Silvana Oruč Ivoš: Dosegli smo demografsko dno, a Vlada šuti

Na  slici Hrvatske  vidljivo je sve veće raslojavanje društva, rast  socijalnih tenzija kao i broj socijalno ugroženih, nestaje tzv. srednji sloj društva. Treba li se čuditi što u takvim okolnostima mnogi doslovno bježe iz Hrvatske?!

Piše: Silvana Oruč Ivoš

Hrvatsku je prema nekim objektivnim pokazateljima u posljednje tri godine napustilo preko sto tisuća ljudi. Mahom je riječ o mlađim osobama, fertilne dobi, a među njima dominira postotak onih koji  imaju visoku naobrazbu. Precizne podatke nemoguće je dobiti jer prilikom odlaska iz Hrvatske mnogi ljudi  ne odjavljuju prebivalište zbog čega  MUP nema točne podatke.  Zato se prema podatcima Državnog  zavoda za statistiku može doznati da se tijekom 2012. u inozemstvo se odselilo 12.877 osoba, u 2013. 15.262 osobe, a iako za 2014. godinu podatci nisu objavljeni pretpostavlja se da će njihov službeni broj biti preko 20.000. U 2015. taj je trend poprimio drastične oblike. Mediji su puni priča o desetcima autobusa punih mladih ljudi različitih zanimanja i zvanja koji svakodnevno doslovno odlaze – trbuhom za kruhom.

Događa se ono na što su posljednjih 50 godina upozoravali vodeći hrvatski demografi i dio zainteresirane javnosti. Hrvatsko stanovništvo stari i njegova se brojnost smanjuje. Svake godine u startu za oko 12 tisuća je razlika između rođenih i umrlih, a kada se svemu doda broj iseljenih, jasno je zbog čega se moramo ozbiljno zabrinuti.

Evo i nekoliko podataka. U 2014. rođeno je 39.596 djece a umrlo je 52.427 osoba, a to znači da nikad u povijesti nije rođeno manje djece nego prošle godine. Ove godine slika samo može biti gora. Po toj negativnosti prvi smo u Europskoj uniji jer u posljednjih 20 godina imamo stalnu depopulaciju, odnosno negativan prirodni prirast.

Jednostavnom računicom dolazimo do podatka da je samo zbog pada nataliteta u posljednjih dvadeset godina Hrvatska smanjena za preko 200.000 ljudi. A kada tome pribrojimo iseljavanje i velike žrtve u Domovinskom ratu (a isto tako je mahom riječ o ljudima fertilne dobi) jasno je da je broj stanovnika smanjen za preko 350.000 ljudi .

Uz sve to, problem je taj što je hrvatsko stanovništvo u velikom postotku staro i radno nesposobno što dodatno komplicira stvari. Paradoksalno je i to što u zemlji u kojoj se posljednjih desetak godina broj nezaposlenih penjao i do 350 tisuća pa i više nedostaje radne snage?! Stručnjaci smatraju da bi, kad bi u Hrvatskoj došlo do gospodarskog rasta, ostao otvoren problem nedostatka kvalificirane radne snage.

Uglavnom se svi slažu  da su dosadašnji negativni demografski trendovi podebljani masovnim iseljavanjem – mahom mladih ljudi koji će negdje drugdje zasnovati obitelj ili sa sobom vode malodobnu djecu – najveći je dugoročni problem Hrvatske. Predsjednica Grabar-Kitarović je u nedavnoj poslanici pozvala  mlade ljude da ne napuštaju zemlju, vodeći demografski stručnjaci godinama upozoravaju na crni scenarij ako se nešto ne poduzme, ali posljednje tri godine Vlada nije ozakonila niti jednu populacijsku mjeru.

I sad smo tu gdje jesmo. Demografska politika nikad ne ovisi sama o sebi. Na nju snažan utjecaj ima stanje u gospodarstvu, sustav stambenog zbrinjavanja, obrazovni i zdravstveni sustav, i slično. Međutim, nevjerojatno je to što resorna  ministrica Opačić, ali ni bivši predsjednik Josipović, nikad nisu o ovom problemu posvetili pozornost. To više što je demografska politika, uz gospodarsku i regionalnu razvojnu politiku, pitanje koje izravno utječe na opstojnost države, pitanje koje se tiče  svake pore društva i države.

Osim toga demografska je politika i pitanje opstojnosti hrvatskog identiteta.

Zbog mjera i politike Milanovićeve vlade gospodarstvo se kompletno urušilo. Visokoobrazovani mladi ljudi godinama ne mogu naći posao, sve je više gladnih i sirotinje. Sve je više istinskih socijalnih slučajeva za koje se država zbog raznih birokratskih odredbi uopće ne brine pa se procjenjuje da je preko 60.000 djece gladno.

Ako gledamo ukupnu sliku Hrvatske  vidljivo je da je sve veće raslojavanje društva, rastu socijalne tenzije kao i broj socijalno ugroženih, nestaje tzv. srednji sloj društva. I treba li se čuditi što u takvim okolnostima mnogi doslovno bježe iz Hrvatske?!

Posljednjih nekoliko godina, u takvim okolnostima, demografska slika je dodatno devastirana. Kao što sam napisala, za razliku od prijašnjih vlada, u mandatu Milanovićeve vlade nije donesena nikakva konkretna mjera koja bi pomogla da se popravi stanje.

Nažalost, u ovoj fazi više ne će biti dovoljno ukazivati na problem te je za očekivati da će nova HDZ-ova koalicijska vlada, uz gospodarstvo, vrlo brzo morati djelovati konkretnim mjerama. One se moraju izravno ticati povećanja nataliteta i uravnoteženja dobne strukture.

Brojne i različite mjere demografske politike nužno se moraju provoditi i na lokalnoj razini od razvoja usluga namijenjenih obiteljima, sustava obiteljskih naknada, obrazovanja, stambenog zbrinjavanja, poreznih olakšica i poticaja, usklađenosti profesionalnog i obiteljskog života, zapošljavanja i samozapošljavanja, podizanja razine socijalne sigurnosti i kvalitete života i gradnje šire društvene infrastrukture. Riječju, cilj tih mjera mora biti  zaustavljanje daljnjih nepovoljnih migracijskih kretanja.

Netko će reći da to košta i da nije vrijeme u ovoj krizi ulagati u „sporedne“ stvari. No, ako se paralelno s jačanjem gospodarstva ne provedu i konkretne demografske mjere, moći ćemo kazati da u Hrvatskoj  samo kriza vječna jest.