Silvana Oruč Ivoš: Kome smeta istina o Jasenovcu?

Isticanje činjenice da je Jasenovac radio godinama nakon 1945., kao i nastojanje da se konačno utvrdi broj žrtava, nije niti može značiti umanjivanje žrtava Jasenovca za vrijeme NDH. Koliko god da je žrtava bilo, previše je. Nije ih potrebno krivotvoriti ili preuveličavati kako bi se razvijala velikosrpska teza o genocidnosti Hrvata.

Sada je potpuno jasno čemu  toliki otpori nastojanjima da se konačno sazna istina o Jasenovcu. Da se konačno dozna ime i prezime svake žrtve bez obzira na nacionalnu pripadnost,  da se konačno dozna njihov konačan broj kao i ime i prezime onih koji su počinili zločin u Jasenovcu. Kome  smeta istina o tom stratištu i tko ima pravo skriti je od javnosti?! Ovogodišnje obilježavanje i komemoracija u Jasenovcu i ponašanje pojedinih udruga pokazale su svu njihovu bijedu kao i to da im Jasenovac treba samo da bi njime mahali pred nosom i razvijali tezu o genocidnim Hrvatima.

U Jasenovcu  je počinjen zločin i to nitko normalan i pristojan ne može negirati. Za vrijeme NDH u Jasenovcu su pogubljeni Židovi, Srbi, Romi, drugi nehrvati ali i Hrvati koji nisu podupirali Pavelićevu vlast. I dakako takvo što zaslužuje najdublje gnušanje i osudu. Ali Jasenovački je logor radio i nakon 1945. kada su ga komunističke  vlasti koristile za ubijanje svojih političkih neistomišljenika pa i pripadnika NDH. I to je ono što se također treba osuditi i sankcionirati.  

Sramota je da se godinama istinom i žrtvama u Jasenovcu manipulira. Svojedobno su raznorazne antifašističke, srbijanske udruge, pojedini političari manipulirali brojkom od 700.000 ubijenih, a tu je brojku kao relevantnu prihvatio i parlament Republike Srbije?! Iako su  jugoslavenske vlasti još šezdesetih godina provele temeljite ekshumacije u Jasenovcu i pronašle maksimalno 400 kostura. I to ponajviše Hrvata.

Nažalost, hrvatska službena politika i diplomacija nikad nisu uložili kvalitetan napor, ne da opravdaju bilo čiji zločin – jer zločin se ne može opravdati nego isključivo osuditi – već da istinu stave tamo gdje joj je mjesto i da Jasenovac prestane biti nešto čime će se manipulirati. A to je danas slučaj. Jasenovac se koristi kao neki  jocker iz rukava koji bi trebao dokazati sve velikosrpske teze o nepogrešivosti komunista i genocidnosti Hrvata.

I zato, kako sada stoje stvari, u Jasenovcu ćemo ove godine imati tri komemoracije što je, u najmanju ruku, sramota. Evo, političkom mrtvacu Ivi Josipoviću Jasenovac služi kako bi se oglasio u beogradskom tisku i poručio da će bojkotirati državnu komemoraciju žrtvama jasenovačkog ustaškog logora jer se, unatoč snažnoj antifašističkoj tradiciji, u Hrvatskoj tolerira pojava ustaštva?!  Nema Josipović dokaza za takvo što osim tvrdnje da su tome doprinijele hrvatske vlasti, dakle Predsjednica i Vlada.

Predsjednik Srpskog narodnog vijeća i poznati etnobiznismen Milorad Pupovac nakon sastanka s predsjednicom ustvrdio je da neće doći na službenu, državnu komemoraciju  te da će još odlučiti s kime i kada će ići u Jasenovac. I k tome, Pupovac govori o  trendu negacije žrtava ustaškog režima i negacije Jasenovca i relativizacije nacističkih, fašističkih i ustaških ideologija?! Naravno, ni Pupovac nije odgovorio tko je taj iz službene vlasti tko negira žrtve ustaškog režima!

Jer raznoraznim pupovcima, josipovićima i sličnima svaki razgovor na temu Jasenovca prestaje kada se počne govoriti jezikom istine, materijalnih i drugih dokaza, činjenica. A one su, među ostalim, i te da je jugoslavensko-komunistička mašinerija, kojoj je Jasenovac također služila za kažnjavanje neistomišljenika, morala proizvesti više žrtava drugih nacionalnosti pa su sastavili popis od 83.000 žrtava ustaškog režima za koji se kasnije pokazalo da je u većini lažiran i da su u njega ubačene žrtve partizana, četnika, saveznika ali i onih koji su umrli prirodnom smrću.

U jedan od takvih slučajeva –  a danas ih je dostupno na stotine koji su potkrijepljeni materijalnim dokazima –  jest svjedočanstvo Slavena Letice na koje on na svom facebooku ovih dana podsjeća javnost. Naime, Letičin brat Slaven Vicent Letica rođen je za vrijeme zbjega 29.199 Dalmatinaca – Hrvata u sinajski pustinjski logor El Shatt  (u Tarantu u Italiji, 21. siječnja 1944.), a umro je u logoru u El Shattu već 24. travnja 1944. Unatoč tome njegovo je ime  „zajedno s imenima više stotina sinajskih pokojnika velikosrpska i komunistička propaganda pola stoljeća vodila kao žrtve ustaškoga sabirnog logora Jasenovac.

Njegovo ime, kao i imena ostalih, mogu se pronaći na mrežnim stranicama ‘Jasenovac Research Institute’.”  Još jedan primjer: u židovskom muzeju u Washingtonu nalazi se i popis od šesto tisuća imena, među kojima su i žrtve savezničkih bombardiranja diljem Hrvatske. Jugoslavensko-komunističke vlasti i te su žrtve mrtvo-hladno uvrstile među žrtve „ubijenih“ u Jasenovcu, što je skandalozno. Uz to, postoji značajan broj svjedočanstva bivših logoraša koji pomažu da se potpuno rasvijetle zbivanja u Jasenovcu.

Svi spomenuti materijalni i nematerijalni dokazi jedini su relevantni način za konačno utvrđivanje istine. Istine koje se boje i pupovci i goldsteini i nekadašnji dužnosnici komunističkog režima koji se boje kazni i osude, ali i propali političari koji i na nevinim žrtvama jasenovca moraju skupiti još koji politički poen.

I jedino je takvo ponašanje i politiziranje negiranje Jasenovca. Jer isticanje činjenice da je Jasenovac radio godinama nakon 1945., kao i nastojanje da se konačno utvrdi broj žrtava, nije niti može značiti umanjivanje žrtava Jasenovca za vrijeme NDH. Koliko god da je žrtava bilo, previše je. Nije ih potrebno krivotvoriti ili preuveličavati. Ali vrijeme je da se Jasenovac prestane koristiti kao mit koji služi za pravdanje srpskog genocida nad Hrvatima, a komemoraciju nevinim žrtvama za obično i sramotno politiziranje.  

Foto: