Silvana Oruč Ivoš: Izmjene izbornog zakona – kad neće političari, hoće narod!

Građanska inicijativa “Narod odlučuje” najavila je referendum za uvođenje tri preferencijska glasa i to tako da se ukine prag od 10 posto što bi u konačnici moglo osigurati da preferencijski glasovi, glasovi birača, određuju poredak na kandidacijskoj listi

 

PIŠE: Silvana Oruč Ivoš

Ono što bi dugoročno trebalo promijeniti sasvim sigurno jest praksa da manjinski zastupnici budu jezičac na vagi pri sastavljanju vlada jer se time otvara put mogućem koruptivnom ponašanju, ucjenama i pritiscima.

U europskim državama koje imaju razvijenu demokraciju, oni zastupnici koji su s posebnim statusom ušli u parlament ne mogu odlučivati o sastavu vlade, o ključnim zakonima ili proračunu

Kad je riječ o najavljenoj referendumskoj inicijativi koja traži promjenu izbornog zakona, ključno je pitanje kakvu Hrvatsku želimo.

Vlast koja će jednim dijelom proizlaziti iz naroda ili nešto što se i do sada nazivalo stranačkom mašinerijom za dizanje ruku?

Naime, građanska inicijativa Narod odlučuje najavila je referendum za uvođenje tri preferencijska glasa

i to tako da se ukine prag od 10 posto što bi u konačnici moglo osigurati da preferencijski glasovi, glasovi birača, određuju poredak na kandidacijskoj listi koju će opet odrediti stranačka vodstva.

Istodobno ta tri preferencijska glasa spriječila bi predizborno slaganje koalicijskih lista čime bi se, uz pomoć malih stranaka koje ne mogu prijeći prag, sinergijski povećavao broj dobivenih glasova birača.

Samo ove dvije odredbe i te kako bi ograničile stranke u popunjavanju imena u saborskim klupama, a u konačnici i političku trgovinu.

No, puno je važnije da bi zastupnici znali tko im je „gazda“ i da u nacionalnom parlamentu ne sjede zato što su odani stranačkim šefovima i vodstvima nego zato što ih je narod birao. Samim tim odgovarali bi svojim biračima i u protivnom teško da bi dobili novu priliku.

Zapravo to bi bila jedna nova vrsta odgovornosti na koju do sada nismo navikli. I koju sasvim sigurno stranački sustavi, bez obzira na ideološki predznak, ne će poduprijeti te će napraviti baš sve da je onemoguće. No, to ne će izbrisati činjenicu da su građani upravo iz tih razloga nezadovoljni politikama glavnih stranaka što se vidi i iz istraživanja javnog mišljenja koje već neko vrijeme bilježe trend pada dvije najjače političke stranke i jačanje onih stranaka ili grupacija koje nemaju izraženu stranačku stegu.

Referendumskom inicijativom najavljeno je i omogućavanje dopisnog i elektroničkog glasovanja, a to bi u konačnici omogućilo konzumaciju biračkog prava te veću izlaznost birača posebice u dijaspori i BiH.

Naime, po sadašnjem izbornom zakonu većina birača izvan Hrvatske nema mogućnost glasovati jer im se uvjetuje predregistriranje, onda putovanje na udaljena glasačka mjesta.

Čak i da se svi odazovu ne bi fizički mogli pristupiti glasovanju koje se održava u diplomatsko-konzularnim predstavništvima. Riječ je o oko 800 tisuća hrvatskih državljana s pravom glasa koji žive izvan Hrvatske, a s obzirom na val iseljavanja za očekivati je da će na sljedećim parlamentarnim izborima taj broj biti puno veći.

U mnogim europskim državama dopisno glasovanje je uvedeno pa nema nikakvog razloga da to i Hrvatska ne omogući svojim državljanima.

Dakako, držim da tri zastupnika koji zastupaju sve one koji žive izvan Hrvatske, u ovakvim okolnostima nisu dostatna. A u odnosu prema osam zastupnika manjina to je i – nepravedno.

Treća bitna promjena odnosila bi se na smanjivanje broja saborskih zastupnika, pa tako i smanjenje broja zastupnika manjina na najviše šest. Ako govorimo o ovom segmentu izbora manjina, Hrvatska već sad ima osiguranu zaštitu manjinskih prava, no to ne smije značiti povlašteni položaj u odnosu na većinski narod.

Riječju, Hrvatska ima veliki broj zastupnika manjina koji se biraju s posebne liste neovisno o tome koliko je birača izašlo, a taj je broj drastično veći nego u većini europskih demokracija.

Dakle, nema razloga da se taj broj ne reducira. Doduše, nakon ove najave treba očekivati javljanje Pupovca koji će i građansku inicijativu i referendum promptno proglasiti antisrpskom, a potom će se oglasiti i Vučić koji će danima lamentirati kako je to dokaz o tobožnjem antisrpskom raspoloženju u Hrvatskoj.

No, Pupovac, kʼo zmija noge, krije stanovite činjenice – npr. da je na posljednjim izborima za Hrvatski sabor, od ukupno 138.539 birača pripadnika srpske manjine, glasovalo je (prema službenim podatcima DIP-a) 19.534 birača, odnosno 14,10%.

Dakle, čak 86% pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj nije sudjelovalo i biralo svoje zastupnike na posebnoj listi što se može tumačiti da iz ovog ili onog razloga ne odobravaju takav izborni zakon.

Druga važna činjenica je ta da su pripadnici srpske manjine ionako nazočni u svim sazivima Hrvatskog sabora, pa čak i u vladama kroz druge parlamentarne stranke.

Ono što bi dugoročno trebalo promijeniti jest praksa da manjinski zastupnici budu jezičac na vagi pri sastavljanju vlada jer se time sasvim sigurno otvara put mogućem koruptivnom ponašanju, ucjenama i pritiscima.

U europskim državama koje imaju razvijenu demokraciju, oni zastupnici koji su s posebnim statusom ušli u parlament ne mogu odlučivati o sastavu vlade, o ključnim zakonima ili proračunu. Hrvatska se dugoročno mora uskladiti i s tim standardima kakvi postoje u EU, odnosno s činjenicom da svi moraju imati jednake mogućnosti.