Silvana O. Ivoš: Milanovićevo domoljublje otopilo se brže nego led na suncu

Bilo je to krajem rujna u zagrebačkom Domu sportova u jeku predizborne kampanje kada je još aktualni premijer Milanović začuđenim SDP-ovcima među ostalim poručio i sljedeće: „Vi ste SDP – stranka domoljuba i patriota! Ima li ovdje domoljuba? Hrvatska, Hrvatska, Hrvatska!“ Televizijske kamere uhvatile su poglede začuđenih SDP-ovaca, neki su se smijali s nelagodom dok drugi nisu mogli sakriti šok. Kako bilo, SDP-ovci su još jednom ili dvaput tijekom te kampanje mahnuli hrvatskim zastavama i to je bilo to od stranke domoljuba i patriota.

Milanovićevo, prigodno, domoljublje otopilo se brže nego led na suncu.

Tako da manje od godinu dana kasnije bivši premijer nije došao na proslavu 25. obljetnice Dana državnosti.

„Bio sam na Mirogoju, od protokola se sklanjam, u protokolu sudjelujem minimalno, koliko moram. Sabor posljednjih dana nije najomiljenije mjesto hrvatskih građana. Protokol je etiketa, poza, frazeologija, a dok nisam u izvršnoj vlasti, i ne moram ići. Iz istog razloga nisam išao kod predsjednice jer nisam išao ni proteklih godina“, bubnuo je Milanović u intervjuu jednoj nacionalnoj televiziji za koji je očito našao vremena.

Istina, treba reći da su proslavu Dana državnosti i svečanu saborsku sjednicu „preskočili“ i mnogi drugi, pa i oni još uvijek aktualni saborski zastupnici, što je – u slučaju da su to učinili isključivo iz vlastite komocije –  sramotno bez obzira na to iz koje stranke dolazili.

No, Milanovićevo objašnjenje da je protokol poza i frazeologija u najmanju je ruku neodgovorno i drsko. Da je bilo gdje u demokratskom svijetu neki odgovorni političar, koji je uz to i obnašao odgovorne funkcije i pretendira na ponovno osvajanje vlasti, takvo što izjavio bio bi bez iznimke javno kritiziran jer omalovažava povijesno i nacionalno vrijedne obljetnice. A Dan državnosti upravo je to jer je 1991. Hrvatski sabor donio Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske unatoč otvorenim velikosrpskim prijetnjama i inertnosti svjetske diplomacije. Time je Hrvatska postala nezavisna država i pokrenula postupakrazdruživanja od drugih jugoslavenskih republika i zatražila međunarodno priznanje.

No to Milanoviću, koji je četiri godine sjedio u fotelji predsjednika Vlade RH očito nije dovoljno da poštuje samu činjenicu povijesne važnosti tog datuma. Doduše, možda Milanović ima kompleks jer su tog datuma 1991. godine reformirani komunisti, koji su se tada nazivali Strankom demokratskih promjena čiji je današnji SDP sljednik, napustili sabornicu nakon što su se izjasnili protiv ustavne odluke. Klub zastupnika SDP-a na čelu s Ivicom Račanom tražio je da se istodobno srazdruživanjem pokrene postupak udruživanja s drugim jugoslavenskim republikama. Taj je prijedlog odbijen pa se saborska većina, u kojoj je prevladavao HDZ, odlučila za punu hrvatsku nezavisnost bez ikakvih uvjeta.

Nije, istini za volju, Zoran Milanović, ni dok je bio premijer, redovito obilježavao Dan državnosti. Uvijek je to ovisilo o tome koliko mu se politički isplati. Tako 2013. godine nije održao svečanu sjednicu Vlade, nije išao na misu za Domovinu i zapravo nitko nije znao ni gdje je bio taj dan. Dan državnosti obilježio je, kako priliči, samo tijekom prve godine mandata, 2012., kada je održao svečanu sjednicu Vlade.

U izbornoj godini 2015. na Dan državnosti sudjelovao je na promociji polaznika Hrvatskog vojnog učilišta i prigodno se založio da dr. Franjo Tuđman u Zagrebu dobije trg kakav zaslužuje.  Ali to je bila kampanja. Iste je godine u listopadu kritizirao i predsjednicu Grabar-Kitarović što je na Dan neovisnosti išla u službeni posjet Madžarskoj, odnosno što taj dan nije u zemlji, namjerno prešućujući da ni njega u zemlji nije bilo godinu dana ranije jer je bio u Milanu na sastanku čelnika Vlada i država  EU. Ali to je Milanović. Čovjek koji je igrom slučaja postao premijer i koji se prema Domovini i građanima odnosi ovisno o tome na koju je nogu ustao i ovisno o tome kolika je politička korist od mahanja zastavom.

Za nešto više od dva mjeseca prijevremeni su parlamentarni izbori i sasvim je realno očekivati kakav Milanovićev domoljubni zaokret. Nedavno se Milanović pred televizijskim kamerama pohvalio kako već devet godina uspijeva ispraćati predsjednike HDZ-a. To je, doduše, istina, ali to više govori o odnosima u SDP-u nego o nekoj njegovoj velikoj sposobnosti ili moći. Valja očekivati, bez obzira na to što SDP u izbore ulazi u relativno komotnoj poziciji, da će u predstojećoj kampanji Milanović morati pokazati i ponuditi nešto više nego dosad.

Fraze i prilagođena retorika te prigodno presvlačenje u domoljubne boje više ne će biti dovoljni, a tu će se predsjednik SDP-a naći na skliskom terenu.