procijeniti ukupnu geopolitičku situaciju i voditi računa o tome da svaki potez mora imati posljedicu. Dobru ili lošu. Ako su gospoda iz Vlade na mimohodu htjela vidjeti i savezničke snage, bilo bi logično da je takvo što najprije izlobirano i dogovoreno diplomatskim kanalima, a tek onda pušteno u javnost kao gotova stvar.

Druga važna stvar je ta da je mimohod pitanje dobre organizacije. Teško je bilo očekivati da će se jedna ozbiljna država nakon što dvadesetak ili mjesec dana prije dobije poziv za sudjelovanje u mimohodu, odmah odazvati.

Dakako, važan je čimbenik u svemu i (ne)poznavanje geopolitičke situacije. Zapadne države u ovoj su priči pronašle svoj interes koji se nije poklopio sa željama i interesima Hrvatske. Naime, ovu su situaciju iskoristile da pokušaju Srbiju približiti sebi i barem za mrvicu odvojiti od Rusije, iako je jasno da od toga ne će biti ništa. Milanović i Pusić to nisu prepoznali.

Zbog spomenutih katastrofalnih grješaka aktualne Vlade stvorio se dojam da je Srbija profitirala. To više što je Ivica Dačić mrtav-hladan poručio da će sve države koje se odazovu mimohodu biti smatrane neprijateljskima?! Pozvane države, slijedeći SAD, odustajale su jedna po jedna, a naša diplomacija predvođena Vesnom Pusić ponaša se kao Alisa u zemlji čudesa.

Kompleksi ove Vlade prema srpskoj politici za koju rat još nije gotov odražavaju se na sve nas. Vrijeme je da raznorazne pusićke i milanovići napokon shvate da se Hrvati Olujom ponose. Na kraju krajeva legitimnost Oluje potvrđena je i presudom Haaškog suda, kao što je i činjenica da bez Oluje ne bi bilo Daytonskog sporazuma, odnosno prestanaka rata u BiH. Uostalom, hrvatska vojska nije osvajala tuđe (kao srpska) nego branila svoje!

Isto tako, jasno je zbog čega vlasti u Republici Srbiji namjerno izvrću teze o Oluji koja je označila kraj njihove okupacije Hrvatske i pokušaja stvaranja tzv. velike Srbije. Naime, i današnja službena politika Beograda nije zatvorila to poglavlje pa vjerujemo da velikosrpska ideologija za njih nije mrtva.

Ali baš zato, dvadeset godina nakon Oluje pravi je trenutak da se našim susjedima, ali i domaćim etno-političarima nedvosmisleno kaže da ne mogu gaziti po hrvatskim svetinjama. U tom smislu bi bila najbolja poruka da se i premijer otvorenog srca pojavi u Kninu u kojem je bila i ostat će središnja proslava. Da sudjeluje u obilježavanju Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i pošalje jasne poruke svima, posebice onima koji žele umanjiti značenje tog dana.

Kao što će to učiniti najmanje dvjesto tisuća ljudi 5. kolovoza u Kninu.

Foto:morh.hr