Silvana O. Ivoš: Radmanove eskapade preslika su onoga što je Milanović radio u državi

Radman u uređenom i uljuđenom demokratskom društvu s istinskim demokratskim vrijednostima nikada, ni u mislima, ne bi mogao konkurirati za čelno mjesto, a kamoli postati glavnim ravnateljem nacionalne radiotelevizije.

Da je kojim slučajem i u Hrvatskoj provedena lustracija kao što je to slučaj u drugim državama Europske unije u kojima je vladao komunistički režim, onda Goran Radman, koji je 1987. došao kao generalni direktor Radio-televizije Zagreb, baš u trenutku kada je JNA započela s pripremama za obranu Jugoslavije, koja je kasnije rezultirala najvećim krvoprolićem u Europi nakon Drugoga svjetskog rata i srpskom agresijom na Hrvatsku – ne bi sjedio ovdje gdje danas sjedi.

Nadzorni odbor Hrvatske radiotelevizije jednoglasno je odlučio da će pokrenuti postupak razrješenja glavnog ravnatelja HRT-a Gorana Radmana zbog neprovođenja zakonite odluke Nadzornog odbora i utvrđene odgovornosti za nepotpunu i neadekvatnu primjenu odredba Zakona o HRT-u kojim je propisana obveza vođenja odvojenog unutarnjeg računovodstva na javnu i komercijalnu djelatnost.

Tako glasi službeno priopćenje tog tijela, no Goran Radman morao je davno biti smijenjen, a najmanje što je on sam morao učiniti jest da podnese ostavku onoga trenutka kad je pala vlast koja ga je isključivo političkim putem dovela na to mjesto. Jer kad te politika dovede, moraš biti spreman s politikom i otići.

No Radman iza sebe ima poprilično dugačak popis skandala, ali i životopis po kojem u jednom uređenom i uljuđenom demokratskom društvu s istinskim demokratskim vrijednostima nikada, ni u mislima ne bi mogao konkurirati za čelno mjesto, a kamoli postati glavnim ravnateljem nacionalne radiotelevizijske ustanove.

Da je kojim slučajem i u Hrvatskoj provedena lustracija kao što je to slučaj u drugim državama Europske unije u kojima je vladao komunistički režim, onda Radman – koji je 1987. došao kao generalni direktor Radio-televizije Zagreb, baš u trenutku kada je JNA započela s pripremama za obranu Jugoslavije koja je kasnije rezultirala najvećim krvoprolićem u Europi nakon Drugog svjetskog rata i srpskom agresijom na Hrvatsku – ne bi sjedio ovdje gdje danas sjedi.

Taj perspektivni kadar komunističkog jednoumlja bio je i zadnji predsjednik Saveza socijalističke omladine Jugoslavije, nosio je  Titovu štafetu, bio izvršni sekretar CK SKH, radio je kao savjetnik u Predsjedništvu SR Hrvatske.

Kao neokomunistički kadar Radman je – čim ga je bivša kukuriku vlast, uz svesrdnu Josipovićevu potporu,  izabrala na čelno mjesto HRT-a i nakon što je promjenom Zakona o HRT-u dobio gotovo faraonske ovlasti  – pokazao kako funkcionira komunistička praksa. Dakako na štetu i države i demokracije i istine. To mu je omogućilo da kadrovira kako god hoće pa je  odmah počeo bez ikakvih kriterija dovoditi perspektivne kadrove koji su bili daleko od onoga što traži profesija. Kada je prozvan što je za glavnog urednika Prvog programa HTV-a postavio  kuma Željka Rogošića (pri čemu je ignorirao mišljenje preko tisuću novinara koji su se izjasnili za drukčiju uredničku sliku), ponudio je suludo objašnjenje da mu Rogošić nije kum nego svjedok na vjenčanju?!

A onda se dogodio i skandal s neprijavljivanjem imovine. Radman je od javnosti pokušao sakriti da posjeduje Villu Park, hotel s četiri zvjezdice na Bohinjskom jezeru u Slovenijikoja je ranije, gle čuda, bila u vlasništvu Saveza komunista Hrvatske, a koju je kasnije SDP prodao Radmanovoj slovenskoj tvrtki.

Iako su svi očekivali nakon tog otkrića da će Radman, koji je  kao ravnatelj HRT-a dužan sve što posjeduje prijaviti u imovinskoj kartici, biti ekspresno smijenjen, to se nije dogodilo. A SDP, kao i njihovi koalicijski partneri koji su čak i javno govorili da očekuju Radmanovu smjenu, vrlo brzo pokrili su se po ušima i pravili da se ništa ne događa i da glavni ravnatelj HRT-a nije prekršio zakon.  Prekršio je zakon i kad je nakon dolaska na Prisavlje ostao u Nadzornom odboru Hypo banke, negirajući da je pritom riječ o sukobu interesa. A bila je.

Imao je Radman još podosta afera. Primjerice, kada je sam sebi organizirao peticiju potpore, a onda je objavio na službenoj internetskoj stranici HRT-a, zbog čega su reagirali Sindikat novinara i ogranak HND-a nazivajući je mobbingom. Naime, zaposlenicima su Radmanovi kadrovi sugerirali da potpišu peticiju potpore omiljenom ravnatelju. Radman se tim svojim kadrovima namjeravao odužiti tako što je prije koji dan sastavio 44 aneksa ugovora o radu kojima im je omogućio više plaće i otpremnine od 600.000 do čak milijun kuna. Bit tih ugovora je da bi birani kadrovi u slučaju premještaja na neke druge pozicije zadržali svoje nerealno visoke plaće i još bili nagrađeni otpremninama. O svemu je obaviješten i Uskok, a Radman je morao reterirati.

Nekih se Radmanovih poteza ne bi postidio ni diktator Tito u ime kojeg je svojedobno baš Radman primio štafetu. Na primjer onog kada je uveo dvije nove funkcije: savjetnika za informacijsku sigurnost i specijalista sigurnosti mreže. Oni su bili odgovorni isključivo njemu, sa zadaćom da nadziru novinare.  

U Pravilniku koji je Radman donio stajalo je da će ubuduće svakom zaposleniku bilježiti početak i kraj pristupa informacijskom sustavu kao i sve aktivnosti koje su u to vrijeme odradili, a kontrolirat će im se i

mailovi. Ne bi se Tito posramio ni toga što je ravnatelj uveo verbalni delikt zbog čega je uručio otkaze samohranoj majci dvoje djece, ženi pred mirovinom i  novinarki koja je progovorila o vrijednostima koje se ne uklapaju u Radmanov komunistički mentalni sklop?! Jer zašto bi novinari mislili svojom glavom, zašto bi imali pravo nešto javno prokomentirati kada mogu biti sluge režima. Radmanova režima.

Ukidao je Radman i dopisništva. Čak jedanaest u hrvatskim županijama. Nizao aferu za aferom, krio podatke o zapošljavanjima i otpuštanjima. Šikanirao nepoćudne djelatnike i doslovno ih tjerao u slabo gledane emisije… No, najgore od svega je to  što je Radman u svom mandatu uništio objektivnost, profesionalnost,  istinu i činjenice. Kao režimski čovjek zatro je svaku mogućnost pluralizma zbog čega su nam njegovi poslušnici godinama servirali, najblaže rečeno, neuravnotežene priloge.

Priloge ideološki uvijek nagnute ulijevo i priloge koji su na minimum svodili ili dokidali pravo na drukčije mišljenje. Zato se moglo događati da se o tadašnjem šefu oporbe Karamarku na nacionalnoj i javnoj televiziji koju financiraju gledatelji i svi porezni obveznici, rade gotovo vulgarni prilozi, dakako bez pokušaja da se sasluša druga strana. Rezultat takvog rada je drastičan pad gledanosti glavnih informativnih emisija.

No, sve te neprofesionalne i nemoralne eskapade ravnatelja na odlasku, na koje bivša vlast nikad nije reagirala, rezultat su onoga što su Milanović i njegovi partneri provodili u državi.  

Foto: