Teško da će rekonstrukcija Vlade donijeti toliko očekivano podizanje rejtinga HDZ-a. Naprotiv, on je nastavio padati. Ako je suditi po prvim komentarima i reakcijama izbor dijela novih ministara, nije najbolje sjeo članovima i biračima HDZ-a.
PIŠE: Silvana Oruč Ivoš
Nekoliko je razloga za to. Premijer i predsjednik HDZ-a Plenković, u rekonstrukciju Vlade krenuo je izrazito kasno. U trenutku kada su afere uzele maha i možemo govoriti o tome da je do rekonstrukcije došlo isključivo pod velikim pritiskom javnosti. Zato dojam da je novi sastav ministara sklepan na brzinu ima jako uporište.
Možemo govoriti o tome da je posrijedi u slučaju rekonstrukcije Vlade bio isključivo damage control, bez ikakve vizije i plana što bi izbor novih ljudi trebao donijeti u resorima za koje su izabrani, a onda i u državi.
Nadalje, očito je da Plenković nije ni imao previše izbora pri izboru novih ministara. U zadnjoj godini mandata, s premijerom koji je i prije koji tjedan i sam pokušao sebi naći posao u Bruxellesu, a o čemu ovih dana svjedoče brojni europski dužnosnici – teško da bi se neki kapitalac odlučio postati dio njegovog tima.
To je i razlog što se gotovo do zadnjih minuta nije znalo tko će ostati, a tko otići, te tko će postati novi ministar što svakako nije bila dobra poruka ni onima koji odlaze, a još manje onima koji su zadnji čas pozvani da uđu u Vladu.
Ta Plenkovićeva kontrola štete dovela je do toga da sada ima ministre – ne samo široj već i političkoj i stručnoj javnosti uglavnom nepoznate – koji na prvi pogled nemaju većih mana. Ali isto tako dojam je da, većina njih, iza sebe nemaju neke ozbiljnije rezultate koji bi ih kvalificirali za odgovoran posao ministra.
Na prvi se pogled čini kako im je glavna referenca upravo to što njihovu prošlost nisu obilježile veće afere, te da u tom kontekstu nije ni bitno to što možda nemaju viziju razvoja svojih resora na dobrobit građana. Odnosno, dojam je kako je Plenkoviću bilo bitno da bez većih afera i potresa prežive do parlamentarnih izbora, a pri tom nije najvažnije to što nikakve reforme u svojim resorima vrlo vjerojatno neće napraviti.
Brojni analitičari komentirajući rekonstrukciju Vlade naveli su kako je posrijedi reslerizacija Vlade aludirajući na mladog i politički neiskusnog dotadašnjeg Plenkovićevog bliskog savjetnika Karla Resslera. No, zapravo je velika je razlika između sastavljanja liste za Europske izbore gdje je Plenković nametnuo jednu potpuno nelogičnu listu za Europski parlament, na čelu s Karlom Resslerom i nedavne rekonstrukcije.
Jer, dok je lista za Europski parlament bila isključivo njegovo „čedo“, pri rekonstrukciji Plenković zapravo i nije imao manevarskog prostora i morao je balansirati između osrednjih imena i kompromisa s HDZ-ovim županijskim odborima.Koliko je u tome uspio najbolje svjedoči činjenica da s njom sada nitko nije zadovoljan.
Slikovito govoreći Plenković je krpao što je mogao, a na kraju je i dobio Vladu za ne tako čvrstim zakrpama. I samo je pitanje kada će neka od njih popucati.
Ono što je sigurno pri analizi rekonstrukcije Vlade, a sudeći prema prvim istupima ministara, jest to da je Plenković u Vladu doveo dio ljudi koji su potpuno spremni ući u ideološki sukob sa strankom, a onda i biračima HDZ-a. Novi ministar uprave Ivan Malenica to je i učinio kada je poručio da će raspustiti Gradsko vijeće Vukovara ako ne uvedu ćirilicu. Teško da bi decidirano izrekao takvo nešto bez prethodnog blagoslova Plenkovića.
Drugim riječima, Plenkoviću je jedina konstanta u političkom djelovanju svojevrsni ideološki odmak od desnijeg i konzervativnijeg dijela HDZ-a koji čini veliku većinu.
Takav Plenkovićev tvrdi stav prema narodu i biračima HDZ-a još će jače poljuljati HDZ i očekivano je da će rejting nastaviti skliziti prema dolje. U takvom raspoloženju, s najavljenim ozbiljnim protukandidatima i pri glasovanju jedan član-jedan glas, gotovo je nemoguće da će Plenković dobiti novi mandat na čelu HDZ-a.
Njegov početak kraja – koji je krenuo nasilnim usvajanjem Istanbulske konvencije, preko nasilnog zaustavljanja prava građana na referendum za koji su prikupili potpise – polako završava otvorenim kritikama koje mu javno upućuje sve veći broj uglednih članova i dužnosnika. Nešto takvo se nije događalo ni jednom predsjedniku stranke, pogotovo za vrijeme dok je bio premijer.
No, Plenković očito u stranci više ne uživa nikakav respekt, a s problemima za koje je isključivi krivac sve više liči na čovjeka u brodu koji prstima pokušava začepiti rupe kroz koje ulazi more. A kad prstiju više ne bude dovoljno i njega i ljude na tom brodu čeka havarija i potonuće.
Budući predsjednik HDZ-a, tko kog on bio, mora, međutim već sada početi voditi računa o koalicijskom potencijalu. Dok se ljevica polako okrupnjava pa tako čak i SDP može poprilično lagano naći koalicijske partnere, HDZ-u neće to biti lako. Birači su već pokazali što misle o koaliciji s HNS-om i notornim Miloradom Pupovcem pa HDZ-u ne preostaje previše prostora.
S Mostom koji je ideološki blizak HDZ-u nakon Plenkovićevih „spektakularnih“ uputa tajnici teško da će više ikad moći u bilo kakvu koaliciju.
Desnica je potpuno razbijena, a nakon posljednjeg razlaza Esih i Hasanbegovića jasno je da uporišta itekako imaju teze da su utjecajni pojedinci iz HDZ-a stajali ne samo u pozadini tog raskola nego i pri odlučivanju da Neovisni za Hrvatsku ne idu na zajedničku domoljubnu listu na Europskim izborima sa ostalim suverenističkim, konzervativnim i demokršćanskim strankama.
Procjena predsjednice NHR Brune Esih i ostalih vođa te stranke, pokazala se pogubnom po mandat jer su izgubili sigurne glasove birača. Ako je teza o uplivu pojedinaca iz HDZ-a u djelovanje Nezavisnih točna, Pirova je to pobjeda. Jer razbijanje desnih i konzervativnih stranaka koje bi trebale biti prirodni partner HDZ-u, ni u prošlosti se nije pokazalo mudrim.
Baš naprotiv, HDZ je bio prisiljen ulaziti u koalicije s partnerima čija je cijena bila ne samo previsoka nego i štetna za hrvatske nacionalne interese.
U takvoj situaciji i sadašnjim odnosima snaga možemo reći da će, kako se god okrene HDZ dugoročno biti najveći gubitnik samovolje jednog čovjeka.
