SILVANA O. IVOŠ: Plenković se sam postavio kao protivnik prosvjeda u Vukovaru

Zašto bi ikome normalnom smetala težnja majke najmlađe žrtve Ovčare, šesnaestogodišnjeg Igora Kačića, da se kazni krivac za njegovu smrt? A zločinac danas bezbrižno živi u Vukovaru i radi u jednoj gradskoj službi!?

PIŠE: Silvana Oruč Ivoš

Mirni prosvjed u Vukovaru protiv šutnje institucija hrvatskog društva završio je točno onako kako je i bilo planirano. Dostojanstveno i bez politikantstva, ali s jasnom porukom o tome kako se neće tolerirati sramotno nečinjenje institucija koje su trebale ratne zločince kazniti.

Međutim ostalo je pitanje zašto se uopće stvorila fama i drama oko najavljenog prosvjeda? Što je sporno u tome i kome smeta to da se nakon 27 godina traži procesuiranje najgnjusnijih ratnih zločina i kažnjavanje ubojica i silovatelja koji se i dan danas smiju svojim žrtvama i žive kao da ih se strahote koje su počinili nimalo ne tiču.

Zašto bi ikome normalnom smetala težnja majke najmlađe žrtve Ovčare, šesnaestogodišnjeg Igora Kačića, da se kazni krivac za njegovu smrt? Zločinac koji, unatoč živim svjedocima i dokazima koji ga terete, i dan danas bezbrižno živi i radi u Vukovaru u jednoj gradskoj službi.

Zašto je prosvjed smetao predsjedniku HDZ-a koji je svojim članovima i biračima slao poruke iz kojih se dalo naslutiti da će biti sankcionirani ako se odazovu Penavinom pozivu?! Zbog čega su njegove izjave prije prosvjeda išle u smjeru da je prosvjed obračun s Vladom iako nitko od organizatora nigdje takvo što nije komunicirao, a što je potvrdilo i sve ono što se događalo tijekom prosvjeda!?

Kao i izjave koje su se mogle čuti od dobro upućenih izvora s vrha HDZ-a, da Plenkovićevi stranački oponenti stoje iza prosvjeda?  Ili, da su ljudi koji mu se odazovu zapravo instrumentalizirani, te da s njima manipulira neka snažna sila ili pojedinac?! Smiješno! Znači li to da je netko tim ljudima manipulirao i kad su išli u rat ginuti?!

Plenković je svojim izjavama i stavom prema jednom, prije svega civilizacijskom, a onda i humanitarnom pitanju kao što je sankcioniranje ratnih zločina i pronalazak nestalih osoba – sam sebe pozicionirao kao svojevrsnu oporbu vukovarskom prosvjedu, a onda i svima onima koji su podržali taj prosvjed.

To što je sličan stav zauzeo i njegov koalicijski partner Pupovac, koji otvoreno i bez ikakvih sankcija sustavno zagovara velikosrpsku politiku, još više podgrijava tezu da je to napravio zbog održavanja na vlasti.  

A Pupovcu i njegovoj ekipi je, kao što znamo, dozvoljeno sve. Recimo, medijski istup aktualnog vukovarsko-srijemskog dožupana Đure Ćurčića iz Pupovčeve kvote koji je javno, bez imalo srama na opravdane prozivke da je, u najmanju ruku nazočio, strašnim zločinima na Ovčari ustvrdio slijedeće: da je tog ljeta 1991., nakon što je završila žetva, otišao na godišnji odmor u Bosnu, a s godišnjeg se vratio baš sredinom studenog zbog „skidanja jesenskog uroda i spašavanja strojeva“.

Jesenji urod sredinom studenog bio bi vic sam po sebi da nije riječ o poljima u ratnoj zoni, spaljenoj zemlji, uništenom gradu, žrtvama na svakom koraku. A on bere jesenji urod?! Kako je spasio strojeve i gdje su završili, nije teško pretpostaviti.

Taj isti lik, godinama je dožupan koji bez imalo srama javno govori kako je na za vrijeme najbrutalnijih zločina na Ovčari samo brao jesenje plodove. I nitko na to nije reagirao niti je ikome sporno da takva osoba ne samo da radi u lokalnoj upravi već da se pričama o jesenskoj berbi ured ratnih razaranja ruga žrtvama i institucijama Republike Hrvatske. Pa ako hoćete ruga se i samom premijeru. Koji takvu bahatost u redovima koalicijskih partnera dopušta zbog tri saborske ruke.

Za usporedbu, istodobno sa zahtjevom da se procesuiraju krivci za ratne zločine, hrvatska se politička i medijska javnost ovih dana zgražavala i zabavljala izborom suca Vrhovnog suda u SAD-u. Izbor kontroverznog Bretta Kavanaugha za kojeg su iznesene ozbiljne optužbe da je silovatelj i nasilnik, a kojeg je predložio američki predsjednik Trump, u hrvatskom mainstreamu izazvao je sablazan. To što Hrvatskoj hrpa ratnih zločinaca radi u javnom prostoru taj isti mainstream sastavljen od lažnih moralista i puritanaca uopće ne zabrinjava.

Kako bilo, to da se vukovarskom prosvjedu nije odazvao nitko od viđenijih dužnosnika HDZ-a može se tumačiti kao svojevrsna Plenkovićeva dobivena bitka. No, dugoročno ono o čemu bi trebao povesti računa jest činjenica da je u Vukovaru bio najveći broj HDZ-ovog biračkog tijela i veliki broj „običnih“ članova stranke, kao i veliki broj potencijalnih birača HDZ-a koji su drugačijom retorikom stranačkog vodstva mogli to – i ostati i postati.

Odricati se tog potencijala i ne solidarizirati se (ne samo riječju, nego i djelima) s opravdanim zahtjevima da se nakon toliko godina sankcioniraju zločinci – nije mudra već politika samouništenja. Politika koju će HDZ vrlo vjerojatno skupo platiti već na skorim izborima za Europski parlament, a onda i na (prijevremenim?) parlamentarnim.

Umjesto da smiri stvari, predsjednik HDZ – a i Vlade javno se čudi i kao da traži urotu u činjenici da se prosvjedi događaju baš sada, krajem 2018., u mandatu njegove Vlade? A urote jednostavno nema. Svi znamo da ni Plenković, ni sadašnja Vlada nimalo nisu krivi što se zločinci do sada nisu procesuirali, što nestali nisu nađeni. Uostalom, to nitko nikad nije ni rekao.

Međutim, oni isti birači koji su glasovali protiv Milanovićeve Vlade – pa tako i protiv uvođenja ćirilice u Vukovaru, nazivanja Domovinskog rata građanskim i nerješavanjem ratnih zločina nad Hrvatima – imaju pravo tražiti od onih koje su izabrali da ne čine iste ili slične greške. Ako je šator pred Ministarstvom branitelja za vrijeme Milanovića imao podršku HDZ-a, a imao je, onda je vukovarski prosvjed ne može ne imati samo zato što je sad Plenković premijer! I zato što to šteti njegovom željenom javnom imidžu.

Upravo suprotno, demokratski i proeuropski imidž se treba graditi na tome da se ne sankcioniraju ili na bilo koji način ne osujećuju legitimni i u demokratskim društvima apsolutno poželjni načini izražavanja volje naroda. Kao na primjer prosvjed ili referendum. Bez obzira dijeliš li ili ne iste vrijednosne stavove.  

U tom kontekstu potpuno su nerazumljive i nepotrebne izjave predsjednika HDZ-a da su neki govornici na prosvjedu pokazali „nerazumijevanje procesa mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja“, a za što se zalagao predsjednik Tuđman. Štoviše, Plenković je kazao slijedeće: „

Tuđman je tu investirao u budućnost, morao je naći mehanizme, a jedna od mjera bila je zakon o oprostu, koji se naravno ne odnosi na ratne zločine. Mislim da je njegova investicija u dijalog, u izgrađivanje povjerenje, i u konačnici u pomirbu poruka koju HDZ mora baštiniti, njegovati je, raditi na njoj pogotovo toliko godina nakon Miloševićeve agresije na Hrvatsku.“

S obzirom na to da je predsjednik HDZ-a vrstan pravnik teško bi bilo tvrditi da je u ovoj izjavi riječ o njegovom nerazumijevanju Zakona o oprostu, pa onda bi bilo vjerojatnije pretpostaviti da je u pitanju svojevrsna politička manipulacija.

Naime, Tuđmanov Zakon o oprostu na koje se Plenković poziva,  u svom članku 3, jasno, nedvosmisleno i precizno nabraja kaznena djela za čije počinitelje abolicija nije moguća.

Nabrojat ću samo neke navedenih: počinitelji najtežih povreda humanitarnog prava koje imaju karakter ratnih zločina, kaznenog djela genocida, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika, ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, organiziranja grupe i poticanja na počinjenje genocida i ratnih zločina, protupravnog ubijanja i ranjavanja neprijatelja, protupravnog oduzimanja stvari od ubijenih i ranjenih na bojištu, upotrebe nedopuštenih sredstava, surovog postupka s ranjenim, bolesnicima i ratnim zarobljenicima, neopravdane odgode repatrijacije ratnih zarobljenika, uništavanja kulturnih i povijesnih spomenika, poticanja na agresivni rat, utemeljivanja ropskog odnosa i prijevoza osoba u ropskome odnosu, međunarodnog terorizma, ugrožavanja osoba pod međunarodnom zaštitom, uzimanja talaca, kaznenog djela terorizma propisanog odredbama međunarodnog prava.

A upravo su to kaznena djela koje su srpski okupatori činili u Hrvatskoj i Vukovaru u koji su ušli s gazeći po mrtvima i s pjesmom ‘klat ćemo Hrvate’. Vrijeme je da svi odgovaraju!

Pa i berači jesenskih plodova s Ovčare!