Silvana Oruč-Ivoš: I samo dan bez ove Vlade bio bi milijunska ušteda za Hrvatsku

MILANOVIĆ nije kriv za golemi deficit. A kako bi i bio kada su za to krive sve ranije HDZ-ove vlade, kriv je izračun i metodologija Državnog statističkog zavoda, krivi su i svi zavodi ovoga svijeta, krivi su oni koji su uopće izmislili statistike, krivi su Karamarko i HDZ jer će pobijediti na parlamentarnim izborima… Svi su krivi, samo ne Milanović.

Piše: Silvana Oruč-Ivoš

JOŠ prije koji dan, tijekom puta po Slavoniji, Milanović se, u maniri kakvog šerifa, bahato razbacivao izjavama kako je njegova vlada najbolja do sada, kako je sve divno i krasno, a valjda samo zlonamjernici i čudaci to ne vide.

Nije to ništa novo. Odmahuje Milanović i na druge probleme u državi i pravi se kao da oni ne postoje. Izvrtanje činjenica postala je Milanovićeva specijalnost.

Sjećam se kada je Milanović napravio nemoguće i izgubio, već za SDP dobivene, izbore 2007. godine, a onda koji dan kasnije u javnim nastupima i na konferenciji za novinare proglasio pobjedu?! Pozvao se, pritom, na matematiku, pravo, brojeve, zakon prirode i tko zna na što sve ne, ali to nije poništilo činjenicu da je izgubio izbore.

Slično je bilo i nakon prvih izbora za Europski parlament i Milanović se potiho vratio staroj navadi samostalnog preračunavanja glasova pa je opet negdje usput promrmljao da je zapravo SDP-ova koalicija dobila izbore.

Uvjerava nas Milanović, kao i njegovi ministri čarobnjaci, da je zapravo sve dobro u državi, da živimo bolje samo to ne vidimo, zamalo kao da nam cvjeta tisuću cvjetova.

Koliko mu američki PR može pomoći?

I radi Milanović na PR-u. Zato njegov ministar Grčić, po partijskom zadatku, barem jedanput mjesečno izađe pred kamere i kaže da zadnje analize pokazuju da iz krize izlazimo – već idući mjesec, sljedeći kvartal, iduću godinu. I prošlo je već 38 mjeseci, situacija je sve gora i gora, no bit će uskoro bolje, kaže vidoviti Grčić.

Evo na primjer, tijekom nedavnog saborskog aktualnog prijepodneva, premijer je nonšalantno dobacivao da će deficit iznositi samo 12 milijarda kuna. Doduše, isto je to izjavio i ministar Lalovac u prosincu prošle godine, a svi su to prezentirali kao veliki uspjeh velike vlade. No, već je tada i pticama na grani bilo jasno da je takvo što nemoguće. Europska unija, pak, u međuvremenu jasno šalje znakove i poruke i izražava nezadovoljstvo  vladinom politikom i načinom upravljanja državnim financijama.

Unatoč kritikama koje su im upućivane, Milanović i njegova družina pravili su se da se ništa ne događa, sve do prije nekoliko dana. Vjerojatno bi još to činili da Državni zavod za statistiku u ponedjeljak nije objavio poražavajuću činjenicu da imamo 18,8 milijardi kuna deficita, dok je dug opće države dosegnuo čak 85 posto ukupnog BDP-a. Sasvim valjan i opravdan razlog da premijer odmah podnese ostavku i da se ide na nove izbore. To više što se nalazimo u izbornoj godini.

No, ne i za Milanovića. Jer ionako on nije kriv za to. A kako bi i bio kada su krive sve ranije HDZ-ove vlade, kriv je izračun i metodologija Državnog statističkog zavoda, ma krivi su i svi zavodi ovoga svijeta, krivi su oni koji su uopće izmislili statistike, krivi su Karamarko i HDZ jer će pobijediti na parlamentarnim izborima… Svi su krivi, samo ne Milanović.

Uostalom on je čak i zadovoljan, a to je najvažnije. Evo, objavljeno je da  hrvatska javna poduzeća imaju veliki javni dug, te da su ukupno dužna čak 66 milijarda kuna, ali to našeg samouvjerenog premijera ne brine. Jer mi, nezahvalnici, ne shvaćamo da je moglo biti i gore.

Bi li ijedan privatnik zaposlio Marasa?

Poskupjelo je gorivo, iako nas je, još jedan iz ešalona sposobnih  i odgovornih, ministar Maras uvjeravao da se ne će dogoditi. Porasle su trošarine, ali trebalo je tako biti.  Do kraja njihova mandata urušit će se sve što se može urušiti, ali to ne znači da aktualnom premijeru ne moramo pružiti još jednu priliku. Jer on zna najbolje.

To što su korisnici pučkih kuhinja postala i djeca od šest mjeseci, to što tisuće djece prvi dnevni obrok pojedu u školi, to što je sve više gladnih, nije toliko relevantno. Milanović, Lalovac, Grčić, a možda i Maras, sve će to popraviti. Zato su i sazvali izvanrednu konferenciju za novinare na kojoj su predstavili mjere kojima će tobože smanjiti deficit, a sve se tek svelo na to koliko će uštedjeti na uredskom priboru, kupovini automobila i slično. Bez vizije, a kamoli strategije. Uostalom, tko im je smetao što to i do sada nisu napravili?!

Istina je, međutim, da njih osim što ne znaju, nije ni briga. Njihov cilj nije bolji standard, nisu im cilj reforme, ne zanima ih ulaganje ili smanjenje broja nezaposlenih. Cilj Milanovića i družine je isključivo dobiti još jedan mandat.

Dakako, to se ne će dogoditi jer je njihova popularnost davno nestala, a razočarali su i one koji su s guštom 2011. glasovali za njih samo da svrgnu omraženi HDZ. Jer i oni su, kao i brojni drugi, danas bez posla,  ili čekaju na vize za neke sretnije krajeve.

Da je pri kraju svoje političke karijere – jer mu nakon sloma na parlamentarnim izborima slijedi stranačka izborna konvencija na kojoj bi vrlo lako mogao još gore proći –  ne vidi samo Milanović koji je unajmio skupi američki PR ne bi li ga nekako iščupao. A oni ga, kao što vidimo, savjetuju da hoda po Hrvatskoj i u svakoj prigodi govori kako s Karamarkom i HDZ-om slijedi fašistoizacija, totalna tama, kako će nas oni vratiti u mračnu prošlost i kako će sastavljati popise s onima koji ne vole Hrvatsku… Slično je govorio i Josipović pa svi znamo kako je prošao.

Zato ću, s obzirom na to da sam i sama struke kao i njegovi američki stručnjaci, dati Milanoviću besplatni savjet: Premijeru, otiđite dok još imate mrvicu dostojanstva. Uostalom, svaki dan bez vas i vaše vlade za Hrvatsku je ušteda u milijunima kuna!

Foto: FaH